Borba protiv anticiganizma i razvoj romskog civilnog društva važni su faktori uspješnije integracije Roma

640
Siniša Senad Musić, potpredsjednik Romske organizacije mladih Hrvatske iz Slavonskog Broda i koordinator RCM projekta, alternativnog praćenja realizacije strateških nacionalnih dokumenata za Rome u Hrvatskoj i Sloveniji

Anticiganizam se manifestira na različite načine, od toga da su Cigani u svakodnevnom životu simbol nečeg lošeg i opasnog a onda se to poistovjećuje s Romima i stvara gotovo bezizlazan okvir diskriminacije do toga da anticiganizam u nekom širem smislu predstavljaju i teški uvjeti siromaštva u kojima Romi žive posebno u svojim segregiranim naseljima. A ta segregacija zapravo i jeste najizraženiji oblik diskriminacije jer takav život negativno utiče na kvalitetu integraciju romske populacije i odnose s neromskom zajednicom te taj negativni kontekst prati romsku populaciju faktički čitav život. U borbi protiv tog začaranog kruga u posljednje vrijeme sve značajniju ulogu trebao bi imati i razvoj romskog civilnog društva i posebno uloga mladih u njemu.

-Uskoro će godina dana od usvajanja Nacionalnog plana za Rome 2021.-2027. Bili ste u radnoj grupi za njegovi izradu. Imate li uvida kako je krenula njegova realizacija? Ostaju li stari problemi u implementaciji ovih važnih strateških dokumenata ili se ipak počinju ostvarivati novi, kvalitetniji iskoraci i pomaci?

Mislim da nema u ovom momentu osnove za neku pretjeranu euforičnost kada govorimo o novom Nacionalnom planu koji je zamijenio Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma za razdoblje 2013.-2020. Nema nešto pretjerano novih mjera. Uglavnom su preuzeti stari zadaci. No, ono što je sigurno bolje u ovom Nacionalnom planu jesu ipak neka metodološka poboljšanja provedbe. Neke lekcije smo naučili. Indikator su bolje i veoma jasno određeni. Sada imamo početne i ciljane vrijednosti promjena koje želimo tako da možemo konkretno mjeriti napredak i učinak. Većina planiranih mjera naslijeđena je iz prethodnog razdoblja, prenesena iz Strategije, pa onda možemo pričati o stipendijama, o osiguravanju roditeljskih udjela u plaćanju vrtića npr. u osiguravanju mjesta u đačkim domovima, posebne mjere zapošljavanja, zdravstvenu i socijalnu skrb, poboljšanje uvjeta stanovanja itd.

Da zaključim imamo bolje početne vrijednosti, bolje ciljane vrijednosti a novi Nacionalni plan usredotočen je posebno na dva velika i ključna problema, jedan je anticiganizam ili antiromski fašizam kako u zadnje vrijeme neki nazivaju te pojave te naravno borbu protiv siromaštva što je i dalje ključni problem romske populacije i ostaje trajni zadatak ako želimo realno i konkretno mijenjati društveni položaj romske zajednice.

ANTICIGANIZAM  JE ANTIROMSKI FAŠIZAM

-Spominjete antiromski fašizam. Da li se radi o novom terminu i još izraženijem problemu romske diskriminacije?

Pa ne bih rekao. Radi se o istom problemu ali drugoj terminologiji. Naime termin anticiganizamn nije se uvriježio i prepoznao u Hrvatskoj u dovoljnoj mjeri ali to je slučaj i u nekim drugim europskim državama. Kada imate probleme koje nazivate terminima koji nisu shvaćeni ili prihvaćeni, uvriježeni tada je i borba protiv tih pojava na neki način otežana. U javnosti se na njih ne reagira na pravi način i zato neke stvari terminološki treba pojasniti da znamo o čemu se radi.

-Gdje danas vidite najizraženiju koncentraciju anticiganizma u hrvatskom društvu i kako se ona ispoljava?

