Bez završetka srednjih škola nema integracije

Pravo na obrazovanje jedno je od najvažnijih ali i jedno od najugroženijih ljudskih prava romske nacionalne manjine. Upravo ugrožavanje prava na obrazovanje spriječava romske građane pristupu svim drugim društvenim i političkim funkcijama koje su od značaja kako za društvo tako i za njihov lični životni napredak.

Ne postoji ni jedan izvještaj iz kojeg se može zaključiti koliki je stvarni procenat uključenosti romske djece u obavezno osnovno kao i srednje obrazovanje, ili koliki je procenat romske djece koja nisu uključena u obavezno obrazovanje. Osnovni razlog je što su do zadnjeg popisa, dakle 22 godine između dva popisa, postojale samo okvirne procjene o broju Roma uvećavane ili smanjivanje iz raznih interesnih i političkih razloga. Tako da da podaci o stvarnom broju romske djece u Bosni i Hercegovini nisu poznati. Tome je doprinjela praksa da se u većini škola ne insistira na etničkom izjašnjavanju (prije svega kako se manjine iz konstitutivnih naroda ne bi dovodile u nezgodan položaj). Uključenost romske djece u vrtiće, odnosno obdaništa, je nikakva, a uključenost u predškolski nivo počinje te u zadnje tri godine.

Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma/Romkinja u Bosni i Hercegovini za period od 2018. do 2022. godine usvojen je na sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine održanoj septembra 2018. godine. Vijeće ministara Bosne i Hercegovine preporučilo je nadležnim entitetskim, odnosno kantonalnim ministarstvima obrazovanja i Odjelu za obrazovanje Brčko Distrikta BiH da u saradnji s lokalnim zajednicama i romskim udruženjima koja egzistiraju na njihovom području pripreme i usvoje vlastite akcione planove o obrazovnim potrebama Roma/Romkinja. Ti akcioni planovi bi, prema potrebama i stanju na terenu, trebali imati precizne mjere koje bi rezultovale potpunom jednakošću romske djece u pristupu pravu na obrazovanje, odnosno uspješnom uključenošću sve romske djece u obavezno osnovno obrazovanje.

Aida Salkić, direktorica Pedagoškog zavoda Zeničko-dobojskog kantona koja je dobra poznavateljka problema Roma u obrazovanju, kaže da iz iskustava nastavnika i direktora škola, ali i drugih institucija, razlozi za odustajanje od škole učenika romske nacionalnosti su nedovoljno razvijena svijest o važnosti obrazovanja i ekonoske teškoće. Kako kaže, ovi razlozi su često povezani, ali sistemskim radom i lokalne vlasti i NVO sektora napravljeni su pomaci.

S druge strane, Indira Bajramović direktorica NVO Bolja budućnost iz Tuzle smatra da postoji diskriminacija prema romskoj djeci i da je to glavni razlog zašto napuštaju obrazovanje. „Djeca to osjete, i uz socijalni osnov o kojem se često govori, postoji i nacionalni. Takođe je problem u obrazovanju što donatori se drže samo određenih sredina. Svi donatori se u Tuzli su fokusirani na Kiseljak, ali i u drugim školama ima Roma, ali zbog nedostaka sredstva i projekata za tu romsku djecu se ništa ne radi kako bi se popravio njihov položaj u školama. Ima u tome naravno krivice i u NVO sektoru, ne treba kriviti samo vlast i donatore. Od nas trebaju da idu incijative“, kaže Bajramović.

Primjeri dobre prakse

Aida Salkić ističe da je Zeničko-Dobojski kanton dobar primjer pozitivne prakse kada je u pitanju obrazovanje Roma. U kantonu ima 42 000 učenika, ali nema podataka o učenicima romske nacionalnosti jer se ne vodi službena evidencija po nacionalnosti.

Za učenike romske populacije za srednjoškolsko obrazovanje su bile obezbijeđene stipendije koje su imale motivacioni karakter. Kada je u pitanju visoko obrazovanje, kako navodi Salkić, svake akademske godine Planom upisa Univerziteta u Zenici predviđeno je da pripadnici romske nacionalne manjine imaju pravo na bezuvjetan upis u status redovnog studenta izvan kvote predviđene Planom upisa, a troškove studija za ove studente snosi osnivač, ZD Kanton.

