Ceija Stojka – žena koja je slikala, pjevala i pisala o holokaustu nad Romima

Motivi na njenim slikama imaju korijene u njemačkom ekspresionizmu i romskoj narodnoj tradiciji. Pojedine slike jasno prikazuju strahote iz logora, dok neke od njih simbolično oslikavaju slobodu koju je živjela prije početka rata

1412

Kao žena koja je preživjela holokaust, čitav svoj život posvetila je borbi protiv rata i borbi za pravdu svojih sunarodnika. Književnica, slikarka i muzičarka, autrijska Romkinja – Ceija Stojka, kroz umjetnost se sjećala pogubnosti rata, slaveći slobodu i mir, ostavljajući svoja djela budućim generacijama kao opomenu da rat nikome nikad ništa dobro nije donio.

Drugi svjetski rat je bio najpogubniji rat za čovječanstvo koji istorija pamti. U logorima smrti život su ostavili mnogi, među njima i Romi, o kojima se rijetko govori. Ceija Stojka rođena je u najtežem periodu za ljudsku civilizaciju, 1933. godine u austrijskom gradu Krauben an der Mur (Leoben) u pokrajini Štajerska.

Odrastala je u porodici katoličkih Roma koji su pripadali plemenu Lovari čiji su pripadnici bili poznati kao trgovci konjima. Tokom zime, karavani trgovaca konjima bili su stacionirani u Beču, a tokom godine bi putovali po unutrašnjosti Austrije. Takav život vodili su Ceijin otac, majka i petero braće i sestara sve dok nije izbio rat. Zajedno sa majkom i sestrom, Ceija je odvedena prvo u Auschwitz, zatim u Ravensbruck i potom u Bergen-Belsen gdje su bile sve dok Englezi nisu oslobodili logor 1945. godine. Njen otac i brat su stradali 1943. godine.

Nakon završetka rata, Ceija se vratila u Beč i otpočela školovanje. U njenim sjećanjima ostale su slike sretnih dana kada je sa porodicom živjela slobodno, radila i putovala kroz različite autrijske gradove. Neizbježno je ipak, sjećati se i plinskih komora, vapaja ljudi kojima je smrt bila namijenjena i nehumane torture prema zarobljenicima. Sve to je bilo inspiracija za Ceijina književna i slikarska djela, koja su nastala u poznijoj životnoj dobi, sa 56 godina.

Motivi na njenim slikama imaju korijene u njemačkom ekspresionizmu i romskoj narodnoj tradiciji. Pojedine slike jasno prikazuju strahote iz logora, dok neke od njih simbolično oslikavaju slobodu koju je živjela prije početka rata.

Pored slikarstva, bavila se i književnim, odnosno muzičkim stvaralaštvom. Snimila je pjesme na romskom jeziku Me Diklem Suno (Sanjala sam), a autorica je tri autobiografije: Živimo odvojeni: Sjećanja jedne Romkinje (1988.), Putnici na ovom svijetu (1992.) i Sanjam da sam živa (2005.).

Ceija Stojka je preminula 2013. u 80. godini života. Mnoge evropske prijestonice su joj priredile izložbe, a knjige su joj prevedene na više jezika. Austrijska autorica Karin Berger, urednica svih Ceijinih knjiga, režirala je dva dokumentarna filma o životu i radu Ceije Stojke.

Dvojica braće Stojka, Karl i Mongo, takođe su objavili autobiografije o iskustvima svoje porodice u progonu austrijskih Roma pod nacistima.

U Beču, jedan trg danas nosi ime u čast ove velike umjetnice.

Ceija Stojka je dobitnica tri nagrade: Nagrada Bruno Kreisky za političku knjigu Wir leben im Verbogenen (1993.), Nagrada Josepha Feldera za građanske zasluge i rad za opšte dobro (2000.) i Zlatna medalja za zasluge koju dodjeljuje Grad Beč (2001.)

(portal-udar.net)