Bajramović: ELITNA PROSTITUCIJA SE NE PROCESUIRA, A NA IZRABLJIVANJE ROMSKE DJECE SE GLEDA KAO ROMSKU TRADICIJU

2521

Po podacima Ujedinjenih nacija, najveći postotak od ukupnog broja žrtava trgovine ljudima u svijetu čine mlađe žene i djeca, gotovo osamdeset posto, dok je sedamdeset posto tih žena prodano za seksualno izrabljivanje. Po podacima Ministarstva sigurnosti BiH, u Bosni i Hercegovini, Romi su najviše izloženi trgovini ljudima.

Na tu temu razgovarali smo sa Mirsadom Bajramović, izvršnom direktoricom Udruženja Zemlja djece u BiH, pravnicom koja se dugo bavi borbom protiv trgovine ljudima u BiH.

Podaci državnih institucija pokazuju da su građani romske nacionalnosti najveća žrtva trgovine ljudima u BiH. Dugo se bavite ovom problematikom. Da li je to zaista tako?

Kada je riječ o identifikovanim slučajevima trgovine ljudima, Romi su najdominantniji u strukturi žrtava trgovine ljudima. To je prije svega što Romi žive u ekstremnom siromaštvu i potpuno su marginalizovani kao nacionalna manjina i u tom kontekstu izloženi su velikom riziku da djeca, ali i punoljetne osobe, budu potencijalne žrtve trgovine ljudima.

Sa druge strane mi imamo, za razliku od eksploatacije Roma gdje se vidi, da tako kažem, vidljivo iskorištavanje, najčešće prosjačenje djece, ugovoreni brak ili radna, pa i seksualna eksploatacija, i drugih softiciranijih oblika iskorištavanja kada je riječ o neromskoj populaciji. Ali je evidentno da naše policijske strukture i pravosudni organi ne hvataju se u koštac odnosno ne prepoznaju takve oblike iskorištavanja i ne procesuiraju takve radnje.

Dakle, žrtava ima u svim dobima i u svim grupama?

Mi imamo puno eksploatacije djece u digitalnom okruženju što je teško dokazivo. Imamo malo kapaciteta u okviru naših službi da dokažu takvo krivično djelo. Takođe, imamo i to, iskorištavanje mladih djevojaka gdje se na neki način iskorištavaju djevojke iz neromske populacije kroz, tako da kažem, elitnu prostituciju na koju se ne gleda kao jedan od oblika trgovine ljudima. Ima i primjera da su tu bili umiješani i političari. Zato imamo ovakve statističke podatke koji govore da su Romi najbrojnija kategorija stanovništva koja je izložena eksploataciji.

Dugogodišnja ste edukatorica mladih, ali i aktivista iz romskih organizacija, o prepoznavanju i prijavljivanju trgovine ljudima. Da li znanja koja dobiju mogu biti učinkovita?

Kada vi edukujute aktiviste iz romske zajednice, vi prije svega utičete na njih same da ne postanu potencijalne žrtve trgovine ljudima i da na neki način steknu određene vještine u smislu pravovremene identifikacije rizika koji ukazuju da je određena osoba odnosno određeno dijete žrtva trgovine ljudima iz njihovog okruženja. Mladi ljudi itekako mogu da ove vještine prenose na ostale članove romske zajednice i ono što je za nas vrlo važno jeste da savladaju indikatore za prepoznavanje potencijalnih žrtava trgovine ljudima i da znaju kako funkcioniše taj referalni mehanizam u smislu postupanja kada se posumnja da je određena osoba potencijalna žrtva. Imali smo mnogo primjera na edukaciji da su ukazavali kao aktivisti u svojim zajednicama da su prepoznali određene oblike i prijavili relevantnim službama, ali da sa druge strane nisu imali adekvatnoga odgovora. To je zaista česta situacija, pogotovo kada je riječ o romskoj populaciji jer postoje velike predrasude i postoji diskriminacija kada govorimo o predstavnicima institucija. Često određene oblike eksploatacije, kao prisilno prosjačenje djece i ugovoreni brak gledaju kao običaj ili tradiciju iz jednog naroda. Ukoliko se takva prijava desi iz same zajednice, oni ih apsolutno ne procesuiraju u smislu sumnje na krivično djelo trgovine ljudima. Jako je važno da ih ohrabrimo da znaju da zaštite potencijalne žrtve trgovine ljudima i da zaštite svoju romsku zajednicu od izrabljivača koji dolaze u romsku zajednicu da vrbuju svoje žrtve.