„U toku implementacije različitih projektnih aktivnosti u periodu 2018-2019. bili su uključeni romski medijatori čija je uloga bila prevazilaženje jezičkih barijera učenika u osnovnim i srednjim školama, posredovanje i saradnja sa roditeljima, uticaj na razvoj nivoa svijesti o potrebi obrazovanja kao i osiguravanje redovnog dolaska djece u školu. Pokrenuta je izrada Akcionog plana o obrazovnim potrebama Roma na području Zeničko-dobojskog kantona, čije aktivnosti su u završnoj fazi“, rekla je Aida Salkić, direktorica Pedagoškog zavoda Zeničko-dobojskog kantona.

2013. godine organizacija Romalen Kakanj je počela sa implementacijom projekta podržanog od strane Roma Education Fund u okviru kojeg je pružan cijeli dijapazon podrške romskoj djeci u osnovnom obrazovanju. Ova podrška je prilagođena stvarnim potrebama romske djece i kao takva pokazala se kao primjer dobre prakse koji doprinosi unaprijeđenju kvaliteta opšteg obrazovanja romske djece i inkluzije.

Kako je istakla Mirela Begić iz Centra za podršku Roma Romalen iz Kaknja, Općina Kakanj prepoznaje napore NVO sektora i donatorskih intervencija pa doprinosi kvaliteti obrazovanja romske djece kroz sistemska rješenja i izdvajanje sredstava iz budžeta opštine.

„Općina Kakanj je snizila cijene obdaništa za svu djecu na 100 KM, a za romsku djecu je besplatno. Takođe, stipendira djecu u osnovnom i srednjem obrazovanju i sufinasira nabavku školskog pribora i udžbenika za romsku djecu u osnovnom obrazovanju“, rekla je

Zahvaljujući aktivnosti NVO sektora i saradnji sa lokalnim i kantonalnim vlastima, zadnjih godina napravljen je veliki pomak u obrazovanju romske djece u Kaknju. U 2013. godini samo je 54 romske djece pohađalo škole, a trenutnio ih je 120 u osnovnom obrazovanju. Osmoro je u srednjim školama i jedno na fakultetu. Romski medijatori su svakodnevno angažovani u cilju stvaranja komunikacije između predstavnika škola i roditelja romske djece te praćenje redovitosti djece u obrazovnom procesu.

„Organizacija Romalen ima jako dobru saradnju sa osnovnim školama u Kaknju te je izgrađeno povjerenje između romske zajednice, škola i same organizacije. Od 22 romske djece koja su napustila obrazovanje, 10 je razgovorom sa roditeljima vraćeno u škole. Veliku ulogu imaju medijatori koji razgovaraju sa porodicama, identifikuju djecu koja trebaju u prvi razred osnovne škole te, u slučaju da je riječ o socijalno ugroženim ili neprilagođenim porodicama, nastoji se obezbijediti, uglavnom sa velikim uspjehom, njihov polazak u školu. To se nekada radi kroz radionice sa roditeljima romske djece u cilju podizanja svijesti o važnosti vrednovanja znanja i obrazovanju kao jedinom načinu za integraciju u društvo“, govori Mirela Begić.

Takođe, u opštini postoji instruktivno-dopunska nastva za romsku djecu koja teže savladavaju gradivo iz određenih predmeta uz angažman nastavnog osoblja. Tokom ferija organizuju se radionice u cilju priprema djece za narednu školsku godinu. I užine su obezbijeđene za svu romsku djecu. Stoga iz organizacije Romalen ističu da je riječ o jednoj od najboljih saradnji NVO sektora i institucija potpomognutoj od strane međunarodnih donatora.

Mujo Fafulić, predsjedavajući Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH, koje je savjetodavno tijelo ovom najvišem izvršnom organu vlasti u BiH, kaže za UDAR da je obrazovanje apsolutni osnov svega.

„Obrazovanje će sigurno pomoći da se pojedinac bolje snađe u društvu, ma kakva država bila. Romi trebaju i finansijsku pomoć za obrazovanje. A poslije ne trebaju posebne beneficije i pozitivnu diskrimanaciju. Ni ja ne bih htio zaposliti u svoju firmu nekoga ko nije obrazovan i ne zna raditi. Ali kada Romi kroz obrazovanje to dostignu, oni ne smiju biti diksriminisani“, rekao je Fafulić.

Ističe i kako je oblast obrazovanja za romsku populaciju sistemski regulisana što daje šansu za ostvarivanje boljih rezultata.

