Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske: MANJINSKE TEME U MEDIJIMA MORAJU SE BAZIRATI NA INTEGRIRAJUĆEM A NE GETOIZIRAJUĆEM MODELU

"Govor mržnje vrlo često pogađa upravo nacionalne manjine. No unatoč toga mi smatramo da je govor mržnje vrlo složeno i osjetljivo pitanje i da neki pojednostavljeni pristupi u njegovom reguliranju mogu dovesti u pitanje i ugroziti određene medijske slobode."

1036
Aleksandar Tolnauer
Aleksandar Tolnauer

Tretiranje tema i problema  nacionalnih manjina u hrvatskom medijskom prostru i unutar toga posebno u javnom servisu godinama se ocjenjuje vrlo lošim i nedovoljnim. Pri tome se ističe da je za kvalitetniji odnos medija prema nacionalnim manjinama nužno je prevladavanje getoizirajućeg modela i razvijanje integracijskog pristupa od lokalnog do nacionalnog nivoa.  O ovim problemima razgovaramo sa Aleksandarom Tolnauerom, predsjednikom Savjeta za nacionalne manjine Hrvatske.

Savjet za nacionalne manjine nedavno je raspravljao Izvješće HRT o proizvedenim i objavljenim programima namijenjenim informiranju nacionalnih manjina za 2019. i 2020. te ocijenio vrlo nepovoljnim pravo na pristup nacionalnih manjina javnim medijima. To su, nažalost, ocijene koje se ponavljaju iz godine u godinu. Koji su glavni pokazatelji tog nepovoljnog stanja i na što su usmjerene vaše ključne zamjerke i kritike ?  

  • Da, nažalost, Savjet godinama upozorava na izrazito nepovoljnu situaciju, i kvantitativnu i kvalitativnu, prisutnosti nacionalnih manjina u našem medijskom prostru i unutar toga posebno u javnom servisu. I te ocijene Savjet ne temelji na nekim svojim podacima već upravo na redovitim izvješćima samog HRT koju ona  shodno odredbama Ustavnog zakona o nacionalnim manjinama redovito dostavlja. I tu moram prije svega ukazati na jednu možda i paradoksalnu činjenicu, a to je da je situacija tretmana nacionalnih manjina u javnom servisu vrlo loša ali su izvješća HRT vrlo korektna. Naime, oni gotovo uopće, uz neke manje iznimke,  ne pokušavaju uljepšati, prikriti ili lakirati  tu situaciju već to katastrofalno stanje prikazuje vrlo objektivno ! A evo kako to loše stanje izgleda prema nekim osnovnim podacima: u 2019. godini npr. na četiri programa HTV nacionalne manjine u ukupno emitiranim programskim sadržajima bile su zastupljene sa svega 1,07 posto. A 2020. situacija se uspjela čak i nešto pogoršati. A to je daleko od onoga što propisuje Ustavni zakon i još dalje od onoga što stoji u Ugovoru HRT i hrvatske Vlade o tretiranju ovih pitanja.
Sa sjednice Savjeta nacionalnih manjina RH
Sa sjednice Savjeta nacionalnih manjina RH

Iako su tretman i zastupljenost tema vezanih za nacionalne manjine vrlo jasno regulirani i Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o HRT, Ugovorom HRTa s Vladom RH te nekim međunarodnim dokumentima odnosno preporukama, npr Vijeća Europe, i iako Savjet intezivno prati tu situaciju i komunicira je s vodstvom HRT stanje se mijenja sporo ili gotovo nikako. Što su tome razlozi, tim više što i vodstvo HRT stalno obećava promjene i pozitivne  pomake na tom planu ? Gdje su otpori, koji su tu ključni problemi ?

