DAN BIJELIH TRAKA: Sjećanje na 3.176 ubijenih Prijedorčana među kojima i 102 djece

Na današnji dan, vlasti bosanskih Srba su prije 26 godina naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe

691
Foto: Fena arhiv

Prijedor, ali i cijeli svijet, danas se prisjeća 3.176 ubijenih Prijedorčana, civila nesrpske nacionalnosti, među kojima je 102 djece.

“Dan bijelih traka – 31. maj”, koji je već odavno prerastao i Prijedor i Bosnu i Hercegovinu, i ove godine bit će obilježen simboličnom mirnom protestnom šetnjom preživjelih Prijedorčana kroz prijedorsko šetalište i na  Gradskom trgu, pridržavajući se svih epidemioloških mjera, a kako je najavljeno, i u mnogim drugim gradovima širom svijeta.

Značenje bijelih traka

Na današnji dan, vlasti bosanskih Srba su prije 26 godina naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.

Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine:

“Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.”

Nakon javnog poziva nesrpskom stanovništvu da obilježi kuće i stanove, te da vežu bijele trake oko ruku ukoliko se namjeravaju kretati, počinje kampanja sistemskog počinjenja zločina. Masovne egzekucije, silovanja, koncentracioni logori. Sve je za cilj imalo samo jedno – uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.

‘Strano tijelo’, kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine

Govoreći o presudama za počinjene zločine u Prijedoru, Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka i bivši logoraš Omarske, Manjače i Trnopolja Mirsad Duratović, kazao je za FENU da je do sada doneseno više od 50 pravosnažnih presuda, a da su zločinci osuđeni na više od 800 godina zatvora.

Pojedini zločinci su osuđeni dva, čak i tri puta.

“Te presude su za Prijedorčane srpske nacionalnosti i ne postoji grad u svijetu u kojem živi toliko građana koji su osuđeni za ratne zločine nad komšijama”, kazao je Duratović.

Dodao je da se vode procesi na Sudu Bosne i Hercegovine za više od 30 osumnjičenih za ratne zločine u Prijedoru te je izrazio nadu da će i ostali počinioci najtežih ratnih zločina odgovarati za svoja djela.

“U Prijedoru se danas ne živi, već preživljava, jer smo mi ‘strano tijelo’, kojeg se neko pokušao osloboditi 1992. godine, pa nije uspio genocidnom operacijom, a danas to radi drugim, nimalo blažim metodama, koje nisu toliko uočljive kao genocid”, istakao je.

Za to postoji, naglasio je, mnogo primjera diskriminacije kojim su izloženi povratnici, žrtve logora i zločina, koji ne mogu ostvariti osnovna prava.

Bez spomen-obilježje ubijenoj prijedorskoj djeci

Mirsad Duratović rekao je da će fokus ove godine biti na 102 ubijene prijedorske djece i inicijativu roditelja da se postavi dostojno spomen-obilježje ubijenim mališanima u centru Prijedora, iako gradske vlasti već dugo odbijaju to uraditi.

“Bijele trake su jedan od dokaza namjere da se u Prijedoru počini genocid, jer se obilježila grupa na vidljiv i jasan način zbog istrebljenja i progona sa tog teritorija”, ističe Duratović.

U samom gradu Prijedoru danas, kaže, ništa ne podsjeća na više od 3.000 ubijenih Prijedorčana nesrpske nacionalnosti.

Nasuprot tome, podignuti su spomenici i postavljene su spomen-ploče s fotografijama i imenima bivših radnika preduzeća, ustanova i institucija koji su bili pripadnici Vojske RS-a i koji su tokom rata poginuli na frontu.

Za pripadnike drugih naroda, navodi Duratović, tu nema mjesta.

“U logoru Trnoplje izgrađen je spomenik poginulim borcima VRS-a, a u prostorijama gdje su logoraši ubijani, žene i djevojčice silovane nalaze se i fotografije poginulih boraca”, istakao je.

Svim tim aktivnostima, poručio je, jasno se slala poruka da povratnici nisu dobro došli u Prijedor i da se u Prijedoru može pisati samo jedna historija, i to historija po mjeri počinilaca zločina.

“Oni koji su ‘preživjeli’ Prijedor i dalje smatraju da se desio genocid. Zašto mi nemamo pravo ono što nam se desilo nazvati pravim imenom, a ne kako je neko to odredio?”, potcrtao je.

Licemjerno je, smatra Duratović, da su prijedorske vlasti svih proteklih godina obilježavale godišnjicu zločina, odnosno genocida, nad Srbima u Jasenovcu i na Kozari, za koje, isto tako, nema presuda, dok u isto vrijeme osporavaju to prava drugima, pod izgovorom da nema nijedne zvanične presude za genocid u Prijedoru.

“Ono na što se nije obazirala i ćutke je prešla preko toga međunarodna zajednica, ali i organizacije koje se bave pitanjima ljudskih prava, je kada je 2012. godine Gradska skupština u Prijedoru na tematskoj sjednici zabranila finansiranje svih organizacija koje se bave prijedorskim genocidom i na taj način pokušala ugušiti sve glasove koji iznose istinu o stvarnim dešavanjima u Prijedoru”, kazao je Duratović.

Ocijenio je da međunarodna zajednica pokušava stvoriti uslove za povratak protjeranih, a da u isto vrijeme ne reagira na “gušenje slobode govora“.

(Portal Udar)