Romski
Za vrijeme komunizma u bivšoj Čehoslovačkoj, sistematska sterilizacija Romkinja bez njihovog punog pristanka, ili čak informisanja – bila je državna politika. Ova vrsta politike se provodila sa ciljem smanjenja visoke stope nataliteta. Ta praksa, iako u manjem obimu, ostala je na snazi i po raspadu Čehoslovačke, u današnjoj Češkoj i u Slovačkoj.
Nedavno smo izvjestili o prijedlogu zakona u Češkoj na osnovu kojeg će prisilno sterilisane Romkinje imati pravo na odštetu od 11.000 eura. Kako je došlo do toga i koje su posljedice?
Posljednji slučaj zabilježen 2007. godine
Praksa sterilizacije Romkinja je službeno ukinuta 1993. ali prema informacijama Evropskog centra za prava Roma (ERRC), ta praksa je nastavljena tokom 1990-ih i 2000-ih, a posljednji poznati slučaj u Češkoj se dogodio 2007. godine.
Češka Vlada premijera Jana Fischera, izrazila je žaljenje zbog ove prakse još 2009. godine. Sterilizacija je ciljala primarno pripadnice romske zajednice. Prisilne sterilizacije pretežno su bacale fokus na Romkinje koje su živjele u društvenoj izolaciji, višečlanim prodicama, a socijalni radnici su ih znali etiketirati kao sumnjive. Sterilizacija je aktivno promovisana u Čehoslovačkoj kroz različite državne mjere, uključujući i seriju socijalnih davanja koja su uvedena tokom 1970-ih.
Ukoliko bi pristale na sterilizaciju, prema informacijama dostupnim iz internog dokumenta Ministarstva rada i socijalne politike iz 1973. godine, žene su mogle postati korisnice jednokratne socijalne pomoći. Kasnije je ovaj dokument uključen u odredbe socijalne zaštite.
Ne radi se o novcu
Više od 10 godina Elena Gorolová je bila aktivna u grupi Romkinja koje su ovo pitanje stavile na dnevni red i uspješno se borile da zaustave prisilnu sterilizaciju u Češkoj. Gorolová, članica romske zajednice koja je glasnogovornica grupe žena oštećenih prisilnom sterilizacijom, pozvala je članove češkog parlamenta da izvrše prvo zasjedanje povodom usvajanja zakonskih odredbi koje imaju za cilj osigurati novčanu naknadu onima koji su ilegalno sterilisani. Prethodnih mjeseci je održano nekoliko zasjedanja povodom usvajanja, a nedavno smo posvjedočili i informaciji da su konkretni koraci napokon uspješno napravljeni.
-Ali ne radi se samo o novcu. Radi se o priznanju da su nam povrijeđena prava – kaže Gorolová.
Gorolová je i sama prisilno sterilisana. Prilikom poroda svog drugog sina, kada je imala 21 godinu, na savjet doktora pristala je na carski rez. Doktori koji su joj sugerisali da je prirodni porođaj opasan po njezino i zdravlje djeteta.
U porodilištu, dok nije bila u stanju da misli i potpisuje bilo šta, sestra joj je donijela papire na potpis, te je nepromišljeno potpisala da pristaje na sterilizaciju. Elena je bila svjesna šta joj se desilo tek nakon što su joj doktori objasnili. Osjećala se grozno i bezvrijedno. Smatrala je da su je izdali doktori kojima je povjerila svoj život. Muž i ona su pokušali da pričaju sa osobljem Socijalne službe, ali niko nije htio ni da ih sasluša.
U 2004. godini osnovala je grupu žena koje je zadesila ista sudbina. Nakon održanog govora u UN-u 2015. godine, grupa je dobila javno izvinjenje od države. Uprkos velikom pritisku, malo je bilo urađeno od strane češke vlade da se zadovolji pravda. Neaktivnost i nedjelovanje Vlasti osuđeno je od strane UN-a, Evropske komisije protiv rasizma i netolerancije, kao i prošlog septembra, od strane Dunje Mijatović, izvršnice Vijeća Evrope, koja je urgirala da se izvrši pomoć ženama žrtvama ovog čina.
–Češka je apsolutno 100% odgovorna, samim tim što je omogućila licence doktorima koji su sterilisali žene bez njihovog pristanka – izjavila je Gwendolyn Albert, američka aktivistkinja za ljudska prava i pisac.
Sistemski rasizam bez premca, sterilizacija kao način istrebljenja romske populacije?
Sterilizacija nad romskom populacijom nije bila slučajna. Nekim ženama su obećavali nagrade ukoliko dopuste sterilizaciju, dok su drugima prijetili kako će im oduzeti djecu ukoliko ne pristanu, a neke čak nisu ni znale šta im se desilo dok procedura već nije bila gotova.
–Češka nema evidenciju osoba kojima se ovo desilo, jer nikad nije bilo prepoznato kao problem – ističe Golorová.
Trud da se uhvate u koštac sa diskriminacijom je potkopana i pogrdnim izjava političara, uključujući Češkog javnog branioca Stanislava Krečeka, koji je izjavio da je Romska zajednica sama izazvala diskriminaciju.
–Mnoge žene su odustale, a mnoge su i umrle u stanju medicinskih komplikacija. Njihove porodice zaslužuju kompenzaciju, a zaslužujemo i mi. Što nam se desilo ne može se poništiti, ali država duguje da ovu eru ostavimo iza sebe – zaključuje Golorova.
Prijedlog zakona posljednja je prilika da država, barem donekle, riješi ovu nepravdu nakon 20 godina
U oktobru se češka ministrica financija Alena Schillerová sastala s nekoliko žena koje su sterilisane bez njihovog informisanog pristanka i izrazila podršku njihovom pokretu.
Nacrt zakona podržava i češka zamjenica javnog branitelja prava Monika Šimůnková, koja je prethodno zatražila da ga poslanici pročitaju i podrže njegovo usvajanje. Takođe je mišljenja da je usvajanje ovog zakona jedina prilika da žene koje su bile podvrgnute ovom tretmanu danas dobiju pravdu, jer više nema smisla da se obraćaju sudovima zbog zastare takvog obeštećenja.
Jedan od najuticajnijih branitelja građanskog prava, Otakar Motejl, skrenuo je pažnju na ovu nepravdu objavivši izvještaj u kojem su opisani slučajevi da se žene sterilišu ili potpuno bez njihovog pristanka ili potpisuju papire pod okolnostima koje znače da njihov “pristanak” na način na koji graniči sa ilegalnim radnjama.
Do danas većina ovih žena nikada nije dobila nadoknadu, mnoge se bore sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, a neke su preminule a da nikada nisu vidjele pravdu.
Prisilna sterilizacija Romkinja, sistematski, vršena je bez njihovog punog i informisanog pristanka a sve s ciljem „ kontrole nataliteta“. Ovakav čin predstavlja jedan od najgorih vidova kršenja ličnog integriteta koje jedna država može da počini, a kao utjeha ostaje da će pravda ipak zaživjeti.
(Portal Udar)
