BiH: Korona kriza je dodatno medijski marginalizovala Rome

Izvještavanje o problematici romske populacije u BiH je rijetko, površno, a često opterećeno i stereotipima. Medijske inicijative i portal Udar su u tri navrata radili monitoringe i analize medija vezano za pokrivanje romskih pitanja i uopšte društvene particpacije Roma. Zaključci svakog monitoringa su bili na liniji da se o ovim pitanjima izvještava samo povodom dva praznika Roma, Đurđevdana i Svjetskog dana Roma, da je matrica takvih izvještaja ista – posjeti se porodica koja navede da se nekada bolje slavilo, a da je danas manje novaca, ali i manje interesa za tradicijom. Čitav taj element je pokriven slikama siromaštva, mada su zadnjih desetak godina odrasle generacije koje imaju poziciju u društvu koja odudara od višestoljetnih društvenih pozicija i običaja. Teme koje otvaraju probleme i nude rješenja su rijetkost. Mada su aktivnosti romskog NVO sektora i predstavnika vlasti i institucija kontinuirano prisutne i mogu biti dobar izvor informacija.

Draško Ignjatić, dugodišnji urednik i informativnog i raznih specijalističkih programa na javnom servisu Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) u razgovoru za Udar navodi da je došlo do kvalitativnog pomaka u obrađivanju tema romske populacije, kako i od strane novinara, tako i njihovih sagovornika, ali da količinski takvih tema je sve manje.

„Od 2000. godine na RTRS-u ja sam imao priliku da izvještavam o nacionalnim manjinama i uvijek sam najviše pažnje posvećivao romskoj populaciji, jer takvi izvještaji medija su bili uvijek opterećeni stereotipima. I nekako sada kad razmišljam za ovih 20 godina promijenilo se mnogo, stvari su drugačije. Ni izdaleka ne mogu reći da je izvještavanje o Romima doživjelo jednu vrstu istinskog evoluiranja u smislu da ova grupa dobije poziciju u svakodnevnom, dnevnom informisanju. Takođe, mislim da je još uvijek ostalo mnogo stereotipa. Recimo i dalje, mada više u novinama i na portalima nego na elektronskim medijima, posebno javnim servisima, se vidi izvještavanje o Romima u apsolutnom stereotipu povodom negativnih pojava, ekscesa povodom problematičnih događaja po pravilu apostrofiranjem da su počinioci, učesnici nemilih događaja, Romi. To je recimo jedna još uvijek anomalija koja je ostala. I naravno redovno se izvještava o Romima i objavljuju se prilozi povodom 8. aprila Svjetskog dana Roma, Đurđevdana itd. Ili na početku školske godine, kada Romima lokalne zajednice dodjeljuju školski pribor, sveske i na neki način se ohrabruju da idu u škole itd. Ali ima i drugih tema koje su razvojno izuzetno važne za Rome“, kaže Ignjatić.

Draško Ignjatić, koji je trenutno urednik emisije „Mala Evropa“, koja se bavi problematikom nacionalnih manjina u RS, navodi sagovornike iz romske zajednice u Republici Srpskoj sa kojima ima najbolju saradnju.

„Meni je jako važna ta komunikacija sa ljudima koji vode romske zajednice odnosno romska udruženja. Tako da ja imam nekoliko, što bi se reklo svojih ljudi, sa kojima jako dobro sarađujem. To su prije svih Snježana Mirković iz Prnjavora, predsjednica Romani ćej, Aleksandar Mašić iz Gradiške, predsjednik Saveza romskih nacionalnih manjina Republike Srpske, Ramo Salešević iz Prijedora, aktivisti organizacije ’’Otaharin’’ iz Bijeljine i još neki Romi sa kojima sam uspostavio komunikaciju, tako da me oni obavještavaju o svojim aktivnostima. Oni su jako vrijedni i rade i ima se uvijek o čemu izvještavati. Dakle, ja moram znati prvo šta se dešava da bih mogao da odreagujem. Tu smo uspostavili jednu vrstu, da kažem, redovnog zvanja tj. komunikacije“, ističe Ignjatić.

