Romski
“Na području općine Sanski Most identificirano je 24 djece koja nemaju adekvatnu opremu za praćenje online nastave” (izvor: inmedia.ba). “Ministre, poruke na viberu nisu online nastava” (izvor: bljesak.info). “Razrednica sam VII2 odjeljenja. Počela je online nastava, gdje bi svaki učenik trebao imati pristup računaru. Nažalost, nemaju svi tu mogućnost. Jedan od mojih roditelja donirao je 12 novih računara. (Facebook, objava nastavnice Sabine Džeko)
Ovo su natpisi, poruke iz medija i sa društvenih mreža koje su pratile početak online nastave u Bosni i Hercegovini, nakon što je i naša država zahvaćena pandemijom uzrokovanom korona virusosom. Jedini način da djeca budu zaštićena od zaraze, a da im bude omogućen nastavak obrazovanja, bila je online nastava ili učenje na daljinu. Međutim, u društvu koje vlastodršci i 24 godine nakon rata zovu tranzicijskim i iz kojeg, valjda ne želeći više da trpe te tranzicijske igre, mladi masovno odlaze posljednjih godina, nastavnici i roditelji suočili su se s problemom nedostatka kompjutera u porodicama koje to svojoj djeci nisu mogle priuštiti. O tom problemu za djecu i njihove porodice, “veliki”, iz udobnih političkih fotelja i sa viškem novca, prosto nisu ramišljali.
Roditelji su počeli iz različitih dijelova države da svjedoče o panici koja je zavladala zbog brige hoće li djeca uspjeti da odgovore zadatku. Nastavnici su se također snalazili kako znaju i umiju. U Kantonu Sarajevo radili su prvi počeli da rade e-nastavu u obimnijem kapacitetu i bili su spremniji od ostatka države. A dobri ljudi su odreagrali s akcijama podrške djeci koja nisu imala ni osnovnu tehniku da se uključe u nastavni proces. Jedno od prvih organiziranja roditelja, da bi pomogli drugarima njihove djece, dogodilo se u Kantonu Sarajevo.
Četrnaest roditelja, koji su se upoznali kroz Vijeće roditelja Kantona Sarajevo, oformilo je udruženje Novo Društvo, koje je pokrenulo akciju “Da sva djeca budu online”. Krajem februara je pokrenuta administrativna procedura registracije udruženja, ali ta procedura nije okončana zbog epidemiološke situacije.
“Nismo mogli čekati kada smo shvatili da je više od 470 djece bez pristupa nastavi. Bilo je to 470 porodica koje nemaju nijedan uređaj da bi ga iskoristili za nastavu na daljinu, a nerijetko je riječ o porodicama sa dvoje ili više djece. Naš princip rada je da nam se javljaju građani koji žele da doniraju računare za ovu akciju. Nažalost, dosta ih je neispravnih ali u našem timu imamo i IT servisera koji sedam dana 24 sata radi bez prestanka. Pridržavamo se svih preporuka nadležnih, idemo na adrese po donirane uređaje sa svom propisanom opremom”, svjedoči predsjednik Udruženja Novo društvo Adnan Jabučar.
Dio donirane opreme je potpuno nov, ekrani, centralne jedinice, prijenosna računala, a dio dolazi kao donacija korištene opreme, pa Novo društvo, u saradnji sa partnerima kupuje potrebne dijelove za računare, obnavljaju ih, osposobljavaju za rad i dijele dijeci po svim školama Kantona Sarajevo. Posebnu zahvalnost duguju, kažu, i direktoru OŠ “Skender Kulenović” koji je ustupio prostor škole za “međuspremnik” računara, koje, dok ih ne repariraju, moraju negdje uskladištiti, a pomaže ih i Tim volontera Sarajevo.
