Borba protiv stereotipa: Obrazovanje je formula za bolji položaj

100

Desetljećima su Romi u Bosni i Hercegovini bili doslovno marginalizirani – odbačeni od društva, smješteni u čerge, smatrani nomadima, kradljivcima, prljavima, lopovima, nekim koga se treba čuvati i ko ne pripada sredini u kojoj živi. Odnos prema romskoj populaciji tako je prerastao u posebnu vrstu mentalnog sklopa kod ‘normalnog stanovništva’, da se automatski razvijala odbojnost na samo njeno pominjanje. Međutim, vremena se mijenjaju, a sada je došlo vrijeme za jednu novu generaciju. Onu koja će promijeniti ovu sliku i s ponosom nositi svoje ime.

Predrasude stvaraju i sami Romi koji ne žele podržati mlade

Prnjavor je vjerovatno jedina opština u Bosni i Hercegovini u kojoj bez ikakvih problema žive brojne nacionalne manjine, pa ne bez razloga, ovo mjesto se naziva i ‘mala Evropa’. Jedna od nacionalnih manjina koja ovdje živi su i Romi i to 32 porodice koje uživaju u vlastitim domovima i brinu brige poput ostalih građana. Zapravo, položaj Roma u Prnjavoru je primjer za ostatak zemlje jer se na prvom mjestu poštuju njihova prava na identitet i s ponosom mogu biti ono što jesu. Ovo ne znači da nema predrasuda i diskriminacije, pogotovo u školama kada romska djeca započinju svoje obrazovanje i prvi put osjete kako je biti drugačiji u tuđim očima.

Tako nešto zasigurno je osjetila i Dajana Mirković. Ona je završila osnovnu i srednju školu, a danas je jedina studentica romske nacionalnosti iz Prnjavora. Studira na Pravnom fakultetu u Banjaluci gdje je završila prvu godinu, a studij je zbog finansijskih problema, trenutno morala stopirati. Sada radi kako bi zaradila novac za nastavak studiranja. Od studiranja, ni u kom slučaju, ne odustaje

‘Pravo sam odabrala iz više razloga. Najprije da pomognem drugim ljudima, zatim da se bavim zaštitom životinja i generalno da mogu pomoći svima koji trebaju zaštitu, a ne znaju kako da je ostvare’, kaže Dajana u razgovoru za portal Udar.

Svoju želju da napravi promjenu u lokalnoj zajednici i šire dobila je tokom dugogodišnjeg rada u nevladinom sektoru i nastojanjima da pomogne Romima u Prnjavoru. To je odredilo i njenu karijeru odnosno odluku da si osigura visoko obrazovanje koje će njoj samoj promijeniti život i izglede za uspjeh, ali i pomoći u promjeni slike o samim Romima kao ljudima koji ne žele da se obrazuju i napreduju u životu.

‘Ponosna sam jer sam dokazala da ima i Roma koji se bore, koji ne napuštaju škole. Dobijala sam i ja poruke da treba da se udam i da obrazovanje nije za mene. Ali mislim da ja pripadam generaciji koja mijenja takvu sliku koju stvaraju predrasude drugih o Romima kao onima koji su stalno na ulici, prose i ne žele da idu u školu. Moja generacija je svjesna da može da nešto uradi, da se obrazuje i zaposli’, kaže Dajana.

Ovakav stav i hrabrost da svoj život stavi pod svoju kontrolu, promijenilo je i mišljenje okoline, tako da je Dajana vrlo brzo postala primjer za to kako se može. Danas je ljudi sreću na ulici i čestitaju joj, a njeni prijatelji su presretni što se uspjela usprotiviti ustaljenim pravilima. I to je put kojim i ostali mladi Romi trebaju ići, smatra Dajana, jer obrazovanje, pogotovo ono fakultetsko, jeste način da se izbore protiv diskriminacije i da ih ljudi počnu gledati na drugačiji način.

