Romski
Prema podacima Svjetske banke iz 2015. godine, stopa emigracije u odnosu na ukupan broj stanovništva u BiH iznosi više od 44 posto. Ovaj postotak se najvećim dijelom odnosi na mlade ljude. Demografska slika BiH svakog dana je sve gora. Međutim, nisu samo problem ljudi koji odlaze nego i oni koji ostaju, jer ne vide budućnost i nisu spremni da u BiH formiraju porodicu. O položaju mladih, mogućnostima, prilikama koje imaju, ili nemaju mladi Romi i Romkinje, razgovarali smo sa Prof.Dr. Damirom Marjanovićem bivšim rektorom International Burch Univerziteta i nekadašnjim ministrom za obrazovanje, nauku i mlade u Kantonu Sarajevo.
Koliko su društvene promjene neophodne u Bosni i Hercegovini?
-Ne morate biti neki veliki politički analitičar pa da zaključite kako Bosna i Hercegovina kao država, ali i sveukupno bh. društvo vapi za sveobuhvatnom društvenom reformom. Treba nam jedno kompletn „resetovanje“ prvenstveno sistema vrijednosti, ali i drugih osnovnih parametara i to primarno u smilu izlaska iz začaranog kruga izbjegavanja odgovornosti za svoju sudbinu. Prvi koraci te reforme su najteži, ali se tačno zna gdje se trebaju pokrenuti – to je obrazovni sistem! Uzrok svega onoga pozitivnoga, ali nažalost i jasno vidljivog negativnog u našem društvu, jeste nedorečen i zapušten obrazovni sistem (ako ga možemo sistemom nazvati) koji odgovora samo onima koji već 25 godina, bez imalo truda i još manje želje za napretkom države, profitiraju na trenutnom stanju u BiH.
Zašto mladi ljudi odlaze iz BiH i regije?
-Odlazak mladih ljudi mnogi povezuju sa njihovim financijskim potrebama, avanturizmom ili pak globalizacijom kao fenomenom. Ima tu dijelom i istine, no naša domovina, ali i cijeli region opterećen je i dodatnim motivom da se ovdje ne ostane ako ste u dvadesetim ili tridesetim. To je jedna vrsta beznađa da se stvari u ovoj zemlji mogu promijeniti u nekom realnom vremenskom periodu, u kojem će proteći i najbolje godine mladih ljudi. Današnji mladi poučeni pričama generacije svojih roditelja, u koje i ja spadam, o ukradnim najljepšim godinama tih 90-tih, jednostavno ne žele da neko njima na isti ili sličan (ne nužno ratni način) ukrade, otkine dio njihove mladosti. Očajnički traže neki koncept neku zdravu snagu u našem društvu koja će im reći, ali i pokazati svojim djelima da može i mora bolje ovdje i sad!
Dok se to ne pojavi, mladi ljudi će odlaziti, a mi ćemo (p)ostajati zemlja staraca!
Smatrate li da je više mogućnosti za zapošljavanje odgovor na odlazak mladih?
-I zapošljavanje, i jačanje kulturnoga, sportskoga, angažovano-mladalačkog životnog sadržaja, ali i mijenjanja društvene norme i paradigme kojom ćemo dokazati i pokazati da su mladi upravo centar našeg društva i da se svaka društvena aktivnost, politička ili strateška odluka donosi primarno u njihovu korist su recept za zadržavanje mladih u BiH. Mladi, ali i oni koji više nisu tako mladi (u koje i ja spadam) su već godinama varani i zato nije više samo dovoljno ponuditi mu neki slabo plaćen posao i reći – pa šta ti treba više?
Kolike su mogućnosti zapošljavanja mladih koji su pripadnici nacionalnih manjina?
-Biću iskren i priznat ću da nemam precizan odgovor na ovo pitanje, jer ne raspolažem statističkim podatcima, no moja osobna iskustva, tačnije iskustva mojih dobrih prijatelja koji mogu biti svrstani u tu kategoriju mi govore da se trenutna ekonomska situacija intenzivnije reflektuje na pripadnike nacionalnih manjina. Naime, u državi sa ovako visokom stopom nezaposlenosti i u društvu opterećenom negativnim stereotipima biti neko ko nije „većina“ dodatno otežava potragu sa poslom i potragu za boljim životom.
Kako dati priliku mladim i obrazovanim Romima?