Organizacija „Kali sara“ iz Sarajeva već više od decenije pokušava da kroz komunikaciju sa uredništvima javnih servisa u Sarajevu pokrene program za Rome. Kako je rekao ranije za Udar Dervo Sejdić, aktivista ovog udruženja, iako je bilo obećenja, posebno sa BHT, ništa nije ostvareno.

„Bili smo na razgovorima. Dobili smo uvjeravanja da će biti pokrenut program, ali onda poslije od toga ništa. Kažu nema novaca, nema kadrova koji bi to mogli realizovati“, rekao je Sejdić.

Upravo su Medijske inicijative u saradnji sa Kali sarom radili obuke za PR i novinarske vještine mladih romskih aktivista. Serijal novinarskih obuka za periodični časopis Amaro Drom je rezultovao prvom generacijom mladih ljudi romske nacionalnosti koji su znali napisati vijesti.  No, javni servisi nisu imali volju da prihvate barem jednog ili dva romska saradnika koji bi uz iskusnog novinara mogli da se posvete stvaranju ovih programa.

Sanela Bešić, izvršna direktorica „Kali sara“ u razgovoru za Udar je rekla da su glavni mediji „posebno podbacili“ kada je u pitanju izvještavanje o poziciji romske populacije za vrijeme korona krize. No, smatra ni da informisanje o čitavoj društvenoj situaciji nije bilo objektivno.

„Mediji u BiH su posvetili dosta prostora informisanju o korona krizi.  I to je sa jedne strane dobro, ali sa druge strane pitanje je koje informacije se plasiraju i koliko su te informacije uistinu informativnog karaktera za obične građane objektivne, relevantne i pravovremene u datom momentu. Najčešće slušamo istupe istih političara i to se sad pretvorilo u njihov PR“, rekli su nam Bešić i Sejdić.

Sanela Bešić smatra da su barem javni servisi trebali da izvijeste o dodatnom generisanju problema sa kojima se Romi suočavaju.

„Korona visrus nije izbrisao probleme sa kojim su se do jučer susretali Romi, čak naprotiv sada su ti problemi postali još vidljiviji, teži, komplikovaniji. Romska populacija u BiH je u izuzetno teškoj situaciji od problema sa higjensko-epidemiološkim uslovima stanovanja, žive na rubu egzistencije jer ne mogu da obezbjede osnovne uslove za preživljavanje, djeca otežano prate nastavu, a insitucije vlasti su u najvećoj mjeri zakazale sa podrškom. Tako da možemo da konstatujemo da su teme koje su važne za romsku populaciju u BiH zanemarene od strane javnih servisa u BiH“, navodi Bešić.

Ova aktivistica ističe da ne može biti zadovoljna načinom kako veliki mediji sarađuju sa romskim udruženjima, a to je jedan od načina da se uđe u zajednicu i detektuju problemi. To opet oslikava primjerima iz aktuelne krize gdje u određenoj mjeri hvali portal Udar.

„Jedini medij u BiH koji se u COVID-19 krizi posvetio Romima je portal UDAR. Prenosili ste informacije o trenutnoj situaciji u romskoj zajednici i registrovali dobar dio humanitarne pomoći koja je stizala do Roma. Istina, mora se naglasiti, a to se primjeti iz članaka i kolumna, da dopisnici UDAR-a su najčešće izvještavali iz njima bliskih sredina i njima bliskih organizacija i ljudi. S druge strane, prema našim saznanjima, javni servisi informisanja u BiH nisu objavili niti jednu vijest, prilog vezan za stanje, probleme sa kojima se sada suočavaju Romi. U isto vrijeme privatni medij kao što je TV N1 je posvetio dvadeset minuta za intervju sa Dervom Sejdićem za 8. april Međunarodni dan Roma. Intervju je bio na temu obilježavanju 8. aprila kao i o COVID-19 krizi u romskoj zajednici. Ni jedan javni medij nije objavio niti reagovao na apel koji smo uputili predstavcima vlasti na neusvajnju državnog budžeta ili soico-ekonomskih mjera. S toga ne možemo da budemo zadovoljni sa izvještavanjem javnih medijskih kuća u periodu ove krize“, rekla je Sanela Bešić za Udar.