Sva Romska djeca idu u školu

Prema podacima Udruženja ‘Romska djevojka’ iz Prnjavora, u ovoj opštini sva djeca pohađaju osnovnu školu. I ne samo da idu u školu, nego su i jako dobri učenici. Omladine nema puno.

‘Ja se nadam da će oni nastaviti svoje obrazovanje, upisati srednje škole i fakultete. Mi razgovaramo sa roditeljima, savjetujemo ih i pomažemo. Dobijaju pomoć i od nas i od opštine za nabavku udžbenika i školskog pribora’, navodi Snježana Mirković, predsjednica Udruženja.

Ovakvo stanje posljedica je takve atmosfere u kojoj Romi u Prnjavoru ipak žive dostojanstvenije nego u drugima sredinama, nema onih koji prose i koji su bilo kakva vrsta problema za lokalnu zajednicu. No, loš životni standard ipak sprečava one koji bi nakon srednje škole željeli na fakultet. Troškovi su veliki jer su najbliži fakulteti u Banjaluci gdje se moraju plaćati i stanarina i sve ostalo, što je za mnoge građane nedostižno. No, ona vrlo dobrim ocjenjuje činjenicu da postoji volja za obrazovanjem i da će to iznjedriti jedno potpuno novu generaciju Roma u Bosni i Hercegovini.

‘Obrazovanje će pomoći romskoj djeci da se izdignu iz trenutne situacije, da izraste ta nova generacija. Vrijeme je za to. Romska djeca inače po prvi put osjete diskriminaciju kad dođu u školske klupe, prije ne. Ali kada se obrazuju, tada će moći da stanu u svoju odbranu, a i okolina će drugačije gledati na sve’, pojašnjava Snježana Mirković.

Jaka generacija dolazi iz Visokog

Murisa Halilović iz Visokog iza sebe ima već pet godina volonterskog i aktivističkog angažmana u nevladinim organizacijama koje pomažu romskoj populaciji, prvenstveno mladima. Nakon ovog profesionalnog i životnog iskustva, ona danas kao predsjednica predvodi Udruženje Omladinska romska inicijativa ‘Budi mi prijatelj’ u ovom gradu. Murisa je danas studentica Odsjeka za socijalni rad na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Kako kaže, to je nešto što se dotiče sa radom udruženja i čime se bavila, ali da se nada i kako to neće biti jedina opcija za njenu karijeru.

‘Moj cilj je da postanem studentica međunarodnog prava, jer se velikim dijelom time bavimo u udruženju, i na kraju da ostvarim karijeru advokatice. To mi je životna ambicija.’, kaže Murisa za portal Udar.

Iako je stekla dosta iskustva i znanja kroz rad u nevladinom sektoru, ističe da bez visokog obrazovanja ipak ne može napredovati jer se i do sada pokazalo da je obrazovanje u cjelini itekako dobra podloga za lični i profesionalni rast. Ne samo njoj, nego i drugim mladima romske nacionalnosti.

‘Ja se nadam da će mi obrazovanje donijeti još veći boljitak. Kako meni, tako i novim generacijama, jer znam šta to znači s obzirom da sam aktivno uključena u integraciju Roma u društvo. Nadam se da ću i druge mlade Rome i Romkinje motivirati na daljnje obrazovanje, a interes kod djece definitivno postoji’, navodi Murisa.

Problem u Visokom, kao i u drugim dijelovima BiH, jesu teške životne okolnosti pod kojima žive Romi. Čak i uz stipendije koje osigurava njeno udruženje te organizacija ‘Obrazovanje gradi BiH’ iz Sarajeva, vrlo je diskutabilno koliko se od toga može finansirati studij, na primjer. No, uprkos ovome, ona ne gubi nadu da će se nova generacija Roma uspjeti izboriti za novu sliku o sebi i da najprije trebaju početi sami sebe posmatrati i graditi kao građane već integrisane u bh. društvo.