Diskriminacija prema Romima je jedna od manifestacija anticiganizma. Sama diskriminacija je određena i propisana zakonom, što se smatra diskriminacijom, kakve su sankcije itd. Međutim vi imate u javnom i praktičnom životu masu indirektnih diskriminatorskih postupaka prema Romima koji se grade na predrasudama i koji učvršćuju te predrasude. Od onih općih negativnih stereotipa da Romi kradu, da ne žele raditi, da se mutni poslovi nazivaju ciganski poslovima, da se nered naziva ciganlukom, do gotovo perverzno patoloških pristupa u kojima se cigani simbolički upotrebljavaju i kao prijetnja maloj djeci.

Dakle Cigan je simbol nečeg lošeg i čak opasnog u svakom pogledu, a Cigani se poistovjećuju s Romima ili obrnuto i to postaje gotovo bezizlazan okvir diskriminacije i to sve češće indirektne jer se s direktnom možete suočiti i boriti ali s indirektnom znatno teže. Npr. romska konkurentnost na tržištu rada je niska jer su uvjeti nekorektni. Ako poslodavac prepozna da ste Rom posao će u pravilu dobiti neromska konkurencija čak i onda kada ni u čemu nije bolja (a nekad je i lošija). Ali izgleda da ništa nije tako loše kao biti – Rom.

-Istakli ste problem siromaštva. Da li je koliko i on povezan s anticiganizmom? Da li je i to određena manifestacija anticiganizma?

Da, anticiganizam je u nekom širem smislu i uvjeti u kojima Romi žive i onda odnos šire društvene zajednice prema tom problemu. Vi imate segregirana romska naselja, divlja naselja, udaljena od grada, prometno izolirana, infrastrukturno neopremljena (često bez struje, vode, kanalizacije) i kada neki znaju da ljudi i djeca dolaze iz takvih naselja prema njima dodatno rastu predrasude i otpori. I zato ja često i naglašavam da je segregacija zapravo najizraženiji oblik diskriminacije jer život u segregiranim romskim naseljima negativno utiče na kvalitetu integraciju romske populacije i odnose s neromskom zajednicom i prati romsku populaciju faktički čitav život.

A da bi shvatili težinu problema romskog siromaštva koje našu zajednicu prati gotovo na svakom koraku dovoljno je istaknuti da je očekivani životni vijek Roma u Hrvatskoj  manji u odnosu na opću populaciju za 10 godina a Romkinja čak za 15 godina. To su podaci koji sami po sebi dovoljno govore. To siromaštvo koje drastično smanjuje životni vijek određeno je nedostupnošću osnovnih civilizacijskih uvjeta življenja (voda, struja), nemogućnošću da se donekle kvalitetnije hranite, nemogućnošću da osigurate neke elementarne pa čak i nužno potrebne lijekove itd., to onda dalje ima svoje negativne reperkusije i u procesu obrazovanja djece, u procesu zapošljavanja itd. reflektira se na sva područja života.

SEGREGACIJA KAO TRAJNA DISKRIMINACIJA

-Vi ste i koordinator za provedbu Roma Civil Monitor projekata(RCM) odnosno izradu alternativnih Izvješća o provedbi temeljnih dokumenata za uključivanje Roma u Hrvatskoj i Sloveniji. Kako namjeravate organizirati taj monitoring? O kakvom se projektu radi i kakva su očekivanja? 

Radi se o projektu koji financira Europska unija i kojega smo dobili preko Central Europen Universty (CEU) a koji traje do 2025. godine. Naša organizacija koordinira više udruga iz Hrvatske i Slovenije koji će raditi na tzv. alternativnim izvješćima (u odnosu na službena koje podnose vlade ili vladine institucije) o tome kako se implementiraju ili ostvaruju temeljni dokumenti vezani za poboljšanje položaja odnosno ravnopravno uključivanje romskih zajednica u društvo u ovim zemljama.