PROTIV GETOIZIRAJUĆEG MODELA

  • Sredinom 2019. imali smo jedan važan i vjerovali smo vrlo konstruktivan i obećavajući sastanak s cjelokupnim vodstvom HRT i nizom uglednih novinara koji tu rade i vjerovali smo da će se problemi početi rješavati i situacija napredovati u pozitivnom smjeru, ali – ništa. Tada smo posebno ukazali na važnost formiranja redakcije za nacionalne manjine, i što je još značajnije, edukaciju novinarskog kadra za medijsko praćenje nacionalnih manjina te poštivanju i ispunjavanju obveza koje proističu iz ugovora Vlade i HRT u vezi nacionalnih manjina ali evo ni dvije godine nakon toga ništa se faktički nije pomaklo s mrtve točke. Ni naši apeli Vladi ni Saboru koji bira i vodstvo HRTa nisu dali neki značajniji rezultat. A, osim loših kvantitativnih pokazatelja zastupljenosti nacionalnih manjina, u programima HRTa analize naših medijskih eksperata ukazali su i na izraženi formalizam i površnost u tretiranju manjinskih tema i problema, rijetko, nedovoljno i neadekvatno ulaženje u neka suštinska pitanja ostvarivanja manjinskih prava, emitiranja priloga o nacionalnim manjinama u neatraktivnim terminima i formatima itd. Mi izuzetno cijenimo značaj i kvalitetu emisija poput Prizme ili Manjinskog mozaika na HT ili emisiju Multikultura na Hrvatskom radiju koje su vrlo kvalitetne, angažirane i koje se rade u vrlo teškim uvjetima, nedovoljne kadrovske popunjenosti, nedostataka sredstava itd., međutim te emisije ni u kom slučaju ne rješavaju pitanje zastupljenosti tema nacionalnih manjina u javnom servisu. Važno je pitanje prezentiranja manjinskih tema u da tako kažemo redovnim programima i njihova prezentacija, što široj publici odnosno javnosti. To je i u duhu ugovora Vlade i HRTa. Treba mijenjati taj getoizirajući model i otvarati  i jačati integrirajući medijski pristup nacionalnim manjinama. I to je i jedini način da se izbjegne diskriminirajući pristup nacionalnim manjinama o kojem nažalost često svjedočimo. A problemi nisu tako nepremostivi. Neki primjeri zemalja u našoj regiji, naših susjednih zemalja, evo samo da spomenem Sloveniju ili Vojvodinu u Srbiji, imaju  zanimljive primjere dobre prakse, i manjinske redakcije i velike minutaže itd.

Poseban problem uz neadekvatnu zastupljenost tema vezanih za nacionalne manjine jeste i problem govora mržnje koji se nažalost nekad direktno ili indirektno provlači i na samoj javnoj TV. Kako su uopće suprotstaviti govoru mržnje u širem medijskom i društvenom kontekstu ? Može li se bar to spriječiti ili sankcionirati?

Govor mržnje vrlo često pogađa upravo nacionalne manjine. No unatoč toga mi smatramo da je govor mržnje vrlo složeno i osjetljivo pitanje i da neki pojednostavljeni pristupi u njegovom reguliranju mogu dovesti u pitanje i ugroziti određene medijske slobode. Zato se uvijek zalažemo za stručan i odgovoran pristup tim pitanjima. Edukacija i na tome temeljena profesionalnost za što se stalno plediramo, tu je izuzetno važna. Ali nam je upravo ponekad neshvatljivo da vi imate emisije u kojima pojedinci osporavaju neka važna manjinska prava i pozivaju na njihovu ukidanje, a da s druge strane nitko nije pozvan da iznese drugačije mišljenje i da sa tome suprostavi. Dakle, nismo za zabranu otvaranja takvih pitanja ali to su pitanja koja traže i visoku medijsku profesionalnost, stručnost i odgovornost u njihovom tretiranju. I to će onda dati puno bolje rezultate nego neke zabrane koje neki prizivaju. A pogrešan je i pristup da vi za manjinske probleme  gotovo uvijek zovete iste ljude iz manjinskih redova pa se stvara krivi dojam kako oni navodno kreiraju i bitno utiču na politiku u hrvatskom društvu što je daleko od realnosti.

VAŽNI SU I LOKALNI MEDIJI

Kada imamo problema kada su u pitanju nacionalne manjine u glavnom javnom  medijskom servisu kakav je situacija u komercijalnim medijima a onda i lokalnim medijima ?  

  • Pa tu imate donekle paradoksalnu situaciju . Javni servis ima zakonsku i ugovornu obvezu da se bavi nacionalnim manjinama, da ih ako hoćete djelom i afirmira i promovira dok to nije obaveza komercijalnih medija ili konkretnije u ovom slučaju komercijalnih televizija. Ali vi na tim komercijalnim televizijama ponekad imate puno veću zastupljenost tema o nacionalnim manjinama nego u javnom servisu. Naravno vrlo je prisutno politiziranje tih tema, senzacionalistički pristup itd, ali od toga kao što znamo nije imuna ni javna televizija. I tu bi edukacija i jačanje medijskog profesionalizma dali dobrih rezultata. Naravno, vrlo značajnu ulogu igraju lokalni mediji jer su neki od njih snažno prisutni u multietničkim sredinama te je njihov potencijalni pozitivni doprinos tretiranju manjinskih pitanja vrlo važan u životu tih zajednica. Zanimljiv je podatak s kojim mnogi nisu ni upoznati da je npr. Agencija za elektroničke medije samo ove godine za različite medijske projekte vezane za nacionalne manjine (lokalna radija, televizije, portale, neprofitne proizvođače audiovizulenih sadržaja) izdvojila više od 1.700.000 kuna za skoro 50 lokalnih medijskih subjekata. I mislim da je to i rezultat stalnih pritisaka, pozitivnih pritisaka da manjinska pitanja dobiju što širi prostor građanstva u svim medijima.