„Obrazovanje za romsku zajednicu je prioritet nad prioritetima jer je to put za integraciju i obezbjeđivanje iste startne pozicije kao svim građanima u BiH. Od 2018. godine BiH ima akcioni plan koji sadrži mjere koje prate budžetska sredstva. U predhodnom periodu smo imali akcione planove koji nisu bili finansijski podržani od strane niti jednog nivoa vlasti. Sada nas prate budžetska sredstva, ne velika, ali je dobar početak. I mislim da će se i niži organi vlasti koji su zaduženi za obrazovanje uključuti. Jer bez finansijskih sredstava svaka mjera je mrtvo slovo na papiru“, ističe Fafulić

Fikret Vrtagić, pomoćnik ministra za obrazovanje i nauku Tuzlanskog kantona (TK) je rekao da trenutno u ovom kantonu romska djeca u 100-postotnom procentu idu u osnovne škole. To je, kako je rekao, rezultat Akcionog plana za obrazovanje Roma i akcija ohrabrivanja roditelja djece koji su socijalno isključeni da istraju u podršci završetku škole za njihovu djecu.

„Veliki problem je bio predškolsko obrazovanje. Sada na nivou kantona imamo program da sva djeca moraju proći 150 časova predškolskog obrazovanja i veliki dio romske djece je uključen, zajedno sa drugim dječacima i djevojčicama u taj proces“, rekao je Vrtagić.

Međutim, Vrtagić je izjavio da je i dalje problem napuštanja školovanja djece iz dijela romskih porodica.

„Dio građana odlazi na rad u inostranstvo i vodi djecu. A onda se poslije nekoliko mjeseci vrate i nastaje problem, ako uopšte žele da ponovo vrate djecu u školu, kako nadoknaditi gradivo. Nastojimo vanrednim časovima da ponovo uključimo tu djecu u proces, da nadoknade propušteno“, rekao je Vrtagić.

U Tuzlanskom kantonu rade 32 srednje i 88 osnovnih škola te jedan javni univerzitet i pet privatnih fakulteta. Danas se veći dio romske djece koji završe osnovne škole upisuje i u srednje. Trenutno je, po riječima aktuelnog pomoćnika minstra obrazovanja TK, 500 romske djece u osnovnim i 102 u srednjim školama. „Ti koji završe srednju školu su istinski integrisani u društvo jer imaju priliku za ozbiljan posao i puni društveni angažman i zato trebamo snažno insistirati na srednjoškolskom obrazovanju“, istakao je Vrtagić.

Fikret Vrtagić je rekao da je kantonalna vlada uključena u obilježavanje Svejtskog dana Roma i tada se vrši promocija najboljih romskih učenika i dodjeljuju jednokratne stipendije.

„Iako to nisu prevelika sredstva, to ima snažan motivacioni element. Romska djeca, ili bolje rečeno veliki broj njih, ne ostvaraju lošije rezultate od ostalih učenika, iako imaju lošije socijalne uslove“, rekao je pomoćnik ministra obrazovanja Tuzlanskog kantona.

Nedžad Jusić, gradski vijećnik iz Tuzle potvrđuje da je u Tuzli napravljen veliki napredak kada je u pitanju odustajanje od školovanja.

„U školskoj godini 2012/13 imali smo čak 53 posto odustajanja iz srednjih škola. 2018. godine to ‘osipanje’ je 18 posto, što stvara realnu osnovu za snažnu inkluziju Roma. Glavni razlog tolikog napuštanja i u osnovnom i srednjem školovanju je bio što se nisu pratila djeca kada odustanu. Sada se prate, odmah se reaguje, razgovara se sa roditeljima i većina se vrati. To je zasluga prvenstveno nevladinog sektora, ali i vlasti i samih škola“, rekao je Jusić.

U nekim kantonima situacija sa obrazovanjem romske djece je neuporedivo teža nego u Tuzlanskom i Zeničko-dobojskom kantonu. Sabahudin Tahirović, član Odbora za Rome pri Vijeću minstara BiH kaže da ni jedno romsko dijete nema u predškolskom sistemu u Srednjobosanskom kantonu.

„U razgovoru sa predstavnicima vlasti, kažu nam da to trebamo obezbijediti kroz projekte. Međutim, to je obaveza vlasti, a ne međunarodne zajednice da obezbijedi uslove za školovanje, a posebno za predškolski odgoj koji je najmanje zastupljen. Trebaju određena, ali ne prevelika sredstva i to treba da bude na kantonalnom nivou. Dodatni problem je što su u našem kantonu dvije škole pod istim krovom i to otežava stvar jer Romi, kao i svi koji nisu Bošnjaci i Hrvati, su u tom međuprostoru“, rekao je Tahirović.

