Romski
Međunarodni praznik rada – Prvi maj, obilježava fse širom svijeta, u znak sjećanja na dan kada su radnici u Chicagu štrajkom i protestima počeli da se bore za osmosatno radno vrijeme.
Praznik podsjeća na 1. maj 1886, kada je više desetaka hiljada radnika u Chicagu izašlo na ulice zahtijevajući bolje uvjete rada i osmosatno radno vrijeme.
Organizatori protesta su zahtjeve prethodno uputili poslodavcima i vlastima tražeći da ih ispune do tog datuma.
Kao odgovor, uslijedila je represija, a u sukobima sa policijom bilo je žrtava i ranjenih na obje strane.
Ishod je bio da su sedmorica sindikalnih aktivista osuđeni na smrt.
Drugi kongres Radničke internacionale je odlučio da se od 1890. godine, 1. maja širom svijeta održavaju masovne manifestacije, demonstracije i štrajkovi, kao jedan od vidova klasne borbe, što je do kraja 19. i početkom 20. stoljeća dobilo masovne razmjere.
Nekada su se na ovaj dan širom svijeta, pogotovo u komunističkim zemljama, održavale radničke demonstracije i tražili su se bolji uslovi rada, veće plaće, poštivanje radničkih prava. Vremenom, a naročito padom komunizma, ove demonstracije su skoro isčezle a obilježavanje 1. maja je uzelo sasvim drugačiju formu i smisao.
Šta je danas smisao obilježavanja prvog maja? Ima li danas radničkih protesta i borbe za radnička prava u Bosni i Hercegovini? Kome, od onih koji obilježavaju 1. maj, pada na pamet da se organizuje i izađe na ulice tražiti svoja prava? Drugim riječima, kako se danas kod nas obilježava 1. maj?
Umjesto da se radnici koji rade u državnim ustanovama i oni koji rade u privatnim firmama organizuju i izađu pred Vladu i traže veće plaće, uvezan staž, traže zakone koji će natjerati poslodavce da osiguraju svoje radnike, zakone kojima će se definirati radno vrijeme, zakone koji će natjerati poslodavce da svoje radnike tretiraju kao ljude a ne kao robove – 1. maj kod nas podrazumijeva jedan „dobar dernek”, koji nema veze sa traženjem radničkih prava.
Danima se vrše pripreme, ugovara društvo i odabire lokacija kako bi se proslavilo. Treba reći da nema ništa loše ako čovjek, kada ima slobodan dan, izađe sa porodicom i uživa u prirodi i ugodnom razgovoru i opuštanju.
I šta da se slavi? Da se slavi recesija, da se slave vikendice, milonske kuće i bijesni auto-parkovi korumpiranih vlastodržaca i nezasitih poslodavaca. Čast izuzecima! Valjda ljudi slave i svoja mala i neredovita primanja, nezavršene kuće, neuplaćene doprinose i osiguranja, vlastita otpuštanja s posla, neuplaćene rate kredita.
Svi pokazatelji govore da smo siromašan narod, plate su nam ispod prosjeka, međusobno se ubjeđujemo da jedva sastavljamo kraj s krajem i onda dođu praznici i pokažemo se u sasvim drugačijem svjetlu.
U svakom slučaju, sretan nam Prvi maj!
(portal-udar.net)
