Senzacionalizam, „žutilo“ i inauguracija: Gdje su nestale prave teme

201

Povratak Donalda Trumpa na vlast 2025. godine obilježava trenutak globalnog značaja. Nakon turbulentnog mandata, njegov povratak na političku scenu donosi niz promjena koje će oblikovati budućnost Sjedinjenih Američkih Država i svijeta. Iako je inauguracija novog-starog predsjednika značajan trenutak za analizu unutrašnje i vanjske politike, svjetski, ali i naši mediji, su odlučili skrenuti pažnju na faktore poput veličine šešira prve dame, ljubavnih odnosa predsjedničkog para i visine članova porodice.

Mnogi naslovi sugeriraju da je važnije nagađati o tome da li je Melanija Trump izbjegla poljubac ili zašto je nosila šešir specifičnog oblika, na koje čitaoci portala i padaju. Ovakav pristup otvara pitanje: zašto senzacionalizam i „žutilo“ dominira nad ključnim temama, i kakve posljedice to ima na percepciju javnosti?

Šta pišu mediji?

Naslovi poput “Da li je Melanija htjela izbjeći poljubac na usta s Donaldom Trumpom?” i “Šta je Melania Trump odjenula na Donaldovoj inauguraciji?” usmjeravaju pažnju na trivialne aspekte, koji, osim što pružaju zabavu, nemaju nikakvu stvarnu vrijednost za razumijevanje političkog konteksta. I što je izuzetno značajno, na većini news medija se nalaze na home page. Umjesto da se posvetimo analizi ključnih političkih govora, planova za upravljanje državom ili predstojećih administrativnih poteza, javnost je često zaintrigirana nagađanjima o odnosu između supružnika. Iako takvi naslovi mogu biti intrigantni i privući pažnju, oni skreću fokus s ozbiljnih političkih pitanja i usmjeravaju ga prema površnim temama. Čitateljima se nude detalji o boji i kroju haljina, što je tipično za izvještavanje o prvim damama, dok se pravi politički diskurs prepušta drugima. Članovi porodice, posebno djeca i partneri političara, postaju gotovo pa “clickbait” sadržaj, jer članci o visini Trumpovog sina mogu izazvati lavinu komentara i pregleda. Pitanje je da li je publika zaista toliko zainteresovana za takve informacije. A po informacijama koje imamo od nekih medija, ovakvi sadržaji su čak čitaniji od mnogih društveno-političkih tema. Mnogi ljudi često posežu za laganijim, trivijalno-senzacionalističkim sadržajem jer ga je lakše konzumirati, izaziva emocije ili nudi instant zadovoljenje. U isto vrijeme, to ne znači nužno da su svi zaista zainteresirani za suštinske činjenice, već da su podložni uticaju mehanizama koji upravljaju pažnjom na internetu.

Sličan obrazac se može primijetiti i u izvještavanju o Elonu Musku i njegovom ponašanju na inauguraciji, gdje klipovi i memeovi postaju viralni, često s naglaskom na njegove izjave ili ponašanja koja se lako mogu iskriviti u šalu. Često, takve situacije postaju predmetom internetskog. Mnogi koji ne podržavaju Trumpovu politiku koriste humor kako bi kritizirali njegove poteze, pretvarajući ozbiljan politički ili poslovni kontekst u šalu koja postaje viralna. Mediji, naravno, prepoznaju ovu dinamiku i koriste je kako bi generirali veći angažman, jer viralni klipovi i memeovi privlače veliku pažnju publike. Ovaj fenomen pokazuje kako humor, iako često opravdan kao reakcija na političke ili društvene odluke, postaje alat za povećanje medijskog angažmana, dok ozbiljna rasprava gubi značaj.

Posljedice senzacionalizma

Ovakvi članci nisu bezazleni. Mediji igraju ključnu ulogu u informisanju javnosti i oblikovanju percepcije o važnim događajima. Kada senzacionalizam zamijeni ozbiljno izvještavanje, posljedice su višestruke. Umjesto da građani dobiju ključne informacije o promjenama u imigracijskim politikama, klimatskoj agendi ili ekonomskim planovima, ostaju zatrpani trivijalnostima koje ne nude nikakvu suštinsku vrijednost. Fokus na modu, porodicu i privatne odnose političkih figura stvara iluziju informisanosti. Senzacionalizam često skreće pažnju s ozbiljnih tema koje zahtijevaju kritičko promišljanje. Javnost postaje fokusirana na trivijalne rasprave, što smanjuje angažman i spremnost građana da postavljaju važna pitanja vlastima. Međutim, publika također doprinosi širenju nepotrebnih informacija. Kako raste angažman, trivijalnosti i trač-vijesti sve više preplavljuju naše društvo, što rezultira političkom nepismenošću.

Gdje je fokus trebao biti?

1. Imigracijska politika i ljudska prava

Trumpov povratak donosi drastične promjene u imigracijskom sistemu. Ukidanje “catch-and-release” politike, povratak programa “Remain in Mexico” i gradnja zida na granici s Meksikom imaju dubok utjecaj na prava migranata i odnose sa susjednim državama. Mediji bi trebali istražiti kako će ove mjere utjecati na živote ljudi i globalnu sliku ljudskih prava.

2. Klimatske promjene i energetska politika

Trumpova najava povratka energetskoj nezavisnosti putem fosilnih goriva izazvala je brojne kritike. Povlačenje iz Pariškog sporazuma i ukidanje klimatskih regulacija mogli bi imati dalekosežne posljedice na globalne napore za borbu protiv klimatskih promjena.

3. Vanjska politika i globalna stabilnost

Povratak politike “America First” znači da će Trump ponovo redefinirati ulogu SAD-a u svijetu. Povlačenje iz međunarodnih sporazuma i smanjenje pomoći drugim državama, ili njeno tematsko redifisanje, mogli bi uticati, pozitivno ili negativno, na aktuelne globalne procese.

4. Društvena polarizacija i demokratija

Trumpova inauguracija naglasila je retoriku koja dodatno polarizira društvo. Ali je i pokazala koliko su neki raniji zapadni procesi zadnjih godina takođe bili pristrasni, pogotovo kada su društvene mreže u pitanju. Mediji bi trebali analizirati kako će njegova politika utjecati na odnose između različitih zajednica u SAD-u, kao i na šire razumijevanje demokratskih vrijednosti.

Inicirati ili medijski povlađivati  

Senzacionalizam nije samo simptom modernog medijskog pejzaža – on je ozbiljna prepreka razumijevanju ključnih političkih i društvenih promjena. Povratak Donalda Trumpa na vlast prilika je za ozbiljno preispitivanje globalnih prioriteta i izazova. Umjesto toga, mediji često biraju put lakšeg otpora, fokusirajući se na trivijalne teme koje privlače pažnju, ali ne informiraju.

Vrijeme je da se mediji vrate svojoj osnovnoj ulozi – informisanju i edukaciji javnosti. Inauguracija nije bila samo prilika za slikanje šešira i nagađanje o poljupcima, već trenutak koji zahtijeva kritičku analizu politika koje će oblikovati budućnost svijeta. Pitanje je da li je društvo spremno suočiti se s činjenicama ili bi radije odabralo zanimljiv, kratak članak koji privlači pažnju.