Romski
Šesnaesti parlamentarni izbori održani su 2. oktobra u Bosni i Hercegovini. Prvi su bili 1990. godine, kada je BiH bila Republika Jugoslavije. Nakon rata, od 1996. godine do 2022. godine, u nezavisnoj BiH održano je 15 izbora – 14 redovnih (opštih i lokalnih) i jedni prijevremeni (u RS). Međunarodna zajednica, koja je do 2008. godine kreirala te procese, čestim je izborima željela pospješiti želju građana za promjenom vlasti kako bi se ubrzao reformski put zemlje, u čemu su samo djelomično uspjelo. Međutim, izlazak na glasanje, a ne baš i vidljive promjene i kada dođe do promjene vlasti, kako politički tako i ekonomski, obezvrijedili su značaj izbora. Od 80 odsto koliko je izašlo na izbore 1996. godine do 50 odsto na ovim izborima. Dakle, polovina punoljetnog građanstva, od čega, istini za volju, dio uopšte ne živi u BiH, potpuno je nezainteresovana za izborni proces. No i sama ustavna konstrukcija države, napravljene zbog ogromnih etničkih podjela i krvavog rata, postala je kočničar razvoja zemlje. A barem za sada, kompromisni prijedlozi prihvatljivi za sva tri konstitutivna naroda ne postoje. Stoga pojedini mediji iz Sarajeva su ove izbore nazivali samo borbom za pozicije jer niti jedna stranka ne nudi ništa novo. Na svim stranama izražavano je mnogo sumnji u integritet izbora, a građani i analitičari koji su dobijali priliku na medijima da govore kampanju su nazivali prljavom, bezidejnom i izražavali sumnju da može doći do bilo kakvih promjena. Što se, po većini nepristrasnih analitičara, zaista i nije desilo. Unatoč tome, u dijelu medija dešavali su se žestoki politički obračuni, ali i kroz postove samih političara na društvenim mrežama.
Tokom monitoringa nije bilo mnogo lažnih vijesti kao ni jezika mržnje, što spada u najteže neprofesionalne primjere i nedozvoljene komunikacijske prakse. Međutim, bilo je mnogo govora koji stvara tenzije, i to ne govori novinara, već prije svega političara, a što su mediji prenosili. U svakom slučaju, selekcija činjenica koje se posmatraju i način njihove obrade (smještanja u kontekst) uvijek može biti diskutabilan. Konstatacija stara 100 godina – “Selekcija vijesti je jednako politički čin, kao i komentar o njoj“ (Lippmann, 1995: 254), jedna je od najkraćih i najefikasnijih definicija koje oslikavaju metodologiju moći medija. I to je kroz ovu analizu potvrđeno.
Medijske inicijative su izvele monitoring i analizu značajnijih i utjecajnih medija i političara na društvenim mrežama u periodu od 1. septembra do 2. oktobra 2022. godine. Namjera je bila vidjeti kako mediji i političari i kandidati sa najviše pratilaca na društvenim mrežama prate kampanju za Opšte izbore 2022. godine s ciljem stvaranja profesionalnog medijskog okruženja koje osigurava političku stabilnost u zemlji.
Svaka izborna kampanja u BiH, uključujući i onu na prijeratnim prvim slobodnim izborima, podgrijavala je etničke i političke strasti. Iako analize Media plan instituta i Medijskih inicijativa pokazuju da je otvoreni jezik mržnje značajno smanjen, posebno kada su u pitanju profesionalni ili tradicionalni informativni mediji, on ponekad bude propušten u medijima ili ga bude na postovima na društvenim mrežama zbog pogrešnog uvjerenja da je to još neregulisana (privatna) sfera neograničene slobode.
Predizborna kampanja u demokratskom svijetu vrhunac je pluralizma svake zemlje i od medija i političara se očekuje profesionalno i dostojanstveno ponašanje. No, Bosna i Hercegovina se nalazi u najvećoj političkoj krizi. Maske su pale i zadnjih dvije godine se otvoreno govori o nečemu što je bilo “nedopušteno“. Slušamo o secesionizmu i raspadu države, stvaranju trećeg entiteta, kao i ukidanju konstitutivnosti naroda. Stoga je poseban fokus bio na govoru mržnje, jeziku koji generiše tenzije, spinovima i lažnim vijestima vezanim uz izborni proces i društveno-političku situaciju u zemlji.
Ovaj monitoring prvenstveno je bio fokusiran na komunikacijsku sferu medija, forme, pristupe i stajališta kao sadržaj u tim medijskim objavama. Osim pristupa medijima, posebna pažnja je usmjerena na najaktivnije aktere izbornog procesa na društvenim mrežama (kandidate i druge političare). Rezultati praćenja su dostavljana medijima, nevladinim organizacijama, političkim partijama i nadležnim državnim tijelima, od kojih je ključna Centralna izborna komisija (CIK). Objavljena su četiri izvještaja koja su prikazala kvantitativne i kvalitativne rezultate i preliminarni izvještaj koje je sumirao rezultate prve tri sedmice monitoringa (linkovi su navedeni na kraju izvještaja).
Pred vama je finalni izvještaj koji daje prikaz cjelokupnog monitorisanog perioda sa fokusom na pojave i medijska i politička ponašanja koja su bila u fokusu analize. Smatramo da je dokument vjerodostojan svjedok turbulentnog vremena u kojem živimo i koji može svim zainteresovanim stranama, prije svega medijskoj i akademskoj zajednici, političkim partijama, državnim tijelima, organizacijama civilnog društva, ali i studentima komunikacija, predočiti empirijske podatke i relevantna objašnjenja.
O ovome više na linkovima:
Finalna analiza izbornog perioda: Finalni izvjestaj monitoring medija Izbori 2022
Statistički prikaz: Statisticki prikaz Izbori 2022