Azra Junuzović, zamjenica direktora Romskog obrazovnog fonda koji ima sjedište u Budimpešti, rekla je na prošlomjesečnoj konferenciji o obrazovnoj inkluziji, da se Romi u obrazovanju susreću sa nizom problema.

„Nemaju adekvatan pristup obrazovanju. A ona djeca koja se upišu u školu, potrebna im je stručna podrška. Mi kao organizacija im obezbjeđujemo podršku, u saradnjii sa partnerima, putem tutora i mentora. U velikom broju slučajeva njihova ekonomska situacija je problem jer djeca nemaju adekvatne uslove sa kojima bi mogla da se posvete učenju. Pored toga veliki je broj predrasuda sa kojima se oni suočavaju u samom obrazovnom sistemu, tako da je potrebno raditi sa obrazovnim kadrom. Mi kao organizacija radimo na tom problemu sa ministarstvima i pedagoškim zavodima“, rekla je Junuzović.

Obrazovanje na romskom jeziku

Dervo Sejdić, potpredsjednik Kali Sara, romskog informativnog centra je rekao da njegova organizacija radi na uvođenju romskoj jezika u obrazovni sistem već niz godina i da bi konačno, već od jeseni, moglo to da se otjelovi uvođenjem izučavanja romskog i jevrejskog jezika na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, o čemu trenutno Senat Univerziteta raspravlja.

„Pogrešno je uopšte raspravljati o tome da li se treba izučavati romski jezik. Da li se to pitaju Bošnjaci i Srbi za svoj jezik? Normalno je da se se jezici uče u školama i izučavaju na fakultetima, pogotovo romski i jevrejski koji su prisutni širom svijeta. Međutim, ono što treba je uvezati sve elemente – socijalne, obrazovne, kadrovske…“, istakao je Sejdić.

Aleksandar Mašić, predsjednik Saveza Roma Republike Srpske kaže da je Gradiška jedina opština u BiH gdje se izvodila u u školi fakultativna nastava učenja romskog jezika.

„To je bio norveški projekat gdje se odvijalo učenje romskog. Pa i nastava na romskom jeziku. U početku je bilo 28 učenika, a kasnije i 40 jer su se pridružili i učenici drugih nacionalnosti koje je to zanimalo. Međutim, završetkom projekta, a posebno insistiranjem ministarstva obrazovanja RS da predavač u sistemu mora da ima stručnu i pedagošku kvalifikaciju, ovakvi projekti su stopirani jer u RS nema nastavnika romskog jezika. Međutim, Vlada RS je odlučila stipendirati jednog budućeg profesora romskog jezika tako da bi uskoro mogli imati i takav kadar“, rekao je Mašić.

Fikret Vrtagić, pomoćnik ministra obrazovanja TK rekao je da su pravila jasna u cijeloj BiH da ako će neko raditi u školama, on mora imati 180 ETCS bodova (najmanje tri godine fakultet), pa tako i nastavnik romskog jezika. „Na Filozofskom fakultetu u Tuzli mogu da se urade specijalni certifikati za vođenje nastave na romskom jeziku. Međutim kako nemamo kadrova, moramo prvo stipendirati nekoga da se završi smjer romskog jezika, najvjerovatnije u Srbiji i Hrvatskoj gdje to postoji“, rekao je Vrtagić.

Nedžad Jusić, tuzlanski vijećnik kaže da se treba napraviti kvalitetan plan i program i ponuditi kadrovska rješenja. „Za program je lakše nego za kadrove. Ne treba izmišljati toplu vodu već se to može uzeti iz Srbije. Treba omogućiti svima studiranje romskog jezika i kulture. Ne treba to samo Rom studirati, ali ni samo Rom predavati“, smatra Jusić.

Položaj Roma u evropskim državama zavisi od migracijskih procesa, broja Roma u odnosu na većinsko stanovništvo, dostignutog stepena demokratije društva, istorijskih iskustava života, snage romskih udruženja odnosno NVO sektora i obrazovanosti romske populacije od koje se očekuje liderstvo. Jasno je kako će tek potpuno ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava biti osnova za modeliranje specifičnog sistema za Rome, ali i odgoj i obrazovanje postati dio cjelokupne afirmativne politike prema romskoj populaciji i njihove potpune inkluzije. Samo obrazovani Romi se mogu boriti protiv kočnica na ovom putu.