Ipak, jedan od rijetkih priloga u mainstream medijskom prostoru, a jedini kada su u pitanju dnevnici sva tri javna servisa, je bio intervju 22.3. na BHT sa glavnim urednikom Udar Daliborom Tanićem. U direktnom javljanju u Dnevniku 2, Tanić je opisao stanje u romskoj zajednici u prvim danima krize izazvanom korona virusom. U nešto više od 6 minuta koliko je javljanje trajalo, kroz razgovor se moglo saznati šta je ono što je u tom momentu bilo potrebno uraditi u romskim zajednicama kao prvi odgovor na krizu.

Međutim, ono što dokumentuje i najnoviji monitoring portala Udar, čiji će izvještaj biti uskoro objavljen, je da su mediji u vrijeme korone romsku zajednicu, koja je svakako medijski marginalizovana, još u većem luku zaobišli. I to kada joj je bilo najpotrebnije.

No, urednik RTRS Draško Ignjatić, iako kaže da je potrebno medijski više i serioznije pristupati problemima Roma, smatra da bi mediji trebali da dobijaju više inputa od romskih udruženja.

„Cilj je da Romi dobiju pristup i pravo da o svojim problemima govore ne samo na javnim servisima, nego svim medijima. Mislim da mora biti komunikacija daleko bolja. Moraju romska udruženja slati pozive sa PR-ovskim osjećajem, a mediji će onda u okviru svog kriterijuma tome pristupiti. Događaj diktira to što će se pratiti. Ne mogu svi prilozi ići u glavni dnevnik. Ali imate Jutarnji program, imate prvi dnevnik u 12 časova, Srpsku danas… Ima se puno prostora da se nešto pokrije, ali morate to plasirati, zainteresovati medije. Tu su tri faze koje moraju ispuniti romska udruženja: morate poslati poziv kojim ćete zaintersovati stanicu, morate dobiti informaciju da li će novinari doći na događaj i što je izuzetno važno, morate naći kompetentne ljude koji će govoriti o toj aktivnosi. Dakle, ponuditi sagovornike koji će autoritativno govoriti i postaviti taj problem. Mi smo u vrijeme korona krize imali samo jedan prilog o romskoj problematici koji govori o pomoći na početku zaraze. Bio je i jedan prilog koji govori koliko je romske populacije oboljelo od kada se to prati kroz karantine i medicinske biltene“, rekao je Ignjatić.

Ovaj TV urednik smatra da RTRS izvještava bez stereotipa i profesionalno o romskoj problematici. Navodi i neke primjere.

„Naše izvještavanja o Enisu Mujkiću mladom Romu iz Rovina  koji je završio ekonomski fakultet u Banja Luci kao najbolji student, je bilo iz više uglova. Mi smo o njemu pravili tri, četiri reportaže. Bio je u emisiji „Kvadrat na znanja“ o obrazovanju gdje je urađen njegov portret. Kasnije u jutarnjem programu on je bio gost, objavljen je prilog u dnevniku i u Srpskoj danas itd. To su sve pozitivni slučajevi i vi ste tu dobili i vidjeli ste, da je to mlad, uspješan čovjek, evropskog obrazovanja, elokventan, prijatan i brzo je pridobio simpatije i naših gledalaca i naših kolega. Te afirmativne priče su mnogo jače nego bilo kakav negativni kontekst iz romskih zajednica“, smatra Ignjatić.