‘Što se tiče moje generacije, to je definitivno jedna jaka generacija koja može uraditi mnogo toga. Radi se o novim, mladim liderima koji su trenutno na funkcijama u nevladinom sektoru koji već itekako doprinose i daju značaj za romsku zajednicu, a i šire. Optimista sam da će se situacija stalno popravljati’, zaključuje ona.

Svega 30 romskih studenata?

Niko danas sa sigurnošću ne zna koliko se romskih studenata i studentica obrazuje na univerzitetima širom Bosne i Hercegovine. Neke procjene Udruženja žena Romkinja ‘Bolja budućnost’ iz Tuzle, jedne od najvažnijih romskih organizacija u državi, govore da je to svega njih 30.

‘Ako je ovaj broj tačan, to nije ni malo s obzirom kako se država odnosi prema Romima. Od države, na primjer, romski studenti ne dobijaju nikakve stipendije niti bilo kakvu pomoć, pa je mladima jako teško osigurati održivost studija’, kaže Indira Bajramović, predsjednica ovog udruženja.

‘Bolja budućnost’ već godinama podržava obrazovne inicijative i uključivanje romske djece u obrazovni proces, posebno na području Tuzlanskog kantona. Finansiranje školovanja je najveći problem. Zbog toga postoji tendencija manjeg upisa u škole jer su porodice siromašne, a mnoge migriraju u druge zemlje. S druge strane, povećan je upis u srednje škole i na fakultete, iako i dalje nedovoljan. No, konačno i ovo bi se moglo sistemski riješiti nečim što predstavlja historijsku šansu za romsku nacionalnu manjinu. To je nedavno usvojeni akcioni plan Vijeća ministara BiH posvećen potrebama obrazovanja Roma.

‘Ovaj akcioni plan je dobro urađen jer se ne bavi samo djecom u osnovnim školama, nego i višim obrazovanjem, prekvalifikacijama i dokvalifikacijama, uvođenjem romskog jezika, i nizom drugih bitnih segmenata. Ovaj akcioni plan bit će spušten na kantonalne i entitetske nivoe čime će se baviti posebno formirana radna grupa’, navodi predsjednica Bajramović.

Ona naglašava da je ovo historijski momenat i šansa koju treba iskoristiti da se Romi konačno uvedu u sistem kao ravnopravni građani i da se tako izmijeni situacija za generacije koje dolaze. Ovo znači da će plan podrazumijevati i finansiranje školstva za Rome što bi uključivalo prevoz, udžbenike, topli obrok, školski pribor, stipendije i drugo, što pripadnici ove nacionalne manjine, zbog višedecenijske diskriminacije, nisu mogli sebi nikad priuštiti. Da nije bilo nevladinog sektora i organizacija poput njene koje su opremale učenike za svaku novu školsku godinu, nikakva podrška ne bi postojala.

Ako se državni akcioni plan bude proveo onako kako je i napravljen, onda će to definitivno značiti više sredstava za obrazovanje i otvaranje novih šansi za Rome. Dosadašnja praksa je pokazala da se romsku djecu tretira drugačije u školama, nastavno osoblje ih ne shvata ozbiljno, ne brine oko njihovog eventualnog izostanka sa nastave, puštaju ih da bez ikakvog znanja završavaju osnovne škole, što im stvara probleme kod upisa u srednje škole i dalje na fakultete. Također, pojavljuje se i problem djece koja govore samo romski jezik, što bi akcioni plan također trebao riješiti.

‘Ne može se sve riješiti odjednom ovim akcionim planom, ali je dobra startna pozicija. U Tuzli ćemo najvjerovatnije početi sa provođenjem aktivnosti i uvođenjem romskog jezika u škole, na primjer. Mi kao nevladina organizacija već smo razgovarali sa Ministarstvom obrazovanja kako bi počeli sa pravljenjem kantonalnog akcionog plana i ovo pokazuje da barem Tuzla ide naprijed kada su prava Roma u pitanju’, zaključuje Indira Bajramović.