Bez odgovora: Države Balkana nemaju slobodan pristup informacijama od javnog značaja

Transparentnost je bila još jedna žrtva pandemije virusa korona u 2020, prema izvještaju BIRN-a o tome kako su se vlasti u Albaniji, BiH, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji odnosile prema zahtjevima za slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koje su podnijeli novinari

890

U prvoj godini pandemije virusa korona, Zapadni Balkan nije uspio da u potpunosti primijeni zakone o slobodnom pristupu informacijama, ostavljajući javnost u mraku, zaključak je BIRN-ovog najnovijeg izvještaja.

Transparentnost je bila još jedna žrtva pandemije virusa korona u 2020, prema izvještaju Balkanske istraživačke regionalne mreže o tome kako su se vlasti u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji odnosile prema zahtjevima za slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja koje su podnijeli novinari.

Zakoni o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u šest analiziranih zemalja su na papiru veoma dobri, ali njihova implementacija varira, neujednačena je, a sa izbijanjem pandemije i ograničavanjem protoka informacija od strane vlada, ozbiljno je pogoršana.

Od 359 zahtjeva koje su podnijeli novinari BIRN-a u 288 institucija u Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji, u cijelosti je odobreno samo 173.

U 15 slučajeva objavljene su samo tehničke informacije ili su vlasti rekle da će odgovoriti tek po ukidanju vanrednog stanja. Jedanaest je odbijeno, dva zbog povjerljivosti traženih podataka, a devet bez jasnog pravnog razloga.

Ovi zahtjevi poslati su u periodu između 1. februara i 31. decembra 2020, i bili su dio brojnih istraživanja i analiza na kojima su novinari BIRN-a radili ili još uvijek rade.

Značajan broj poslatih zahtjeva – ukupno 160 – ostao je bez odgovora, uprkos insistiranjima novinara. Na neke je odgovoreno tek nakon što su povjerenici naložili institucijama da objave informacije, što je bio slučaj sa Republičkom direkcijom za imovinu i Ministarstvom unutrašnjih poslova Srbije, i Ministarstvom pravde Albanije.

Ovakav manjak transparentnosti ometao je izvještavanja BIRN-a o brojnim ključnim pitanjima u vezi sa pandemijom, kao što su javni tenderi u Albaniji ili propisi i statistika koji se odnose na COVID-19 na Kosovu i u Srbiji.

Nalazi izvještaja podvlače štetu nastalu političkim miješanjem u pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja, kao i potrebu da se osigura da javnost bude pravilno informisana o radu svojih izabranih predstavnika i javnih institucija koje finansiraju poreski obveznici.

BIRN je takođe ustanovio da malo javnih institucija objavljuje informacije na svojim veb-sajtovima, kao i da je većina objavljenih informacija zapravo zastarjela.

„Ukratko, politička volja u zemlji, počev od vrha, igra glavnu ulogu u postavljanju terena i atmosfere kada je riječ o tome da ove prakse postanu primjenjivije i široko poštovane“, navodi se u izvještaju.

„U određenim institucijama, na primjer u Ministarstvu unutrašnjih poslova u Srbiji, postoji trend neprestanog pozivanja na zabrinutost zbog privatnosti ili povjerljivosti kako se novinarima ne bi otkrivale informacije o navodnim i osuđenim ratnim zločincima.“

Transparentnost od nekih

Izvještaj – Slobodan pristup informacijama na Zapadnom Balkanu 2020. godine: POVJERLJIVO.ODBIJENO. ODLOŽENO – pokazuje da se tokom prve godine pandemije vlade uopšteno nisu mnogo obazirale na zahtjeve za slobodnim pristupom informacijama od javnog značaja, pozivajući se na zdravstvenu krizu.

Tako većina zemalja u regionu nije uzela u obzir ove zakone prilikom proglašavanja vanrednog stanja, što je dovelo do kašnjenja u obradi zahtjeva, neriješenih žalbi nezavisnih tijela i neobjavljivanja podataka na zvaničnim veb-stranicama.

U Srbiji, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, pandemija je korišćena kao izgovor za odlaganje obrade ovih zahtjeva. Vlasti u Albaniji, Bosni i Hercegovini i na Kosovu nisu izvršile zvaničnu promjenu u postupanju po zahtjevima za slobodnom pristupu informacijama, ali u praksi je pandemija dovela do značajnih kašnjenja u odgovorima, a u nekim slučajevima i do zida ćutanja.