Akcija nije ostala na nivou Kantona Sarajevo. Zbog jednog specifičnog primjera Novo društvo iskoračilo je i prema Bosansko-podrinjskom Kantonu Goražde i naselju Podhranjen gdje živi najbrojnica romska zajednica na prostoru Istočne Bosne. Tamo je i djevojčica Almedina, o kojoj smo ranije pisali. Odlikaš je, a bila je prvo dijete romske nacionalnosti koje je u Goraždu ušlo u školske klupe. Naš tekst o njoj, njenom bratu školarcu, pobudio je interes javnosti i Almedina je u akciji Novog društva „ Da sva djeca budu online“ dobila kompjuter kako bi adekvatno mogla pratiti nastavu.
Prilikom posjete naših kolega Almedininom domu u Podhranjenu kod Goražda, kako bi joj donacija bila uručena, cijela je zajednica zaigrala, zapjevala, čula se i koja šala na račun korona virusa, a djevojčica je uzvikivala od sreće i pozivala drugu djecu da vide njen kompjuter. Odvest će je, veli, ponovno u školu, koju željno iščekuje.
U Almedininoj porodici svjedoče nam da puno pomoći romskim porodicama sa djecom pruža kroz svoj rad Zorica Šarenac iz Goražda uposlenica OSCE-a, bez koje, sigurno, ne bi bilo upisane djece Roma u škole u Goraždu. Također, tvrde nam, pomagao je i kantonalni ministar obrazovanja Arman Bešlija, koji je podržao djevojčicin boravak u školi. On sam o tome ne želi govoriti, skreće priču. Kazuje da 40 učenika na području cijelog BPK Goražde nije imalo odgovarajuću opremu za praćenje online nastave, većinom djeca iz osnovnih škola. Imali su, kaže, i puno domaćinstava sa većim brojem djece, ali su tu dobro odreagirali nastavnici i usklađivali termine nastave sa situacijom na terenu.
„Trenutno povratna informacija sa terena od strane škola jeste da smo uspjeli da pokrijemo sve učenike sa potrebnom opremom za pračenje nastave – laptopi, kompjuteri, tableti, pametni telefoni. Od starta smo uključili i naše partnere kao što je World Vision koji je donirao opremu učenicima, te BH Telecom koji je priključio internet svima onima koji mrežu nisu imali. Također, u velikoj mjeri koristimo vlastite resurse, jer smo godinama opremali naše kabinete informatičkom opremom kako vlastitim sredstvima tako i donacijama. Tu opremu dajemo učenicima na revers. Činjenica da su škole kroz projekte u 2019. godini namakli oko milion maraka u obrazovanje govori o velikom angažmanu škola kako bi doprinjeli kvalitetu obrazovanja“, kaže za UDAR ministar obrazovanja BPK Goražde Arman Bešlija. Dodaje da, kada je Federalno Ministarstvo u pitanju, kantonalna vlada ima kontakt, ali ne postoje konkretne mjere podrške, jer su im u ovim trenucima, prema saznanjima, obustavljeni svi projekti i aktivnosti u cilju sanacije šteta u novonastaloj situaciji.
Inače, Federacija BiH trenutno je bez ministra obrazovanja. Dosadašnja ministrica poslana je u Švedsku na poziciju ambasadora. Da li zbog toga ili iz drugih razloga, nepoznato je, ali često doima da je RS barem korak ispred kolega u Federaciji BiH. Tako je, primjera radi, još 2. aprila Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo RS pokrenulo inicijativu za projekat „1.000 ZA BUDUĆNOST“, u okviru kojeg je nabavljeno 1.000 mini-računara za učenike osnovnih škola iz 20 izrazito nerazvijenih opština u Republici Srpskoj.
“Pandemija virusa korona će, sigurno je, ostaviti dubok trag na čovječanstvo. Spašavanje ljudskih života i privrede je u ovom trenutku primarni zadatak, ali već moramo razmišljati i o ‘danu poslije’. Zato je cilj da dođemo do hiljadu Raspberi Paj računara četvrte generacije za đake iz nerazvijenih sredina i onima koji zbog slabijeg materijalnog stanja nisu u mogućnosti da priušte računar za školovanje”, naveo je ministar za naučnotehnološki razvoj RS Srđan Rajčević, ističući da će upravo ta omladina “predstavljati motor društvenog razvoja u vremenu nakon suzbijanja epidemije“.
