Romski
Kao žena koja je preživjela holokaust, čitav svoj život posvetila je borbi protiv rata i borbi za pravdu svojih sunarodnika. Književnica, slikarka i muzičarka, autrijska Romkinja – Ceija Stojka, kroz umjetnost se sjećala pogubnosti rata, slaveći slobodu i mir, ostavljajući svoja djela budućim generacijama kao opomenu da rat nikome nikad ništa dobro nije donio.
Drugi svjetski rat je bio najpogubniji rat za čovječanstvo koji istorija pamti. U logorima smrti život su ostavili mnogi, među njima i Romi, o kojima se rijetko govori. Ceija Stojka rođena je u najtežem periodu za ljudsku civilizaciju, 1933. godine u austrijskom gradu Krauben an der Mur (Leoben) u pokrajini Štajerska.
Odrastala je u porodici katoličkih Roma koji su pripadali plemenu Lovari čiji su pripadnici bili poznati kao trgovci konjima. Tokom zime, karavani trgovaca konjima bili su stacionirani u Beču, a tokom godine bi putovali po unutrašnjosti Austrije. Takav život vodili su Ceijin otac, majka i petero braće i sestara sve dok nije izbio rat. Zajedno sa majkom i sestrom, Ceija je odvedena prvo u Auschwitz, zatim u Ravensbruck i potom u Bergen-Belsen gdje su bile sve dok Englezi nisu oslobodili logor 1945. godine. Njen otac i brat su stradali 1943. godine.
Nakon završetka rata, Ceija se vratila u Beč i otpočela školovanje. U njenim sjećanjima ostale su slike sretnih dana kada je sa porodicom živjela slobodno, radila i putovala kroz različite autrijske gradove. Neizbježno je ipak, sjećati se i plinskih komora, vapaja ljudi kojima je smrt bila namijenjena i nehumane torture prema zarobljenicima. Sve to je bilo inspiracija za Ceijina književna i slikarska djela, koja su nastala u poznijoj životnoj dobi, sa 56 godina.
Motivi na njenim slikama imaju korijene u njemačkom ekspresionizmu i romskoj narodnoj tradiciji. Pojedine slike jasno prikazuju strahote iz logora, dok neke od njih simbolično oslikavaju slobodu koju je živjela prije početka rata.
Pored slikarstva, bavila se i književnim, odnosno muzičkim stvaralaštvom. Snimila je pjesme na romskom jeziku Me Diklem Suno (Sanjala sam), a autorica je tri autobiografije: Živimo odvojeni: Sjećanja jedne Romkinje (1988.), Putnici na ovom svijetu (1992.) i Sanjam da sam živa (2005.).
Ceija Stojka je preminula 2013. u 80. godini života. Mnoge evropske prijestonice su joj priredile izložbe, a knjige su joj prevedene na više jezika. Austrijska autorica Karin Berger, urednica svih Ceijinih knjiga, režirala je dva dokumentarna filma o životu i radu Ceije Stojke.
Dvojica braće Stojka, Karl i Mongo, takođe su objavili autobiografije o iskustvima svoje porodice u progonu austrijskih Roma pod nacistima.
U Beču, jedan trg danas nosi ime u čast ove velike umjetnice.
Ceija Stojka je dobitnica tri nagrade: Nagrada Bruno Kreisky za političku knjigu Wir leben im Verbogenen (1993.), Nagrada Josepha Feldera za građanske zasluge i rad za opšte dobro (2000.) i Zlatna medalja za zasluge koju dodjeljuje Grad Beč (2001.)
(portal-udar.net)