Draško Ignjatić navodi da je nekada bila dobra saradnja između javnih emitera kada su u pitanju programi o nacionalnim manjinama, ali da je to, prije svega iz ekonomskih razloga zaustavljeno.

„Imali smo emisiju „Bona homo“ i ta emisija je emitovana između 2004. i 2010. godine. Ona jeste išla na teritorije BiH, jer Zakon o javnim servisima u BiH podrazumijeva da entitetski emiteri rade priloge za BHT. Jedna ed emisija koju je producirala RTRS je upravo Bono Homo, emisija o nacionalnim manjinama gdje sam ja puno pažnje posvećivao Romima. Sada se parcijalno radi. Nisam siguran da je to  samo političko pitanje. Mislim da je tada 2010. godine, ako se sjećate, bila ekonomska kriza i tada su javni emiteri odlučili da redukuju svoje emisije i sadržaje. Na žalost, to je zadesilo i Bono Homo. Ja sam tada izgubio budžet i nisam više mogao raditi. Vi dobro znate da te emisije nisu menadžerski atraktivne. Menadžment ne može očekivati veliku gledanost i opravdanost kroz reklamiranje. Međutim javni servis je obavezan da pravi emisije o nacionalnim manjinama i to posebno na jezicima nacionalnih manjina. Tu je sad još i dodatan problem. Tu mora da bude podrška i nacionalnih manjina odnosno romskih udruženja. Moraju da pomognu, da nam neke stvari i oni obezbjede. Nažalost, nema kapaciteta u BiH da emisija ide na romskom. Recimo, ja jednostavno moram da platim sve prevodioce, ako će biti na romskom, a ne postoji budžet za tu namjenu. U „Mala Evropa“, koja ide redovno, mogao bih da obezbjedim neke sadržaje na romskom jeziku, da li je to škola romskog jezika, ili da imam bar nekoliko priloga koji će biti isključivo na romskom jeziku, ili čak da nađem neki mogućnost nekog aneksa emisije koja bi bila pridružena Maloj Evropi, a gdje bismo govorili o Romima“, kaže Ignjatić.

Javni servisi su zakonski dužni da proizvode programe na jezicima nacionalnih manjina, ili kako je slobodnije tumačeno, programe o nacionalnim manjinama. No, bez obzira na marketinšku nezainteresovanost za ovakve programe, javni servisi ubiru RTV taksu koja je je namijenjena upravo i za pokrivanje programa koji nisu interesantni većinskom gledateljstvu. Iako sada postoje brojni politički i ekonomski problemi oko naplate RTV takse, 2012. i 2013. godine naplata je bila 72 posto i uz marketinške prihode i evropske i japanske donacije u opremi, ukupni prihodi javnih servisa su godišnje bili preko 70 miliona maraka. Nevjerovatno da svaki servis nije mogao imati polusatnu emisiju ili nešto jaču produkciju priloga za Rome ili o Romima.

„Vraćanjem na tu vrstu priče da ta zakonska regulativa o javnim servisa potakne produkciju ovih programa, nije realno. Pogotovo u sadašnjoj situaciji. Mislim da je realnije da to obezbijedimo dobrom voljom, komunikacijom, željom da unaprijedimo program o nacionalnim manjinama i program o Romima, tako što ćemo pronaći kapacitete koji su realni iz javnog servisa, u ovom slučaju iz Republike Srpske, i volonterskim pristupom i radom romskih udruženja koji će nam pomoći da mi uradimo kvalitetnu stvar tu“, kaže Ignjatić.