U Federaciji BiH od dobrog, bilježe podršku stranih organizacija. Tako je, u vrijeme pisanja ovog teksta, objavljeno da je organizacija World Vision, s ciljem nesmetanog praćenja online nastave, osigurala 99 tableta za najranjiviju djecu koja su uključena u njihove programske aktivnosti. Od ranije su pomagali određenom broju porodica s osnovnim životnim potrepštinama i sredstvima za higijenu i zaštitu, a onda i djeci obezbijedili neophodnu informatičku opremu kako bi im omogućili nastavak obrazovanja od kuće. U Kantonu Sarajevo ministar za obrazovanje Anis Krivić predao je predsjedniku Udruženja direktora sarajevskih osnovnih škola Hajrudinu Ćupriji 72 tableta, koja je resornom ministarstvu prethodno donirala Organizacija UNESCO u Bosni i Hercegovini. U istom periodu stigla je i vrijedna donacija Novog društva u Dobroševiće, naselje na sarajevskom Stupu. Jedna od majki koja je preuzela donaciju za svoju djecu je i Almedina Pobrić. Kaže nam da je bilo problema i poteškoća, s obzirom na ovu situaciju, ali da će kompjuter za njenu djecu dobro doći.
Donacija je od velikog značaja za učenike i nastavnike ističe direktor škole koja broji 501 učenika i nalazi se u naselju koje većinom čine ljudi koji su tu doselili kao izbjeglice iz različith gradova BiH. Još uvijek su tu većinom porodice koje tek stiču imetak, sa kućama u izgradnji, ljudi koji se snalaze kako znaju i umiju da djeci omoguće pristojan život u današnjici koja uistinu nije laka.
„To su izuzetno dobri roditelji, dobra djeca. Ja sam ovdje 23 godine i znam ih. Akcijom ovog Udruženja 20 učenika je obezbjeđeno. Imamo još 16-oro djece za koje očekujemo tablete iz općine Novi grad i Ministarstva obrazovanja, a i mi kao škola smo obezbjedili nekim učenicima što smo mogli, akcijama raznih, preko nastavnika itd. Naći ćemo rješenja. Online nastava ide dobro, platforma je prihvaćena i mislim da ćemo kako treba do kraja dovesti ovu priču“, kaže Duran Mrnđić direktor OŠ M. Busuladžić
Udruženje Novo društvo akciju nastavlja. Pozvali su sve kompanije koje to mogu, da im se pridruže, jer sada je prilika da im pomognu, kažu, „da izguraju do kraja“ i omoguće da i ostalih 200 učenika koji ne mogu da prate nastavu , dobiju svoj kompjuter. Donirali su tri laptopa i Zavodu za specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica
„Djeca uče prva slova online. I nije jednostavno biti roditelj u ovom trenutku, kao što uostalom nije jednostavno nikada. Na nama su, kao što je to bilo i na našim roditeljima i kao što će to sutra biti na njima, odgojiti dijete, koje će nas sutra možda liječiti ili neke nove generacije. Zato smo se i odlučili za ovo. Ako želimo u nekoj novoj situaciji, nekoj novoj pandemiji ili drugom problemu, da imamo stručnjake koji će nas izvesti iz svega ovoga, moramo raditi na edukaciji naše djece. Ako se sjetimo da su sve druge stvari sporedne i da jedino nacija koja ima obrazovane ljude ne može propasti, na pravom smo putu. Upravo je to naš osnovni motiv, s kojim smo krenuli u sve ovo „ kaže Jabučar iz Novog društva.
A kada je o romskoj populaciji u Goraždu riječ, ministar Bešlija smatra da će s krajem pandemije i za djecu Roma, kao i za sve, doći bolji dani.
„Važno je istaći za romsku populaciju da smo, pred ovu pandemiju, zabilježili pozitivan trend upisa djece u škole. Znate da su četiri romske porodice sa najvećim brojem djece dobile kuće, ali nama u Ministarstvu je fokus na obrazovanju i odgoju djece, te socijalizaciji. Ove godine uključili smo još petoro romske djece u obavezni predškolski program“, ističe ministar Bešlija, a sve to znači da bi na jesen u školama u Goraždu ukupno osmoro djece Roma pohađalo školu. Obzirom na njihov mali broj u Goraždu, ova brojka je itekako velika.
