Danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv iskorištavanje djece za rad. Prvi put je obilježen 2002. godine u organizaciji Međunarodne organizacije rada s ciljem podizanja svjesti i pokretanja akcije u svijetu protiv dječjeg rada i zapošljavanja djece, tražeći podršku pojedinih vlada, socijalnih partnera, civilnog društva i medija u kampanji protiv svakog oblika izrabljivanja djece.
Negativan trend iskorištavanja djece, nažalost prisutan je i u Bosni i Hercegovini, a nije zaobišao ni Rome.
Srednjoškolac iz Kaknja, koji je htio da stane anoniman, ispričao nam je kratko svoju priču. Bio je žrtva iskorištavanja. Kao dijete, umjesto u školskoj klupi, bio je na ulici, radio i zarađivao novac.
Danas tinejdžer, naš sagovornik se nerado prisjeća djetinjstva i dana kada je trebao da bude najsretniji. Kaže da je imao vrlo teško djetinjstvo, problemi u porodici su jako uticali na njega i natjerali ga da prerano odraste.
„Imao sam samo 8 godina… Roditelju su me često ružili i tjerali da radim fizičke poslove, ili bilo šta što bi im donijelo zaradu. Prodavao sam svakojake stvari na ulici, odlazio ljudima pred vrata, moleći ih da nešto kupe od mene. Pomagao sam komšijama, a kada bi došla ljetna sezona, tada bih radio mnogo poslova“, prisjeća se naš sagovornik.
Jedan od njemu najtežih poslova, kaže da je bio berba borovnica. Dok su njegovi vršnjaci išli u školu i provodili vrijeme igrajući se, on je radio. Svaki dan bi išao u šumu. Znao se zadržati i po cijeli dan i brati borovnice, za koje bi dobio nešto malo novca. Kada bi se uveče vratio kući, roditelji bi ga grdili i tražili više novca i tako iz dana u dan.
„Rad je za odrasle, zrele i izgrađene ljude, a ne za djecu. Mene su teški trenuci koje sam jedva preživio, učinili jačim i stabilnijim“, kaže naš heroj.
U osnovnu školu, ovaj dječak nije išao u razred sa svojim vršnjacima. Zbog toga je često dolazilo do nesuglasica između njega i drugova iz razreda. Koliko god je bilo teško,on je to prevazišao. Davao je sve od sebe i danas je na dobrom putu.
Ovaj dječak danas pohađa srednju školu u Kaknju, te se svim silama trudi da svojim radom i zalaganjem završi školu i pronađe posao.
Jedan od ciljeva u životu mu je naći posao, tako dobar da, kao je rekao, njegova djeca neće morati raditi da prežive, već da će im taj posao omogućiti da uživaju u svom djetinjstvu.
„Rad me je naučio mnogo toga i pomoću njega sam stvorio neke ciljeve u životu, ali ipak ga ne bih preporučio ni jednom djetetu“, rekao je on.
Milioni djevojčica i dječaka širom svijeta zaposleni su, a njih više od pola izloženo je najgorim oblicima dječjeg rada, kao što su rad u opasnim okruženjima, ropstvo ili drugi oblici prisilnog rada.
(portal-udar.net)