OSTVARIVANJE ZAJAMČENIH MEDIJSKIH PRAVA

Nedavno ste zajedno s Uredom za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u Osijeku održali seminar na temu „Mediji i nacionalne manjine u RH – Zaštita manjina i uloga medija u demokratizaciji hrvatskog društva„. Koji su glavni naglasci s tog seminara i kako mediji kroz odgovarajući tretman nacionalnih manjina mogu pomoći i doprinijeti daljnjoj demokratizaciji hrvatskog društva ?

Pa mi smo na tom seminaru obuhvatili širok spektar pitanja, a posebno su ponovno apostrofirani ključni problemi javnog servisa. Kako u pogledu zastupljenosti u cjelokupnom programu javnog medijskog servisa, tako i pogledu realizacije programa na jezicima nacionalnih manjina, situacija ne korespondira s Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina, Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji, Ugovorom Hrvatske radiotelevizije s Vladom Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2022., kao i preporukama Odbora ministara Vijeća Europe u svezi primjene Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima u RH. Kao što Savjet za nacionalne manjine i Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske godinama ustrajavaju na poticanju edukacije uredničkog i novinarskog kadra, tako je i na seminaru istaknuta presudna važnost objektivnijeg informiranja javnosti, jačanja profesionalizma te postizanja viših standarda medijskog djelovanja u cilju senzibiliziranja javnosti o negativnim posljedicama govora mržnje i širenja stereotipa i predrasuda. Emitirani sadržaj vezani za problematiku nacionalnih manjina ne uspijeva privući dostatnu pozornost opće populacije kako zbog opadanja kvalitete priloga zbog činjenice da je na proizvodnji emisija uposlen manjak novinarskog kadra, opadanja novinarskih standarda, etike i profesionalizma tako i zbog isticanja manjinske populacije kroz negativne i senzacionalističke priloge dok je premalo mogućnosti da predstavnici manjina na takve istupe odgovore.

Glavne zaključke u kojima tražimo ostvarivanje zajamčenih prava nacionalnih manjina na pristup medijima te intezivnu suradnju sa Ravnateljstvom i Programskim vijećem HRTa na unapređenju sadržaja i obima programa vezanih za nacionalne manjine  ali i stvaranje uvjeta za proizvodnju programskih sadržaja na jezicima nacionalnih manjina te sustavnu edukaciju novinara koji se bave manjinskim temama uputili smo i Vladi i osobno premijeru Plenkoviću te očekujemo  razumijevanje i podršku koju smo u mnogim stvarima i do sada imali.

Seminar u Osijeku “Mediji i nacionalne manjine”

SANKCIONIRANJE GOVORA MRŽNJE

Nedavno je objavljeno 5. izvješće o Hrvatskoj Savjetodavnog odbora Vijeća Europe za praćenje ostvarivanja Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina (a uskoro se očekuju i stavovi Odbora ministara VE). I tu se apostrofira uloga medija. Očekujete li neke pozitivne pomake u tom kontekstu ?

  • To je važno izvješće za našu zemlju i našu problematiku. Ono što je bitno i što oni naglašavaju sažeto je u nekoliko ključnih stavova. Prvo, negativni i diskriminirajući stereotipi o nacionalnim manjinama i u tiskanim i u audiovizualnim medijima i na društvenim mrežama se ne osuđuju i ne sankcioniraju u dovoljnoj mjeri, a za to nema ni nužnih i odgovarajućih instrumenata. I drugo, prisutnost nacionalnih manjina u medijima je apsolutno nedovoljna, a javni mediji nemaju dovoljno ljudskih i financijskih resursa  kako bi osigurali nužnu kvalitativnu i kvantitativnu medijsku produkciju kada su u pitanju nacionalne manjine i dali doprinos njihovoj punoj društvenoj integraciji. To je ključna ocjena i ona je nepovoljna, a to će se vrlo vjerojatno ponoviti i u ocjenama Vijeća ministara. Nažalost ! Oni su se u svojim analizama i ocjenama pozivali i na materijale Savjeta i drugih institucija, ali mi tu nismo nikakvi „denucijanti „ jer smo im poslali upravo npr. izvješća HRTa, a to su javni dokumenti kao što su i njihove ocijene vrlo objektivni prikaz naše medijske realnosti kada su manjine u pitanju što nitko normalan i dobronamjeran neće nijekati. Još su ta izvješća malo i frizirana bar u onom dijelu kada se minutaža manjinskih tema u javnom servisu pokušava podignuti intervjuima s izraelskim veleposlanikom u Hrvatskoj ili sudjelovanjem nekog makedonskog profesora u nekoj općoj kolaž emisiji. Tako su prije više godina učestalost manjinskih tema u javnom servisu pokušala podignuti pozivanjem priloge o Kraljeviću Marku u TV kalendaru ili Najdlakavijem Srbinu u nekoj mozaik emisiji. Tako da ispadamo totalno smiješni umjesto da ozbiljno pokušamo sagledati probleme za koje postoje često vrlo jednostavna rješenja : malo dobre volje, malo više profesionalnosti, malo više sredstava i malo više poštivanje hrvatske legislative ili npr. ugovora Hrvatske Vlade i HRT.