U medijskoj zajednici, ali i među samim predstavnicima nacionalnih manjina postoje različita gledišta koji je efikasniji način informisanja javnosti i uticaja na javnost (senziblizacija) kada su u pitanju nacionalne manjine. Već više od 10 godina dio urednika i medijskih analitičara smatra da takozvani „geto“ pristup gdje se nacionalna manjina ili manjine omeđuju u posebne emisije nije medijski primjeren jer nekada i te emisije nisu zanimljive ni samim nacionalnim manjinama. Zagovara se jača participacija novinara u medijima iz reda nacionalnih manjina, koji neće samo izvještavati o svojoj zajednici, kao i priloga u različitim programima sa tematikom manjinskih zajednica. Na ovaj način istinska različitost i promovisanje tolerancije bi bilo efikasnije. Zvonimir Jukić, direktor programa RTV Federacije BiH je jedan od zagovornika takvog koncepta.

„Mi nemamo emisiju o nacionalnim manjinama. Smatram da je mnogo važnije imati profesionalne priloge o životu i problemima manjina u različitim informativnim i otvorenim programima. RTVFBiH ima novinare i iz reda nacionalnih manjina koji rade u različitim programima i zadacima. Nažalost, problem je što iz romske populacije nije bilo kandidata sa znanjima novinara, ili obarazovnim predispozicijama da mogu to savladati. Neću da kažem da ih nema, ali nismo imali interes u tom smislu“, rekao je Jukić na konferenciji o Medijskoj participaciji Roma koju je 2018. godine organizivao portal Udar.

Međutim, monitorinzi medija u zadnje tri godine koje je radio Udar su pokazali da, barem kada je u pitanju Federalna televizija, u dnevnicima su ovakvi prilozi ekstremna rijetkost.

Analize Udar-a takođe pokazuju da je jezik mržnje prema Romima u medijima nestao, ili je poprimio drugačije, indirektne, oblike koje je moguće uočiti „između redova“. Mržnja je sada prisutna u komentarima čitalaca na tekstove kao i na društvenim mrežama. Ali stereotipi još postoje. I nekada njih nisu svjesne redakcije, ali ih osjećaju pripadnici romskog građanstva.

„Čak i ako izvještavaju o pozitivnim pričama o Romima, u pozadini je obavezno slika prljave i zapuštene djece koja rove po smeću. Ako je riječ o kreativnoj akciji ili uspješnom studentu, zar nije moguće naći nešto drugo“, rekao je na pomenutoj medijskoj konferenciji Mujo Fafulić, član odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH.

Međutim, često i pozitivne priče, ako se na odabere dobar novinarski ugao, mogu biti stereotipne i kontraproduktivne za većinsko stanovništvo. Profeorica medija sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Belma Buljubašić u razgovoru za Udar kaže da u BiH, kao i u cijeloj Jugoslaviji, vladaju predrasude prema Romima na kojima se uče djeca. Takođe, smatra da ima mnogo stereotipizacije u medijima, čak i kada je pozitivno izvještavanje u pitanju.

„Mislim da nekada i te pozitivne priče u medijima mogu doprinijeti nekoj vrsti stereotipizacije. Npr, ako se piše pozitivna priča – ovo je Romkinja koja je završila fakultet ili ovo je Romkinja koja je zaposlena u nekoj organizaciji – stvara se osjećaj ‘evo ima i njih finih’. Dakle, oni su takvi i takvi, ali ima i koji pozitivan primjer. I to je mač sa dvije oštrice. I mislim da tu obrazovni sistem bi trebao odigrati puno značajniju ulogu gdje se o ugrožavanju prava i manjinama, ali i medijskom pokrivanju, nedovoljno govori“, kaže Buljubašić.

Ovo je samo jedna vizura priča o medijima i romskoj participaciji. Brojne redakcije, aktivisti i obični građani imaju svoje vizije i stavove. No, ono što je nesporno je da redakcije i novinari moraju inovativnije, intenzivnije i kvalitetnije izvještavati o romskoj problematici. Ali i dati romskim predstavnicima priliku da iznesu stavove koji se tiču različitih društveno-političkih pitanja u društvu. To je najširi krug i društvene i medijske inkluzije.

(portal-udar.net)