Iz samog vremenskog razdoblja trajanja projekta odnosno pokrivanja vidi se da je to zamišljeno kao jedan dugoročniji analitički posao i još je rano u ovoj fazi ići s ocjenama ostvarenih planova ili strategija ili već kako se gdje zovu ti ključni nacionalni dokumenti za Rome. Međutim ono što ćemo mi raditi u prvoj godini projekta jeste upravo analiza usklađenosti tih dokumenata s ključnim europskim preporukama,  s europskim okvirom kada je u pitanju romska problematika. Posebno smo počašćeni činjenicom da smo mi kao dio hrvatskog i napose romskog civilnog društva dobili tu zahtjevnu ulogu da koordiniramo izradu tog shedow reporta ne samo za Hrvatsku već i za Sloveniju. To je na izvjestan način ogromno priznanje i naš uspjeh jer objektivno govoreći kapaciteti romskog civilnog društva nisu veliki i tako snažni  da se jednostavno mogu nositi s ovim zadacima izazovima, ali vjerujem da ćemo opravdati to povjerenje.

-Obično su službeni izvještaji stereotipni i ne ulaze u suštinu problema. Na što ćete se vi fokusirati u ovim alternativnim izvještajima?

Metodologija razrade ovog shadow reporta biti će fokusirana na neka ključna tematska područja upravo kao što je spomenuti anticiginizam ili možda problem siromaštva, ali tu će se u konkurenciji naći i druge tematske oblasti (stanovanje, obrazovanje itd.) i mi ćemo vrlo studiozno i dubinski prići ovim temama i problemima. Mislim da će biti izabrana ili nominirana takva dva tematska sklopa za koje će se tražiti vrlo detaljna i dubinska razrada i analiza, a na kraju će se ići s generalnim izvještajem, a u kojem će se vrlo precizno analizirati provedba mjera nacionalnih dokumenata. Posebna pozornost će se posvetiti i najranjivijim skupinama, ženama, mladima, pa čak i pripadnicima LGBTQ zajednice unutar romske populacije. Izvještavanje neće biti formalističko već terensko, koristiti ćemo fokus grupe, dubinske intervjue, istraživanja.

Razgovarat ćemo najprije s onima koji donose i provode odluke, kreiraju mjere i sadržaje a onda naravno i s onima koji koriste te sadržaje i to koliko ih koriste, koliko su zadovoljni i ponuđenim sadržajima i njihovom implementacijom… Sve treba biti činjenično dokumentirano, objašnjeno do u tančine i definirano. Nema paušalnih ocjena. Sve ocjene i tvrdnje biti će podložne preispitivanju, dodatnoj provjeri i dopuni ako je potrebno. I vrlo je bitno da će biti izbjegnuta opća mjesta. Kao ono imamo pojave segregacije u obrazovnom procesu ali kako se to kvalitativno i kvantitativno manifestira uglavnom ne znamo. Da li je segregacija kad npr. imamo samo 100 postotne romske razrede ili se o segregaciji može govoriti i tamo gdje imao npr. 60 ili 40 pa i manje Roma  u razredu.

Dakle cilj shadow reporta je da prikaže stvarno stanje na terenu. I vrlo je važno zbog potencijalnih donatora da probleme kvalitetno detektiramo i da ih u preporukama adekvatno valoriziramo i prezentira kako bi oni bili što transparentniji i kako bi se ključne dionika senzibiliziralo za te probleme i potakla potrebna i očekivana pomoć.

MLADI  SU FAKTOR PROMJENA

-Potpredsjednik ste Romske organizacije mladih Hrvatske. Da li se situacija kod mlađih romskih generacija poboljšava? Naziru li se neke ključne promjene?

U proteklih par godina Romska organizacija mladih vrlo je narasla, postala je vrlo vidljiva i aktivna i to ne samo na lokalnoj veći nacionalnoj razini. Kroz različite projekte mi smo uspjeli privući i aktivirati puno mladih Roma koji su počeli izlaziti u javnost, koji su bili spremni raditi u civilnom društvu. Međutim nakon nekog vremena, ako želimo objektivno i kritički govoriti, taj balon, da tako kažem, se počeo pomalo ispuhavati. Tome je razlog i činjenica da ipak sve više mladih Roma uspijeva ostvariti određeno obrazovanje (čak do fakultetskog nivoa) pa i pronaći neka zaposlenja.

