Romski
Jedan od velikih izazova istraživanja utjecaja pandemija na svijet i ekonomiju jeste nepredvidljivost samog virusa, te je često vrlo teško odrediti koje su promjene rezultat same pandemije, a koje su promjene rezultat drugih faktora. Pandemija COVID-19 zatekla je sve države nespremne, te je najveća pandemija u posljednjih sto godina, nakon španske groznice, koja je do pojavljivanja COVID-19 bila poznata kao najteža globalna pandemija modernog svijeta.
Različiti odgovori različitih nivoa vlasti, obrazovnog ili realnog sektora, pridonijeli su različitoj brzini širenja virusa i njegovih učinaka prema geografskom porijeklu i društvenom sloju. U sljedećih nekoliko godina međunarodne organizacije mogle bi naložiti rigorozna istraživanja socio-ekonomskih nauka koja istražuju kratkoročne i dugoročne socijalne, političke, ekonomske i psihološke posljedice pandemije COVID-19, koji se ujedno smatra najvećim uzročnikom globalne ekonomske recesije.
Države su, svaka na svoj način, osjetile negativne posljedice pandemije, poput povećanja broja nezaposlenih, pad BDP, smanjenje izvoza i uvoza, kao i krah turizma (što je posebno utjecalo na zemlje koje jako puno ovise od turističke djelatnosti poput Bosne i Hercegovine i Regiona). Zbog izbijanja slučajeva zaraze virusom došlo je do uvođenja raznih sigurnosnih mjera za održavanje fizičke distance između građana što je zauzvrat uzrokovalo značajno ograničavanje ekonomskih djelatnosti u svim sektorima, te u nekim djelatnostima potpuni prestanak rada, međutim, postoje privredne djelatnosti koje jednostavno svoj rad nisu u mogućnosti prebaciti na digitalan sistem i nastaviti funkcionirati.
Najbolji primjer za ovo je turizam koji podrazumijeva kretanje ljudi te je pod najvećim pritiskom posljedica pandemije. Makroekonomska politika koju donosi Vlada i nadležne institucije je trenutno od esencijalne važnosti na takav način da mora prikazati i odlučiti koje će se mjere poduzimati kako bi se ublažio utjecaj pandemije. Isto tako, mora odrediti realne ciljeve koje bi poduzete mjere trebale ostvariti, kao i mjerenje efektivnosti tih mjera. Vladajuća struktura Bosne i Hercegovine mora usmjeriti ekonomsku politiku prema samoodrživosti i smanjenju poreza od strane privrednicima, te predložiti adekvatne Zakone prema sufinansiranju malih i srednjih preduzeća, adekvatnom planiranju penzionih isplaćivanja, i transparentnije i odgovornije utroške budžetskih sredstava.
Ekonomske posljedice vjerojatno će potrajati mnogo duže od posljedica druge prirode, te stoga pri ublažavanju krize se mora početi od lokalnog nivoa, gdje jedinice lokalne samouprave mogu pružiti značajne pakete podrške privrednicima, poput sufinansiranja, start-up projekata, smanjenje cijena zakupa poslovnih prostorija, programima stimulacije za nova zapošljavanja itd, dok viši nivoi vlasti trebaju kontrolisati proces lokalne samouprave uz osiguravanje ekonomskih prilika i programa pomoći koje će prilagoditi tim jedinicama. Sadašnje stanje ekonomije u Bosni i Hercegovini očiti je primjer da vlasti nisu adekvatno reagovale na izazove pandemije, čiji je pokazatelj već navedeni pad BDP, porast broja nezaposlenih, smanjenje uvoza i izvoza i slično.
Pandemijska i post-pandemijska ekonomija imati će negativan i neizdrživ utjecaj na Bosnu i Hercegovinu, koja se kao država koja nije članica EU, ne može osvrnuti prema EU fondovima koji bi joj vratile stabilnost, već će se morati okrenuti povoljnim kreditima u domaćim i stranim komercijalnim i investicijskim bankama. Viši organi vlasti u Bosni i Hercegovini svoje strateško ekonomsko planiranje morat će posvetiti adekvatnim rješenjima i izgradnji političke i socijalne kohezije između države, sindikata i poslodavaca ali na takav način da pridonose rješavanju problema a ne povećanju negativnih posljedica. Jedna od negativnih posljedica prvenstveno može biti dislokacija mlade radne snage, što za Bosnu i Hercegovinu nije nepoznanica, kao ni to da su mladi u Bosni i Hercegovini osjetili posebnu negativnu dozu pandemije u kontekstu nezaposlenosti, obrazovanja, stručnog osposobljavanja i ulaska i konkurentnosti na tržištu rada, što je bilo aktualno i prije pandemije, te će se postpandemijski interval posebno manifestirati i na mlade ljude.
Nezaposlenost je direktno udar na državu i na državne prihode, koja bi trebala imati adekvatan odgovor pri zadovoljavanju osnovnih životnih potreba svakog građanina Od početka COVID-19 krize do septembra 2020., godine 30 hiljada ljudi dobilo je status nezaposlenih. Prema Agenciji za statistiku Bosne i Hercegovine, Zaključno sa decembrom 2020. godine broj registriranih nezaposlenih osoba u BiH iznosio 413.627. Radnici koji su imali sreće da ostanu na svojim radnim mjestima postaju središte organizirane podjele rada i specijalizacije, u kojima su radni dani dugi, a nadnice vrlo niske. Taj će se proces odraziti i u preobrazbi društvenih klasa, kao i kretanju ljudi i robe, što može dovesti do produbljivanja ekonomskih nejednakosti i razvoja urbanog siromaštva.
Da bi se išlo naprijed sa EU integracijama i dugoročnim oporavkom nakon COVID-19, posebna pažnja mora se posvestiti infrastrukturi i logistici koje moraju biti uključene u pakete ekonomskog oporavka. Uz značajan izravni doprinos BDP-u i zaposlenosti, infrastruktura i logistika ključni su za proizvodnju sve robe i usluga, opskrbu hranom i osnovnim uslugama , te konkurentnosti u međunarodnoj trgovini. Posljedice pandemije koronavirusa za sada imaju različite prognoze, ali za jedno je sigurno-globalna recesija iz koje ćemo se teško izvući bez dugoročnih posljedica.
Zaključno, pandemija koronavirusa može i već jeste uzrokovala – nejednakost (ekonomsku, društvenu, socijalnu), neuspjeh na tržištu, štetu po okoliš, i ekonomski ciklus procvata i propasti.. Vlasti Bosne i Hercegovine bi trebali shvatiti da država treba služiti svom narodu, kao oruđe koje pospješuje životne uslove i stvara jednake šanse, a ne da služi kao sudija koja život čini težim. Pozitivni izgledi prema konačnoj imunizaciji stanovništva protiv COVID-19, dovode do pretpostavke da već u drugoj polovini 2021., godine može doći do značajnijeg oporavka evropske ali i bh. ekonomije, usljed čega prognoza ekonomskog rasta zajedno sa radom onih dijelova privrednih djelatnosti koje su pogođene posljedicama pandemije, daje nadu u ekonomski oporavak naše države.
Autorica teksta je Ilmana Imširović, polaznica Insitituta za napredno liderstvo u politici (ALPI).
Stavovi izneseni u ovom pismu su stavovi autora, koji ne moraju nužno biti i stavovi redakcije portala Udar.
