Romski
U posljednjih nekoliko godina mnogi predstavnici vlasti kao i nevladine organizacije, pokušavaju sastaviti “uspješne priče iz zajednice”, koji pokazuju rezultate njihovog rada na poboljšanju života Roma.
U mnogim slučajevima, fokus se stavlja na kratkoročni rezultat koji je vidljiv samo za vrijeme trajanja njihovog projekta. Ali, romske zajednice ne vide ove projekte kao uspjehe, jer isti ne rješavaju dugoročni problem diskriminacije, poboljšanja životnih uslova i ostvarivanja njihovih prava.
Za većinsko stanovništvo, ova tvrdnja da se projekti ne vide kao uspijeh i doprinos romskoj zajednici, izaziva širenje ideje da se Romi ne žele integrisati u društvo, što u mnogim slučajevima završava izjavom da “Romi imaju više prava nego mi”.
Međutim, za zagovornike romskog pokreta, ovaj cinizam izaziva sumnju o promjeni cijeloukupne situacije sa kojom se Romi svakodnevno susreću.
Ako želimo vidjeti priče o uspjehu, moramo gledati dalje od kratkoročnih projekata socijalne pomoći usmjerene ispunjavanju zahtjeva donatora, međuvladinih agencija i praktički svakome osim Roma. Kako bi se promjena zapravo i postigla, moramo obratiti pažnju na rad zajednica u kojima se Romi oslanjaju na vlastitu samoorganizaciju kako bi izmijenili lokalne vlasti i dugoročno stvorili ravnopravnost i prosperitet za Rome.
Lom, gradić sjeverozapadne Bugarske, jedna je od takvih zajednica. U Lomu, rasizam koji je postojao generacijama, postavio je granicu na ono što bi Romi mogli postići. Romi su bili marginalizirani i odvojeni od ostatka stanovništva znakom i raznim natpisima na kojima je stojalo: “Ciganima ulaz nije dopušten”. Romskoj djeci nije bilo dopušteno ići u školu; njihovi roditelji nisu mogli naći posao.
Ali, lokalni romski lideri su prešli segregacijsku liniju. Neprestano zagovarajući da vlasti rade za Rome kao i za sve građane. Romi ove zajednice su preuzeli inicijativu te svoju djecu poslali u škole, pokrenuli svoje biznise, ostvarili prijateljstva sa svojim ne-romskim susjedima.
Romi koji dolaze iz malog gradića Lom u Bugarskoj, danas su: doktori, direktori škola, umjetnici, medijske ličnosti i uzorni građani. A njihovo iskustvo pokazuje značajan uspjeh koji se mogu postići aktivizmom običnih ljudi.
(Tekst smo preuzeli sa stranice opensocietyfoundations.org, naslov je redakcijski. Autor: Željko Jovanović)
