Romski
Apelacioni sud u Beogradu, oslobodio je Danijela Č. krivičnog djela obljubljivanja koje je počinio nad trinaestogodišnjom djevojčicom! Oslobađajuću presudu, sud je temeljio činjenicama da su Danijel Č. i maloljetna djevojčica pripadnici romske zajednice, te da su „takve stvari“ uobičajene u ovoj zajednici i dio su kulturnog identiteta Roma!
Da vas podsjetim, to je isti onaj sud koji je u julu 2018. godine potvrdio oslobađajuću presudu protiv šestorice pripadnika jedinice „Simini četnici“ za ubistvo 27 romskih civila i za rušenje džamije u selu Skočić kod Zvornika u julu 1992. godine.
Slučaj od prošle godine ukazao nam je na činjenicu da za Rome nema pravde na srpskim sudovima, pogotovu kada se radi o ratnim zločinima koji su počinjeni tokom prve polovine devedesetih i kasnije. Namjerno pišem „kasnije“, jer je Srbija nakon Bosne, rat preselila na Kosovu gdje su počinjeni mnogi zločini i nad Romima o kojima ni nakon 20 godina, niko ne progovoara.
S druge strane, oslobađajuća presuda koju je Apelacioni sud donio pre nekoliko dana, otvara novu dimenziju gađenja sa kojom se razuman čovjek ne može lako nositi. Opasno je kada na nekom portalu, ili socijalnoj mreži maloumnik u razvoju opali rasističke komentare pune stereotipa o Romima. Ali, šta se dešava kada se ti isti rasistički stereotipi proglase potpuno prihvatljivim „obrascem ponašanja“ za jednu skupinu ljudi?
U konkretnom slučaju, Apelacioni sud je u obrazloženju oslobađajuće presude, između ostalog naveo da je “rano stupanje u seksualne odnose u njenoj kulturi”, misleći na trinaestogodišnju djevojčicu, dok je za počinitelja “Apelacioni sud imao na umu i individualne karakteristike okrivljenog, i to prije svega činjenice da okrivljeni potiče iz porodice slabijeg socijalno-ekonomskog stanja, da je napustio školovanje u trećem razredu srednje škole zbog azilarnog boravka u Njemačkoj, da je okrivljeni skromnog fonda znanja…”.
I tako čitava presuda. Puna predrasuda, rasističkih tvrdnji i odsustva bilo kakvog osjećaja da se zaštiti maloljetna djevojčica! Ako je sud imao namjeru da proglasi Rome divljim plemenom, ostaje mi nejasno kako je mogla da promakne činjenica da se u predmetu radi o djetetu koje je silovano i vjerovatno ovakvom presudom, unakaženo za čitav život!
Džaba svi oni milioni uloženi u promociju romske zajednice (ne samo u Srbiji) i pokušaji da se dekonstruišu predrasude, kada nakon toliko godina kakvog-takvog rada, institucija kakva je Apelacioni sud, opali šamar čitavoj romskoj zajednci, toliko jak da ih zaboli više nego „udarac“ Dragana Đilasa, bivšeg gradonačelnika, koji ih je ograđivao žicom na Novom Beogradu.
Teško mi je da prihvatim da se ovo desilo. Ne mogu da shvatim da se čovjek koji je donio ovakvu presudu vodio predrasudama, a ne činjenicama i makar mrvicom roditeljskog osjećaja.
Ne brine me toliko sama presuda, koliko me brinu posljedice. Samim tim što je “rano stupanje u seksualne odnose u njenoj kulturi”, kako stoji u obrazloženju presude, Apelacioni sud u Beogradu je zvanično dekriminilizirao seksualni odnos sa maloljetnicama. Zar to sada u prevodu ne znači poziv na slobodno obljubljivanje maloljetnih Romkinja?!
A kako je ovo presedan, može se lako prenijeti i u susjednim zemljama, jer zaboga, Romi dijele svoj identitet i kulturu na isti način, gdje god da se nalaze.
Na stranu moja ogorčenost i vrlo lični doživljaj ove sramotne i za budućnost vrlo opasne presude. Ovih nekoliko stotina napisanih riječi neće ništa promjeniti, sem što mogu natjerati sve nas da se zapitamo, kako ljudi zaista gledaju na Rome?
Mislim da Apelacioni sud u Srbiji mora preispitati svoju odluku, jer sam uvjeren, ukoliko se iz predmata i konačne presude otklone predrasude i mržnja prema Romima, počinitelj Danijel Č. mora biti kažnjen, a mloljetnica zaštićena. Ukoliko im i dalje ne bude jasno šta su uradili, neka samo zamisle kakva bi presuda bila da je Danijel Č. imao seksualni odnos sa trinaestogodišnjom djevojčicom koja nije Romkinja?!
(portal-udar.net)
