Romski
Najstariji mentorski projekat Udruženja “NARKO-NE” iz Sarajeva u kome se spajaju volonter/ka i dijete s ciljem razvijanja kvalitetnog, brižnog i motivirajućeg odnosa je “Stariji brat, starija sestra”. Pored Udruženja “NARKO-NE”, projekat realizuje i HKO “Kruh svetog Ante” u saradnji sa Društvenim centrom Hermann Gmeiner, dok se osim Sarajeva, isti projekat sprovodi i u još nekoliko gradova u BiH.
Projekat je koncipiran na način da volonter/ka (stariji brat/sestra) provodi svoje vrijeme družeći se sa djecom koja su na različite načine u potrebi, a sve uz mentorsku podršku stručnjaka iz oblasti rada sa djecom. Provođenje korisnog vremena podrazumijeva odlaske u kino, na kolače, kuglanje, plivanje, klizanje, izlete te ostale kreativne načine.
Udruženje “NARKO-NE” je kroz Fondaciju za podršku i razvoj mentorskih programa “Stariji brat, starija sestra”, 23. maja raspisalo Javni poziv za prijem volontera/ki koji će biti dio PR/fundrasing tima, te ukoliko volite nalaziti kreativna rješenja, znate prilagoditi način komuniciranja svojoj ciljnoj grupi, želite biti nosilac pozitivnih promjena u društvu, okušati se u lobiranju onda je ovaj poziv namijenjen vama.
Poziv za volontiranje u projektu “Stariji brat, starija sestra”, trenutno nije otvoren, ali nakon ljetne pauze, isti poziv možete očekivati na sajtovima “Udruženja “NARKO-NE”, kao i na sajtu HKO “Kruh svetog Ante”.
Amila Ibrahimović i Dado Redžepović su trenutno “starija sestra”, odnosno stariji brat” i nekoliko puta mjesečno vrijeme provode sa svojom “mlađom braćom” družeći se sa njima već dvije godine.
Porodica iz koje dječak dolazi spada u grupu socijalno ugroženih i kao takva potrebna mu je podrška u vidu ovakvog projekta. Dječak je zaista poseban, društven je i željan upoznavanja nečeg novog te kroz druženja vidim da mu je lijepo imati “stariju sestru” na koju gleda kao osobu od povjerenja, prijatelja i nekog na koga se može osloniti za bilo kakav vid podrške. Upravo su to neki od ciljeva kojima sam i bila vođena na početku druženja te smatram da ovaj projekat omogućava sasvim jedan drugačiji pogled na život, a prije svega na djetinjstvo, ne samo “mlađem bratu/sestri” nego i nama volonterima. Ponosna sam što kroz druženje pružam pozitivne primjere dječaku koji toliko često nema priliku u svojoj bližoj okolini iskusiti takve čari svog djetinjstva – istakla je Amila i dodala da primjećuje da je dječak otvoreniji, spremniji na nešto novo i drugačije, te istinski uživa, što joj je najbitije.
Kao što je i u samom opisu projekta, Dado pokušava biti oslonac svom „mlađem bratu“ koji odrasta u nepovoljnim okonostima te mu tako biti uzor za dalje odrastanje.
Svi mi, kao djeca i kao odrasli, trebamo, želimo i volimo pažnju, samim tim se mijenjamo, jer dobijamo potvrdu vanjskog svijeta, koja nam je itekako važna u tim godinama. Ponašanje djeteta se prilagođava trenutnoj situaciji. Nase druženje je postalo zaista kao druženje prave braće. Izađemo malo da prošetamo, odemo u kino, pa se igramo, ponekad i učimo i vježbamo, odvedem ga na trening… Pokušavamo da provedemo slobodno vrijeme što kvalitetnije kroz najjednostavnije aktivnosti kojih nema u školi – istakao je Dado i dodao da se u projekat uključio, jer želi biti društveno koristan, te da je rad sa djecom za njega privilegija, a ne obaveza.
Volonteri/ke uključene u projekat i njihov rad sa djecom, praćen je i podržan od stručnog tima koji čine stručni saradnici, socijalni radnici, pedagozi, psiholozi, zaposleni u JU “Kantonalni centar za socijalni rad” i KJU “Dom za djecu bez roditeljskog staranja” iz Sarajeva.
(portal-udar.net)