U tim okolnostima njihov interes za rad u civilnom sektoru slabi, što je i normalno, zauzeti su svojim poslovima, egzistencijama pa i karijerama, a mi nemamo dovoljno financijskih kapaciteta da za neke od njih otvorimo radnu i profesionalnu perspektivu u civilnom sektoru i tu počinju problemi. Naime kroz različite projekte, radionice itd. pobuđen je interes mnogih mladih Roma za aktivnijim sudjelovanjem ali sada izostaje organizirana podrška, nužna kadrovska i ostala infrastruktura naših udruga koje bi to mogle apsorbirati i podržati. A ti nedostaci posebno dolaze i do izražaja i u konkurenciji s drugim udrugama civilnog društva gdje mi često nismo dovoljno osposobljeni da se uspješnije na otvorenim natječajima, na, da tako uvjetno kažem, tržištu civilnog društva ravnopravno borimo za različite projekte.

Nedostaju nam profesionalci koji bi u stabilnim financijskim i organizacijskim uvjetima radili u romskom civilnom sektoru, izgrađivali ga, razvijali, motivirali posebno mlade na angažman koji bi onda imao pozitivne refleksije na širu romsku zajednicu.

-Zašto je i koliko civilno društvo važno za romski zajednicu?

Civilno društvo je važno za romsku zajednicu jer je to civilno društvo koje vezano uz nacionalnu manjinu pa su i neke potrebe koje ono zadovoljava još značajnije  i veće i ono može pomoći u boljem funkcioniranju različitih institucija i političkih i ekonomskih i drugih važnih za jednu zajednicu. Važno je da dobijemo ljude koji unutar tog civilnog društva mogu kvalitetno i kompetentno obnašati neke funkcije i biti angažirani i aktivni u široj zajednici, i posebno je važno da po mogućnosti to budu mladi, odnosno bar značajnim djelom mladi.

POMACI U OBRAZOVANJU I ZAPOŠLJAVANJU NEDOVOLJNI

-Obrazovanje i zapošljavanje po mnogima ključni su činioci kidanja odnosno izlaska iz tog „začaranog“ kruga teškog društvenog položaja i izraženog siromaštva romske zajednice. Kako vidite trenutnu situaciju na tom planu i kako tražiti izlaz iz tog začaranog kruga? Da li procesi u obrazovanju i zapošljavanju napreduju?

Obrazovanje napreduje jer imate vrlo kvalitetne mjere. Međutim i tu te podatke treba uzeti s određenom rezervom, treba ih promatrati kritički. Mi imamo povećanje broja učenika u srednjim školama npr . pa i  povećanje broja studenata. Ali o kakvom i kolikom se zaista napretku radi to treba analitičnije i objektivnije utvrditi.

Naime mi smo prije dvadeset godina imali prema popisu stanovništva oko 9 000 Roma, pa prije deset godina više od 16 000, a sada očekujemo još znatno veći broj Roma. Prije par godina imali smo već istraživanje koje upućuje na oko 25 000  Roma. I kada onda taj porast dovedete u vezu s porastom učenika i studenata vidjet ćemo da napretka ima ali da je on još uvijek slab i nedovoljan. Uostalom istraživanje pokazuju da je tek 30 posto Roma u dobi od 15 do 18 godina u procesu obrazovanja. Problemi s zapošljavanjem su još veći, a djelom se prikrivaju tzv zapošljavanjem kroz javne radove. A to je socijalna mjera, to nije zapošljavanje i često se njome manipulira ili se čak zloupotrebljava u određene svrhe i to uz sudjelovanje lokalnih moćnika ali i samih moćnika unutar romskih zajednica. Sada imamo podatke o povećanom zapošljavanju ali i to zapošljavanje se stvara djelom na umjetni način. Naime mnogo ljudi, posebno mladih odlazi iz Hrvatske i tako se stvaraju upražnjena radna mjesta koja onda djelom popunjavaju i Romi. Iako, čak i u tim okolnostima, imamo ponekad izraženu diskriminaciju pa se negdje radije zapošljavaju ljudi izvana nego sami naši Romi.

