Na današnji dan prije 76 godina, oko 6000 Roma koji su bili zarobljeni u nacističkom logoru Auschwitz-Bikernau su po prvi put pružili otpor nacističkim vojnicima.
Zatočeni u logoru koji je bio namjenjen za istrebljenje mogli su da osjete, vide, čuju i dodirnu smrt svog naroda, svojih voljenih i onih koji su tu bili zarobljeni.
Tog dana, iako zarobljeni u logoru, bili su spremni da se bore i pruže otpor nacističkom režimu kako bi preživili. Ovaj ustanak romskih zarobljenika, različite romske organizacije i inicijative u čitavoj Evropi obilježavaju 16. maja kao Dan otpora Roma.
Auscwitz-Bikernau koji je dobio naziv „Ciganski logor“ je u tom periodu bio mjesto gdje Nijemci nisu očekivali otpor, ali ipak 6000 Roma nije htjelo da napusti svoje drvene barake i da se prepusti u ruke nacista koji su željeli da ih likvidiraju. Imajući oružje poput drvenih ploča, žice i kamenja pružili su ujedinjen otpor nacističkom režimu.
To je bio prvi organizovani otpor zatočenika u logoru. Nažalost, logoraši su uspijeli da odlože neizbježno samo na par mjeseci.
Njemački SS je u noći između 2. i 3. avgusta te godine likvidirao zatočenike „ciganskog kampa“ i preko dvije hiljade i 900 žena, djece, starih i bolesnih Roma i Sinta tokom te noći, prvo je ugušeno u gasnim komorama, a potom spaljeno u krematorijumu.
Iako se sve ovo čini da je prošlost, veliki broj romskih zajednica širom svijeta i dalje je izložen desničarskim, neonacističkim pokretima.
Veliki broj Roma ne zna historiju svog naroda i zaboravlja na one koji su se na današnji dan suprostavili nacističkom režimu. Nedostatak muzeja, prostora, školskih udžbenika koji govore o romskoj historiji je jedan od razloga zašto se zaboravlja i baca u zaborav borba romskog naroda.
Raymond Gurême (94), jedan od ljudi koje su preživjeli Holokaust, dva puta je pobjegao iz logora u Francuskoj i nakon krađe kamiona sa hranom, prebačen je u radni kamp u Njemačkoj, gdje je još jednom uspio da pobjegne.
–Bježao sam da bih mogao da svojoj porodici donesem hranu i da se borim za njih. Kada su me prebacili u Njemačku, mislio sam da neću moći da pobjegnem, ali još jednom sam uspio da se vratim u Francusku i pružim otpor nacističkom režimu. Nikada nisam gubio nadu, nisam htio da budem na koljenima, uvijek sam htio da stojim uspravno i pružam otpor – prisjeća se Raymond.
Historija Roma je uveliko ignorisana. Mladi Romi treba da shvate koja je važnost historije, ako žele da se bore za svoj narod. Narod koji zna svoju historiju, imat će pozitivniji pogled na budućnost, jer zna šta im je potrebno da povrate dostojanstvo.
Najvažnije je da radimo na ojačanju onih koji su bili žrtve masovnih kršenja ljudskih prava. Oni treba da postanu pokretači borbe da se osiguraju ljudska prava i dostojanstvo za sve.
U proteklim godinama, Romi u Evropi suočavali su se sa diskriminatornim ponašanjem, narušavanjem njihovih osnovnih ljudskih prava, siromaštvom i segregacijom, no pandemija korona virusa, pomjerila je nevidljivu liniju onoga što se prethodno smatralo kao rub marginalizacije jednog naroda. Romi su segregirani, fizički napadnuti, te su se predstavljali kao najčešći prenosioci zaraze.
Dan otpora Roma služi kao dokaz da niko nikada ne može u potpunosti da slomi čovjeka, bez obzira na to sa kolikim nivoom straha, nasilja i smrti da se suočava.
Danas se moramo prisjetiti da bez obzira na sve moramo ostati ujedinjeni i boriti se protiv diskriminacije, segregacije i svakako moramo nastaviti da se borimo za naša prava, kao ravnopravni državljani naših država.
(portal-udar.net)