Do 9 od 10 zločina iz mržnje i napada u Evropskoj uniji ostaje neprijavljeno jer se žrtve suočavaju s poteškoćama prilikom prijavljivanja, ne vjeruju policiji, i vjeruju da se ništa ne bi promijenilo ako slučaj prijave, navodi se u novoj studiji Agencije EU za temeljna prava.
Prema izvještaju „poticanje izvještavanja o zločinima iz mržnje: uloga zakona i drugih vlasti“ objavljenom ovog mjeseca, milioni ljudi doživljavaju nasilje i uznemiravanje motivisano mržnjom.
U izvještaju također stoji da je pandemija COVID-19 pogoršala postojeći rasizam, ksenofobiju i srodnu netrpeljivost, te pokrenula porast rasističkih i ksenofobnih incidenata protiv ljudi azijskog porijekla, Roma i migranata.
„Zemlje EU dužne su svima osigurati pristup pravdi. Ali previše žrtava zločina iz mržnje ne prijavljuje da su napadnuti, a previše zemalja ne bilježi zločine iz mržnje pravilno”, rekao je direktor ove agencije Michael O’Flaherty.
Dodao je da se ovakva situacija mora promijeniti, te da bi zemlje trebale pojednostaviti prijavljivanje i poboljšati evidentiranje zločina iz mržnje, istragu i kažnjavanje kako bi u potpunosti podržale prava žrtava.
Među svojim preporukama, Agencija poziva zemlje EU da olakšaju prijavu zločina iz mržnje tako što će omogućiti da zločin prijavi neko treći ili anonimno.
Također se navodi da bi zemlje EU „trebale pružiti praktične smjernice i obuku policiji, uspostaviti specijalizirane jedinice za zločin iz mržnje, i osigurati strukturiranu saradnju između tijela za provođenje zakona, organizacija za podršku žrtvama, organizacija civilnog društva i tijela za jednakost“.
U izvještaju se naglašava da se muslimani suočavaju s nešto češćim rasističkim uznemiravanjem od nemuslimana (24% u odnosu na 20%), dok manjine imaju dvostruko veću šansu da dožive uznemiravanje ili nasilje.
Od 8.709 ispitanika koji su doživjeli incident, i od 708 koji su ga prijavili, samo 13 ljudi je kontaktiralo institucije za ljudska prava.
Čak i od slučajeva koji su prijavljeni, samo 36% je prijavljeno policiji.
Većina jevrejskih i romskih žrtava nije prijavila incident policiji niti bilo kojoj drugoj organizaciji jer nisu vjerovali da će prijavljivanje išta promijeniti.
Ostali su rekli da je proces prijavljivanja bio previše birokratski i dugotrajan.
9% svih ispitanika doživjelo je fizičko nasilje tokom pet godina prije istraživanja, ali ta je brojka porasla na 22% među pripadnicima etničke manjine i 19% među onima koji se izjašnjavaju kao pripadnici LGBT zajednice. Također, 17% osoba s invaliditetom ili zdravstvenim problemom doživjelo je nasilje.