Dosta je tu, rekao bih i promašenih projekata oko zapošljavanja kada su u pitanju Romi kao što su primjer mjere za samozapošljavanje iako većina Roma koji su i stekli neko formalno obrazovanje nemaju dovoljnu stručnu osposobljenost da se upuste u takve projekte. Ukratko i jasno, mnogo je tu još velikih problema koje moramo početi ubrzanije i kvalitetnije rješavati ako želimo za par godina imati  i moći pokazati neke rezultate i napredak.

ROMSKA KULTURA NIJE ZAMRZNUTA U PROŠLOSTI  VEĆ DOPRINOSI AKTUALNOJ  KULTURI  HRVATSKOG DRUŠTVA

-Nakon što ste i sami dugo bili glumački angažirani u izuzetnoj i nagrađivanoj romskoj predstavi „Pogledaj me„ koja je tretirala vjerojatno najveći romski problem, problem diskriminacije, sada opet igrate i promovirate novu romsku predstavu „Prvu Romsku  Hrvatsku Monodramu“ koja je nakon premijere u prosincu ponovno na sceni. Kako je došlo do te dramske izvedbe, kakav je interes publike, na što je predstava fokusirana? Što ovi kazališni nastupi znače za romsku zajednicu? Da li su u funkciji promicanja romske kulture ili romskog stvaralaštva? Kakav je poruka široj zajednici?

Radi se o predstavi Malog teatra u režiji glumca Igora Bakse. Predstava počinje kao neka stand-up komedija, satira u kojoj je dosta i izrugivanja na račun Roma ali je Baksa htio produbiti i dalje osmisliti predstavu pa smo se mi iz Romske organizacije mladih ubacili i postali neka vrsta koproducenata, a predstava je dograđena jednim uvjetno rečeno dokumentarnim djelom. Naime predstava je izvorno zamišljena kao jedna satira, ali u tom dograđenom djelu direktno iz publike nastupam ja ili neki drugi naš glumac i počinje kritički govori o toj komediji odnosno satiri razotkrivajući njen anticiganizam. I kada smo imali premijeru mnogi ljudi iz publike nisu ni shvatili da je ta intervencija zapravo sastavni dio predstave (oni su to vidjeli kao neki incident i  čak  tražili da me se prekine ili udalji).

Dakle, predstava se dalje nastavlja kritičkim dijalogom, a onda i monodramskim dokumentarističkim pričanjem odnosno nizanjem činjenica o diskriminaciji Roma u njihovom svakodnevnom životu. Dakle sama predstava počinje kao neka stand-up komedija u kojoj ima tog svakodnevnog izrugivanja Romima, građenja i učvršćivanje stereotipa o Romima, u čemu i publika, svjesno ili nesvjesno, sudjeluje, da bi na kraju u drugom djelu zapravo pokušali razotkriti i pokazati svu deformaciju takvog pristupa i veliku štetu koju to nanosi romskoj zajednici.

A kada govorimo širenju romske kulture, ja bih rekao da u prvom redu postoji jedna pogreška koja tu kulturu gleda kao nešto zamrznuto u prošlosti i to bi sada kao Romi trebali njegovati čuvati i povremeno prezentirati (najčešće kroz pjesmu, ples i svirku). No ja bih rekao da Romi sudjeluju u stvaranju i obogaćivanju kulture hrvatskog društva i da to rade u sadašnjem trenutku. To, kada govorimo samo o našoj organizaciji, pokazuje i naša prethodna predstava „Pogledaj me”, vrlo dobro ocijenjena i nagrađivana, to pokazuje i naša predstava „Imamo li Izbora” koju izvodi naš Forum teatar gdje mlade Romkinje iz Međimurja i Zagreba progovaraju o poziciji Romkinja unutar romske zajednice ali i diskriminaciji koju trpe od većinske zajednice.

A toga na širem planu ima puno više i bilo bi još više uz odgovarajuću potporu i pomoć kulturne i šire društvene zajednice u Hrvatskoj.