Ministar takođe kazuje da im je cilj uključiti i starije u programe obrazovanja odraslih kako bi dobili adekvatno obrazovanje i sutra bili konkuretni na tržištu rada, te sami kvalitetnije zarađivali sredstva za život. Pogotovo su u fokusu mladi Romi koji su punoljetni, a nisu završili osnovno obrazovanje. Općenito. kada je riječ o nastavi na daljinu, ministar kaže da im je cilj ne opteretiti učenike, prilagoditi gradivo, ali i motivirati učenike da budu što kreativniji. Svjedoči da su u početku imali dosta otpora od strane svih aktera i učenika i roditelja i prosvjetnih radnika, ali kako vrijeme odmiče imaju pozitivne informacije. Nastavnici su po prvi put morali da komuniciraju elektronski sa razredom i da osmisle kako će prenijeti gradivo učenicima. Učenici su odjednom postali svjesni da će bti obavezni provoditi isključivo konstruktivno vrijeme uz uređaje za praćenje nastave. Roditelji su dobijali mnogo više uvida šta to djeca uče, kako to uče i koji su to izazovi. Razumljiva su bila i nezadovoljstva, kaže Bešlija, ali se uvijek naglašavalo da je na sceni „vanredna situacija koja pogađa svakog pojedinca i u kojoj moramo svi zajedno raditi kako bi prebrodili sve ovo bez velikih poslijedica“. Trenutno su u fazi gdje pokušavaju da uspostave sistem vrednovanja đaka. „Ukoliko budemo morali privesti školsku godinu na ovaj način, morat ćemo učenike i ocijeniti. Nismo do sad izgubili niti jedan dan nastave. Po planu i programu smo imali proljetni raspust, izlete i obilježavanja važnih datuma koje nećemo realizovati. Tako da imamo dovoljno vremena da svi učenici budu vrednovani za svoj dosadašnji trud i zalaganje. Obrazovanje čini najveći kolektiv koji kad se dobro organizuje može ostvariti dobre rezultate i na najbolji način privesti kraju ovu školsku godinu“, smatra ministar obrazovanja BPK Goražde Arman Bešlija.
U Goraždanskom kantonu odgođen je i upis prvačića, baš kao i u Zeničko-dobojskom, Hercegovačko-neretvanskom, Posavskom i Zapadno-hercegovačkom kantonu. U Srednjebosanskom kantonu prate situaciju. U Tuzlanskom upis prvačića je obavljen početkom mjeseca. U Kantonu Sarajevo i u Unsko-sanskom kantonu upis prvačića provodit će se elektronski.
U međuvremenu je Natalija Trivić ministrica obrazovanja i kulture RS potvrdila da će nastava u Republici Srpskoj trajati do sredine juna, a definisan je i način vrijednovanja i ocjenjivanja učenika tokom nastave na daljinu. „Ako bude učenika koji se ne slažu ili nisu zadovoljni ocjenom, imaće mogućnost i za polaganje razrednog ispita pred komisijom” rekla je Trivić.
U Federaciji BiH još ne znaju da li će se djeca vratiti u škole ili će nastavu zavšiti na daljinu.
“U ovom trenutku smo suočeni i s novim izazovima kada je u pitanju okončanje ove školske godine, polaganje mature i upis u novu školsku godinu. Kantonalni ministri obrazovanja smatraju da je u ovom trenutku prerano govoriti o mogućim scenarijima svih procesa vezanih za završetak ove školske godine i početak nove, jer niko sa sigurnošću ne može tvrditi do kada će ovo stanje u vezi s pandemijom trajati, ali se ulažu veliki napori da svaka donesena odluka bude u interesu djeteta”, poručuju iz Ministarstva obrazovanja Federacije BiH.
Za Almedinu, blizance iz Dobroševića i sličnu djecu sada je najbitnije da konačno imaju „sprave“ za online nastavu, a o procedurama…, neka odluče odrasli.
