Romski
Donošenjem Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima 10. decembra 1948. godine, javnosti je predstavljen jedan globalni, temeljni dokument kojim se nastoje zaštiti građanska, ekonomska, politička, socijalna i kulturna prava i slobode čovjeka. Od tada su stvoreni preduslovi da se 10. decembar u svijetu proglasi kao Međunarodni dan ljudskih prava.
Političke krize širom svijeta, ekonomski problemi, međunacionalne i vjerski motivisane tenzije, uticaji desničarskih skupina, svakodnevno uzrokuju sistematsko kršenje ljudskih prava širom svijeta. Postojanje jednog uticajnog dokumenta, poput Deklaracije o ljudskim pravima, često je zanemareno u slučajevima kada se polemiše o određenim međunarodnim problemima. U Evropi, BiH je uvijek na vrhu ljestvice kada je riječ o kršenju ljudskih prava.
Najnoviji izvještaj o stanju sloboda u svijetu pokazuje da je BiH najlošije rangirana u regionu (Human Freedom Index). Ona zauzima 59. mjesto od 162 posmatrane zemlje. Čini mi se da svake godine tonemo sve dublje i dublje kada je poštovanje ljudskih prava u pitanju. Širom Evrope, mnoge desničarske partije preuzimaju primat u mnogim državama. Imam utisak da je svijet bio idealističniji u odnosu na ono što se trenutno dešava. Deklaracija o ljudskim pravima jednostavno ne može obuhvatiti sva ona kršenja ljudskih prava kojima trenutno svjedočimo, smatra novinar portala BUKA, Elvir Padalović.
Nagomilani problemi u gotovo svim sferama života sa kojima se suočavaju Romi u Bosni i Hercegovini i regionu, romske aktiviste navode na pesimističan stav u pogledu unapređenja ljudskih prava u narednom periodu, a prisutan je i skepticizam prema efektima Deklaracije o ljudskim pravima.
U rasponu od 1 do 10, ja bih položaj ljudskih prava u Evropskoj uniji ocijenio sa ocjenom 5, a u BiH sa 4. Nemogućnost implementacije presude Sejdić-Finci je najveći problem, pogotovo ako uzmemo u obzir da se radi o presudi Evropskog suda za ljudska prava. S druge strane, u jednoj Mađarskoj imate sistematsko kršenje ljudskih prava i pitam se da li takva zemlja zaslužuje da bude članica EU. Nažalost, mišljenja sam da se stanje u EU neće popraviti, a samim tim ni u BiH koja teži ka članstvu, rekao je Mujo Fafulić, član Vijeća nacionalnih manjina FBiH.
I predsjednica Udruženja Romkinja Centar za majke „NADA“ iz Kaknja, Zemina Vehabović, dijeli pesimizam svog sugrađanina Fafulića. Ipak, kada je lokalni nivo u pitanju, Vehabović navodi i neke pozitivne iskorake.
Aktivizam Roma u BiH se sveo na nevladine organizacije, ali drugačije ne bismo mogli rješavati probleme. A problemi su elementarne prirode: obrazovanje, zapošljavanje, stambeno zbrinjavanje, zdravstvo. Ovdje žive pojedina romska djeca od 15 godina koja nisu upisana u matičnu knjigu rođenih. Nedavno je umro čovjek od 60 godina. Nije bio upisan u evidenciju rođenih, kao da nikad nije ni postojao… Opet kada sumiram stanje, posljednih godina se dosta uradilo u Kaknju s ciljem poboljšanja položaja Roma i drugih građana, poručila je naša sagovornica.
Pridavanje pažnje Međunarodnom danu ljudskih prava, obično je izraženije u liberalnijim društvima, a položaj Bosne i Hercegovine kao evropske zemlje, uslovljava njeno prilagođavanje vrijednostima ostatka kontinenta. Međutim, BiH kaska za Evropom i njeni stanovnici nisu upoznati sa ljudskim pravima propisanim Deklaracijom. Elma Softić Kaunitz, osvrnula se na ovaj problem.
Ako pročitamo Opštu dekalraciju o ljudskim pravima, vidjećemo da mnogo ljudi nije ostvarilo svoja prava i da se taj trend nastavlja. Današnji dan je važan da bismo se podsjetili na prava koja imamo, koja se ne poštuju i koji su dalji koraci vezano za to. Mnogi od nas govore o Danu ljudskih prava, a zapravo je to nešto o čemu obični ljudi malo znaju. Kada biste ih pitali, nabrojali bi vam dva, tri prava, pa tako ne možemo govoriti da će biti bolje ljudima koji su ugroženi, jer je edukovanost nedovoljna. O ovome se više treba govoriti na radijskim i televizijskim stanicama, potrebni su bilbordi, kako bi skrenuli pažnju javnosti, smatra generalna sekretarka Jevrejske opštine Sarajevo.
***
U okviru ove teme, razgovarali smo sa ljudima iz Brčkog, Kaknja, Tuzle i Bijeljine i evo šta su nam rekli, šta za njih predstavljaju ljudska prava:
Brčko:
Ljudska prava za mene predstavljaju ona prava koja su nam zagarantovana rođenjem. Ta prava nam služe kako bi nas zaštitili u svakom smisliu-Lejlija Aljić, Suljagića Sokak, Brčko distrikt BiH.
Ljudska prava za mene predstavljaju zakon gdje bi svi trebali imati ista prava, ja smatram da se ova prava baš i ne poštuju od strane naših sugrađana-Ćazim Salihović, Suljagića Sokak, Brčko distrikt BiH.
Tuzla:
Pravo na govor, zdravstvo, pravo na život bez diskriminacije i pravo na obrazovanje-Selma Ćosić, uposlenica Udruženja “Bolja budućnost”.
Nema mi nikakvih prava u ovoj drzavi, Romi su tu samo kada se treba glasati. I kada pozovemo policiju dođu kroz dan ili dva, do tad moze neko i poginuti-Meho Mujić.
Ljudska prava za mene predstavljaju da su svi ravnopravni, kako bi svi imali ista prava neovisno koja smo nacija, ali kod nas. iako postoje ljudska prava, nisu sva ostvarljiva. Većina romske populacija nije upoznata sa svojim pravima, jer mnogi su nepismeni i to je jedan od razloga zašto Romi ne mogu ostvariti svoja prava-Jusić Safija, mještanka Mjesne zajednice Mosnik.
Bijeljina:
–Ne znam sta da odgovorim na to pitanje… Znam sta su za mene ljudska prava, ali mi se krše. Kad se obratim nekim institucijama, iako imam pravo na tu pomoć, ili slično, oni me odbiju, pa zato ne znam sta su moja ljudska prava-Imšir Alimanović.
Kakanj:
Za menu su ljudska prava: pravo na život, pravo na ljubav, pravo na imovinu, na slobodu govora, na odabir vjeroispovijesti. Dakle, to su prava koja čovjek dobije samim svojim rođenjem. Smatram da se na osnovu ovih prava ni jedna osoba ne bi trebala osuđivat i razlikovati-Nadin Fafulović.
To su prava koja svaka osoba treba da ima i također koja trebamo poštovati kod drugih ljudi. Ta prava podrazumijevaju prije svega prava na život – Tahira Ahmetović.
(portal-udar.net)