Prema nalazima BIRN-a, u 2020. su, kada je riječ o odgovaranju na zahtjeve novinara, najbolje rangirani kancelarija vršioca dužnosti predsjednice Kosova, kancelarija predsjednika Sjeverne Makedonije i sudovi i tužilaštva u Srbiji.

Na Kosovu je učinak vršioca dužnosti predsjednika Vjose Osmani (koja je u međuvremenu izabrana za petog predsjednika Kosova) bio veliko poboljšanje u odnosu na njenog prethodnika, Hašima Tačija, čija je kancelarija redovno ignorisala ili odbacivala zahtjeve za slobodan pristup informacijama. Od imenovanja Osmanijeve u novembru 2020. godine, na sve zahtjeve koje je podnio BIRN – a koji se tiču, na primjer, priznanica za troškove, finansijske evidencije i zapisnika sa sastanaka – odgovoreno je u cijelosti i prije roka.

Među dokumentima koje je objelodanila kancelarija predsednika Steve Pendarovskog u Sjevernoj Makedoniji bio je i Memorandum o razumijevanju potpisan u julu 2020. godine koji se odnosi na kinesku donaciju lokalnoj poliklinici, dok je u Srbiji na gotovo 80 odsto zahtjeva za slobodan pristup informacijama koje je BIRN podnio lokalnim i višim sudovima odgovoreno u zakonskom roku. Na ostale je takođe odgovoreno, ali tek nakon isteka roka.

Tužilaštva u Srbiji visoko su rangirana u pogledu tačnosti u odgovoru na zahtjeve za slobodan pristup informacijama, ali su često odbijala da objave predmetne informacije, pozivajući se na tekuće pravne slučajeve, službenu tajnu ili činjenicu da nisu posjedovala tražene podatke.

Kosovsko ministarstvo finansija takođe se dobro pokazalo, objavljujući dokumente na vrijeme i u potpunosti. Neke institucije su samo djelimično ispunile zahtjeve za slobodan pristup informacijama.

Ministarstvo obrazovanja Sjeverne Makedonije, na primjer, objavilo je samo neka od imena studenata koji su upisani i koji su diplomirali na određenim univerzitetima između 2014. i 2019. godine.

Zatim postoje i institucije koje uopšte nisu odgovorile. Najgori prestupnici u ovoj kategoriji bili su ministarstva pravde Albanije i Sjeverne Makedonije. Vlada Srbije i Ministarstvo zdravlja Kosova bili su gotovo isto toliko loši, jer uopšte nisu odgovorili na zahtjeve za slobodan pristup informacijama koji se odnose na propise, statistiku i ažuriranja podataka u vezi sa COVID-om.

Albansko ministarstvo zdravlja, srpsko Ministarstvo unutrašnjih poslova i Republički geodetski zavod, kosovski Telekom i Uprava carine Crne Gore odbili su zahtjeve BIRN-a bez obzira na to što od njih nisu traženi lični podaci ili informacije o nacionalnoj bezbjednosti.

Povjerenici: nedovoljno osoblja, nedovoljno resursa

Radeći na izvještaju, BIRN je takođe obavio intervjue sa zaposlenima u kancelarijama povjerenika/ombudsmana/agencija koji su zaduženi za žalbe, između ostalog. Tako su identifikovani neki zajednički problemi, od manjka osoblja do nedostatka ‘kontinuirane i stalne’ obuke i kancelarijskog prostora. Sagovornici su takođe navodili da pojedine institucije ne razumiju zakone o slobodnom pristupu informacijama ili ih jednostavno ne poštuju.

U nekim zemljama, poput Sjeverne Makedonije, javne institucije ne vode evidenciju o zaprimljenim zahtjevima za slobodan pristup informacijama, iako su zakonom na to obavezne. Ovo dodatno komplikuje napore za evidentiranjem zahtjeva i datih odgovora ili preduzetih radnji.

Prema izvještaju BIRN-a, „ovlašćenja dodijeljena ovim kancelarijama nisu jaka u većini zemalja, tako da nijedna institucija zapravo ne može biti novčano kažnjena zbog nepoštovanja zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja“.

„Čak i u nekolicini zemalja koje izriču novčane kazne, od institucija se ne traži ili nisu adekvatno podstaknute da poštuju zakon.“

Slavoljupka Pavlović, iz kancelarije Povjerenika za slobodan pristup informacijama od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti u Beogradu, rekla je za BIRN da „nije bilo političkog pritiska“ na njihov rad, ali je dodala da se ponekad događa da zaposleni u javnim institucijama, nezadovoljni odlukama Povjerenika, kritikuju rad ove kancelarije.

