Romski
Bahrudin Ramić je predsjednik Udruženja Roma „Veseli Brijeg” iz Banja Luka.
On je volonter, borac za ljudska prava i pisac. Napisao je knjigu poezije, Zora Cigana, koja je prevedena na romski i engleski jezik. Njegov angažman je zapažen aktivnim radom u Udruženju Roma od 2005 godine. U intervju za naš portal Udar, Bahrudin je govorio o tekućim problemima Roma u Banja Luci, planovima, ali i ciljevima koje sa Udruženjem želi da postigne u bliskoj budućnosti.
Kako danas žive Romi u Banja Luci?
Stanje je vrlo loše… U Banja Luci je danas svega 35 porodica koje imaju minimalna socijalna primanjima. Veći broj Roma ne radi, iako aktivno trazi posao. Ljudi žive vrlo teško, skoro pa očajno.
Smatrate li da ste se do sada dovoljno angažovali na pitanjima riješavanja problema Roma?
Angažovao sam se po pitanju stambenog zbrinjavanja Roma na način da mi je turski donator nudio novac za izgradnju 10 kuća, 10 štala i 10 plastenika, gdje bi dobili i 10 freza 10 krava, 30 ovaca, 30 koza, 100 koka nosilja. U celi projekat bi bili uključen i agronom, ili poljoprivredni tehničar za edukaciju porodica, koje bi prihvatile takav jedan program. Ovo je planirano da se izgradi u ruralnoj sredini, samo je bio uslov da grad Banja Luka Romima dodjeli 30 dunuma zemlje kao koncesije na 99 godina. Nekoliko puta sam se pismenim putem obraćao gradskoj vlasti Banja Luke. Dobio sam odbijenicu, tako da je projekat propao.
Šta će biti vaš prioritet u narednom periodu?
Nama je nedavno ponuđen projekat za edukaciju osnovaca, srednjoskolaca, studenata i starijih radno sposobnih Roma. Moja ideja je da, ukoliko nam odobre projekat, kupimo mašine za šivenje, kako bi prethodno obučeni Romi I Romkinje, mogle proizvoditi radna odjela, koja su jako tražena na tržištu. Tako obučeni krojači sigurno bi mogli obezbijediti stalno zaposlenje od koga bi njihove porodice mogle živjeti.
Koliko vlast, odnosno javne institucije rade na edukaciji Roma, a koliko na tome radi romski nevladin sektor?
Nažalost, sve aktivnosti koje se započnu, blokirane su smetnjama Ćamila Omanovića, Roma koji je i dalje aktivan u ometanju onih koji žele da doprinesu dobro romskoj zajednici. Institucije ne žele time da se bave, jer smatraju da su to naši unutarnji problem. Zbog toga je vlast u Banja Luci pasivna u gotovo svima aktivnostima.
Davanjem knjiga i stipendija srednjoškolcima i studentima jednom godišnje, sve se zavrsava.
Koji su ključni problem Roma i kako ih najlakše rješiti? Koliko se uopće radi na rješavanju tih problema?
Ključni problemi Roma su stambeno zbrinjavanje i zaposlenje. Mi u Udruženju prezentujemo ove probleme i tražimo pomoć od grada i Vlade RS-a općenito. Nismo naišli na neku konkretnu pomoć. Grad Banja Luka, a ni druge institucije do sada nam nisu pomogle, bez obzira što ne tražimo puno, a ukazali smo na konkretne probleme Roma. Nedavno smo ponovo slali dopis I sada čekamo odgovor.
Kakva je situacija po pitanju zaposlenja Roma u Banja Luci?
Situacija po pitanju zaposlenja Roma je vrlo loša. Malo ko hoće Roma da primi na posao zbog naše loše reputacije, bez obzira na obrazovanje. Već sam rekao da imamo najmanje 140 Roma, od kojih je njih dvadesetoro radno sposobnih, mladih i školovani ljudi. Posla za njih nema. Biro za zaposljavanje preko Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kao što vam je poznato, daje novac za zaposlenje Roma po modelu zaposlenja i samozaposlenja. Međutim, novac se daje u dvije tranše i suma novca je mala, tako da čak i ako neko od Roma želio da prihvati takav aranžman, zaposlenje postaje nemoguća misija.
Za kraj da li nam možete reći koji su vaši planovi i planovi vašeg udruženja?
Moji planovi i planovi Udruženja, koje smo zajednički donijeli, jesu da je ključno da Rom bude školovan, edukovan, da ima posao, krov nad glavom i da živi od svog rada. Ne želimo niko više razmišlja o nama kao o ljudima koji jedino znaju da prose, kradu i sve ono što nam se inače prepisuju kao Romima. Hoćemo da to ostavimo iza nas. Moj najveći cilj je da postavimo jednog Roma, kokji bi nas zastupao kao delegat u Skupštini grada Banja Luke. Tako bi nam bio olakšan pristup u ostvarivanju naših zagarantovanih prava, kao što su primjeri Prijedor i Gradiška, gdje mnogobrojnija romska zajednica mnogo bolje funkcioniše, zahvaljujući gradskim vlastima pomenutih gradova.
(portal-udar.net)