-Hajde da raskrstimo jednom za svagdja, da nema Roma ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine onakve kakvu je volimo predstavljati kao multinacionalnu zajednicu. Kulturno, demografsko pa ako hoćete i genetičko bogatstvo ove naše zemlje počiva na različitisti nacija, populacija, etničkih, lingvističkih i svih drugih grupa. Izbacite li samo jedan mali kamenčić iz te kuće, iz temelja tog društva, vi dramatično mijenjate cijeli sistem. Dakle, prvi korak je vrlo jednostavan, to je pristup u kojem će se konačno shvatiti da Romi nisu „tamo neki“ neko da su Romi „mi“ u svakom pogledu i da bez njihove zajednice ne bi bilo ni našega društva ovakvo kakvo jeste danas. Kada razbijemo te stereotipe i kada spoznamo koliko dobroga i lijepoga romska kultura, jezik i povijesno pamćenje donose našem društvu, onda možemo da kažemo da mladi i obrazovani Romi mogu i moraju imati ista prava, obaveze i prilike kao i svi njihovi vršnjaci.
Smatrate li da se Romi trebaju aktivirati u nekoj od postojećih političkih partija, ili polako raditi na stvaranju sopstvene?
-Mislim da svakoga tko želi da se bavi politikom i tko misli da svojim političkim djelovanjem može doprinijeti napretku države, društva i svoje najbliže okoline treba ohrabriti da to i uradi. Taj model treba primijeniti kako za one „konstitutivne“ tako i za one „nekonstitutivne“. Konkretno za romsku populaciju, mislim da na našoj političkoj sceni stvarno nedostaje ljudi iz romske populacije koji bi jasno mogli uobličiti i artikulirati romske političke stavove, te boriti se za političke potrebe Roma u BiH. Nisam pobornik stvaranja novih partija zasnovanih isključivo na okupljanju jedne etničke grupe ili nacionalne manjine, stoga bih uvijek preporučio i rado vidio mlade i pametne djevojke i momke, Rome kako u postojećim strankama se svim srcem bore za svoja prava ali i za modernu Bosnu i Hercegovinu.
Koliko implementacija presude Sejdić-Finci igra ulogu u Evropskom putu BiH koji je jedna od poluga za bolji položaj mladih?
-U razgovorima sa gospodinom Fincijem, a posebno u čestim razgovorima sa svojim prijateljem Dervom, ističem koliko je bitna bila ova inicjativa da skrene pažnju na diskriminaciju koja opterećuje ne samo romsku ili jevrejsku populaciju, nego sve one koji nisu konstitutivni, ali čak i pripadnike „konstitutivnih“ na prostorima gdje su u manjinji. Trenutni politički koncept naše države, političke podjele koje imamo i politika podjela koja već četvrt stoljeća vlada ovim prostorima je kočnica svakom progresu. Implementacija ove presude bi konačno pokazala da smo kao društvo na putu oporavka. Stoga ona ima praktični ali i simbolički značaj.
Koja je uloga dijaspore u adresiranju odlaska mladih?
-Nažalost, veliku zajednicu ljudi, Bosanaca i Hercegovaca koji žive izvan granica naše države, većina posmatra samo kao izvor primanja, potpore ili isključivo kao ljude koji ovdje ljetuju i ostavljaju svoj novac. Mislim da ne koristimo taj veliki potencijal u pravcu lobiranja, u pravcu rješavanja egzistencijalnih i političkih društvenih pitanja. Stoga mislim da mladi, u pojmu „dijaspora“ percipraju „one koji su uspjeli pobjeći odavde“, a ne one koji bi svojim savjetima mogli doprinijeti da se stvori društvo u koje bi se ta ista dijaspora poželjela vratiti!
Koliko je kvalitetno obrazovanje u BiH i koja je razlika izmedju državnih i privatnih fakulteta obzirom da ste na državnom bili professor a na privatnom rektor?
-Na ovu temu sam pričao i pisao mnogo u proteklih par godina. U ovoj državi postoji podjela na kvalitetne i nekvalitetene univerzitete. Obje kategorije su zastupljene kako u državnom tako i u privatnom segmentu visokog obrazovanja. Moja iskustva govore da kvaliteta nastave počiva na kvaliteti akademske zajednice i njenoj posvećenosti svom poslu. Stoga, univerzitet, bez obzira da li je privatni ili državni, jednostavno mora uzgajati i ohrabrivati svoj kadar, svoj akademski tim da bude iznad prosjeka, da bude kvalitetan i da studentima daje najbolje od sebe!
(portal-udar.net)