Šest analiziranih zemalja već niz godina ne uspjeva da nađe političku volju za sprovođenje zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja,. Ipak, „zahvaljujući stalnim kritikama Evropske unije, lokalnih civilnih društava, nevladinih organizacija i predstavnika medija, još uvijek postoji razlog za optimizam u pogledu stanja transparentnosti na Balkanu,“ stoji u izvještaju.

Preporuke

  • povjerenicima/ombudsmanima/agencijama treba odobriti veća ovlašćenja kako bi bolje i efikasnije odgovarali na nezakonita odbijanja zahtjeva za pristup javnim informacijama;
  • njihovi kapaciteti treba da budu ojačani – potrebno im je više osoblja i veći operativni budžet;
  • oni treba da budu oslobođeni svakog političkog uplitanja i potpuno nezavisni u svom radu;
  • zaposleni u svim javnim institucijama treba da prođu obuke o zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, i treba da budu obavezni da objavljuju sve svoje odluke, evidencije, potrošnju i finansije na internet stranicama institucije u kojoj rade; svi podaci treba da budu lako dostupni široj javnosti;
  • veće novčane kazne treba nametnuti institucijama koje ne odgovaraju na zahtjeve, a neophodno je i voditi evidenciju javnih službenika koji aktivno odbijaju zahtjeve ili ne odgovaraju na njih, što treba da bude propraćeno pravnim sankcijama;
  • novčane kazne zbog odbijanja zahtjeva bez pravnog opravdanja treba da plate individualni službenici, a ne institucije u kojima rade;
  • predstavnici civilnog društva, novinari i medijski stručnjaci, treba da budu pozvani da aktivno učestvuju svaki put kada vlasti žele da izvrše bilo kakve izmjene zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja;
  • ne treba se ograničavati pravo na informisanost tokom vanrednog stanja;
  • treba da postoje konkretniji rokovi za obavještavanje tražioca informacija u situacijama kada institucije ne posjeduju tražene informacije;
  • službenici u javnom sektoru koji su zaduženi za zahtjeve (u svakoj pojedinačnoj javnoj ustanovi) treba da kontaktiraju podnosioce zahtjeva čim dobiju zahtjev i, ako je potrebno, sugerišu kako ga promijeniti/prilagoditi tako da se odgovor dobije brže i u cjelosti;
  • potrebno je uspostaviti nacionalni onlajn registar koji bi sadržao sve zahtjeve poslate svim javnim institucijama, zajedno sa odgovorima i dostavljenim dokumentima. Ovaj registar treba da bude javan, lako dostupan i pretraživ. Na taj način, novinari i građani ne bi morali da podnose nove zahtjeve za dokumentima koja su već objavljena.

Odgovori javnih institucija

Tokom prošle godine, nijedan od zahtjeva za slobodan pristup informacijama koje je podnio BIRN u Albaniji nije dobio potpun odgovor. Djelimično je odgovoreno na četrdeset pet posto; 22 odsto je odbijeno; a na preostalih 33 procenta uopšte nije odgovoreno.

U Bosni i Hercegovini, BIRN je podnio pet zahtjeva. Četiri su ostala bez odgovora. Na jedan je samo djelimično odgovoreno.

Na Kosovu je BIRN podnio 248 zahtjeva za slobodan pristup informacijama. Na 52% odgovoreno je u potpunosti, ali većina odgovora stigla je nakon zakonskog roka. Četrdeset posto je ostalo bez odgovora, dok je osam posto odbijeno.

U Crnoj Gori, BIRN je Upravi carina podnio samo jedan zahtjev, ali je odbijen uz obrazloženje da su tražene informacije povjerljive.

U Sjevernoj Makedoniji, BIRN je podneo 41 zahtjev. Na četrdeset sedam procenata je odgovoreno u potpunosti; na 10 posto je djelimično odgovoreno; tri odsto je odbijeno; ostatak, ili 40 procenata, ostao je bez odgovora.

BIRN je podnio 55 zahtjeva za slobodan pristup informacijama u Srbiji, od kojih je na 53% dobijen odgovor; djelimično je odgovoreno na 11%; 5% je odbijeno; a na 31% uopšte nije odgovoreno.