Romski
U Bijeljini je nedavno osnovano Udruženej za edukaciju i razvoj mladih Siguran Korak. Osnivači udruženja su mladi Romi i neromi, koji su tokom godina stekli različita znanja, vještine, a u rad su dodatno unijeli volju i želju za napretkom cjelokupne lokalne zajednice.
Osnivanjem Udruženja, pokrenuta je ideja da se mladim ljudima iz Bijeljine otvori siguran prostor, bolji ambijent i mjesto gdje mogu da razvijaju svoje ideje.
Veliku podršku Udruženju, dala je Mjesna zajednica “Vuk Karadžić”, ustupanjem besplatnog prostor na korištenje.
Jedan od veoma značajnih aktivnosti koje je ovo Udruženje pokrenulo je i osnivanje Kancelarije za romska pitanja, koja je otvorena svakog radnog dana od 10-15 sati. Cilj je da se u okviru Kancelarije pruži savjetodavna i svaka druga vrsta podrške, te da se edukacijom pomogne u prevazilaženju svih poteškoća na koje Romi i Romkinje u Bijeljini nailaze.
Prednost Udruženja kao i same Kancelarije za romska pitanja je što se nalazi u samoj zajednici gdje živi najveć broj romskih porodica u Bijeljini.
Radom kancelarije za romska pitanja rukovidi Begzada Jovanović, koja je i sama Romkinja.
Svojim dugogodišnjim radom, ona je postala prepoznatljiva među romskom populacijom, što je jako bitno za igradnju dobrog odnosa i povjerenja.
“Mladi se često sastaju i razgovaraju o problemima i već pronalaze kvalitetna rješenja za njihove probleme”, naglasila je Begzada.
Bijeljina iako sa najvećim brojem Roma u RS-u, ima nisku stopu obrazovanih. Primjera radi, srednju školu pohađa samo 11 mladih Roma. S druge strane, među mladima postoje velike predrasude i diskriminacija, što se i odražava na ovako mali broj romske djece u srednjim školama.
“Važnost ove organizacije ogleda se i u uključivanju omladine u rad organizacije, kako bi ih aktivirali, povećali radne navike, lišili negativnih navika te povećali njihovo učešće u razvijanju društvenih zajednica”, izjavio je izvršni direktor Udruženja Milenko Jovanović.
Na području Grada Bijeljine živi najveći broj pripadnika romske nacionalne manjine u Republici Srpskoj. Uglavnom žive u veoma teškim uslovima, često u kućama koje nemaju pitku vodu ili struju. Većina njih se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina, kako bi prehranili svoje porodice, zbog čega im se stavlja na teret zagađivanje sredine.
Zbog njihovog specifičnog načina života, velikog procenta nepismenosti i prisutnih predrasuda i diskriminacija, žive izolovano u svojim naseljima i nisu uključeni u život lokalne zajednice.
(portal-udar.net)
