Gazmend Junuzi: Većina romskih lidera gleda svoje interese, a mladi nemaju priliku

680
Gazmend Junuzi (Foto: facebook arhiva)

Gazmend Junuzi je Referent za saradnju nacionalnih manjina u Kantonalnom centru za socijalni rad u Sarajevu. On je prva tačka gdje počinje saradnja između javnih ustanova i romskih zajednica. Odmah po završetku osnovne škole, počeo se baviti romskom problematikom, kako bi pobljšao drušvenu poziciju Roma i Romkinja. Do danas, Gazmend iza sebe ima veliki broj uspješno realizovanih projekata. U razgovoru za naš portal, posebno je naglasio važnost obrazovanja. Otvoreno je govorio o tome kakav je romski nevladin sektor i koliko mladi Romi i Romkinje imaju priliku da se istaknu.

Mnogo pre nego što si postao Referent, radio si a raznim projektima. Kada je sve počelo?

Za dobrobit romske zajednice, počeo sam raditi jako rano. To je bilo odmah nakon završene osnovne škole. Tada sam počeo raditi kao asistent Roma u osnovnoj školi “Osman Nakaš” koju sam i sam pohađao. To je bio projekat Save the Childrena koji se realizovao 2003./2004. godine.

Dakle, nekih desetak godina si na razne načine uključen u rješavanje romske problematike. Prema tvom mišljenu, gdje treba početi i kako efikasno rješiti nagomilane probleme?

Više puta sam i sam bio u situaciji da direktno pitam same Rome „šta je njihov najveći problem“? Odgovor je bio kao i kod svih Roma i Romkinja širom svijeta: stambeno pitanje, nezaposlenost, diskriminacija u društvu, zdravstveno osiguranje. Ono na što sam im uvjek skretao pažnju, bilo  je obrazovanje, iako većina njih danas obrazovanje smatra nepotrebnim. Većina romskih problema će biti ublažena kada se uključe u obrazovni sistem, počevši od vrtića do fakulteta.
Tada će svaki pojedinac, a tako i zajednica, biti upoznati sa svojim pravima koja mogu da steknu. Biće informisani i ponašat će se kao i društvo oko njih. Na taj način, biće ublažena, ili smanjena i diskriminacija.

Koliko si zadovoljan sa radom romskih lidera u BiH?

Biti romski lider nije mala stvar, jer sam i sam jedan od njih. Ružno je reći, ali moram biti iskren. Najveći broj romskih lidera i liderki, a smatram da je to čak 70 procenata, gledaju samo finansijski interes i godinama se oslanjaju na isti problem, a pomaka ima sasvim malo. Treba uključiti što više mladih lidera, jer oni imaju stalni kontakt unutar zajednice i znaju šta je najbolje za njih.

Šta bi promijenio u odnosu na to što oni rade?

Kada bih mogao, uveo bih tim koje bi kontrolisao sve romske organizacije. Pored toga, svake godine bih radio anonimni test u zajednicama gdje žive Romi, te bi na taj način imali pravu sliku o toj organizaciji. Većina mladih lidera imaju ideje za dobrobit cijele zajednice, ali nemaju mogućnost da kažu ono što misle i žele.

Koliko mladi imaju prostora da se istaknu i koliko im to dozvoljavaju stariji lideri?

Kroz ovo pitanje želim navesti sebe kao primjer. Vrlo rijetko sam imao šansu da se istaknem kao mladi lider od strane starijih lidera i to se najčešće dešavalo u romskom nevladinom sektoru.
Tu stariji lideri jednostavno ne žele pustiti osobu da napreduje, a koja daje sve od sebe za neke promjene, odnosno za dobrobit zajednice. Boje se da će oni ostati bez nekih primanja, ili da će neko zauzeti njihova mjesta. A ako neko dolazi na njihovo mjesto, to obično bude bliži član porodice.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Moji lični planovi za budućnost su da i dalje budem fleksibilan između romske i neromske zajednice, odnosno da budem spona. Na taj način biću od pomoći kako državi, tako i svom romskom narodu, jer se i oni osjećaju sigurni i stabilni ako imaju lidera iz svoje zajednice koji zna njihov problem, tradiciju i kulturu. I uvijek ću nastojati da ih uputim na obavezno obrazovanje i zajedno sa njima riješavam probleme u školama i svuda tamo gdje ih ima.

(portal-udar.net)