Danas se obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu

Širom svijeta, danas se obilježava Svjetski dan svjesnosti o autizmu, čime se želi skrenuti pažnja javnosti na osobe iz autističnog spektra, kao i senzibilizirati društvo, naročito kada je riječ o djeci.

Na osnovu Rezolucije UN-a iz 2007. godine, 2. april se u svijetu obilježava kao Svjetski dan svjesnosti o autizmu, čime se želi skrenuti pažnja javnosti na osobe iz autističnog spektra, kao i senzibilizirati društvo, naročito kada je riječ o djeci..

Prema podacima najveće svjetske organizacije za autizam “Autism Speaks” iz 2018. godine, jedno od 59 djece ima dijagnosticiran poremećaj autističnog spektra.

Udruženje EDUS – Edukacija za sve – u posljednje tri godine radilo je istraživanje o modelima ranog otkrivanja i tretiranja autizma kod djece, koje je provedeno uz podršku Programa podrške marginaliziranim grupama (PPMG) Američke razvojne agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Tako podaci istraživanja govore da je 25,6 posto djece u BiH pod rizikom da neće razviti svoj puni razvojni potencijal.

Aida Hrnjić, majka djeteta iz autističnog spektra, kaže da to „koliko smo mi Bosanci i Hercegovci svjesni ovih činjenica, znamo mi najbolje“.

„Naša svijest o bilo čemu, ne samo o autizmu je očigledna. Puno roditelja djece sa autizmom čujem ovih dana da im plava trakica neće popraviti stanje u kome se dijete ili porodica nalaze. Neće, to je istina! Međutim, ako se jedna osoba danas upozna sa problemima koje porodica nosi na sebi, sa problemima onih koji rade sa djecom i roditeljima, sa značajem cjelokupnog društva u procesu integracije uspjeli smo”, govori Aida Hrnjić.

Hrnjić dodaje kako “svi mi, niti smo posebni, niti smo heroji, niti bilo šta slično. Mi samo radimo ono što moramo, ono što čini svaki roditelj za svoje dijete. Pokušavamo ih podići i odgojiti najbolje što znamo i umijemo i učiniti ih ravnopravnim članovima društva, sposobnim za život. Tu uvijek prevagne ljubav, bez obzira na sve prepreke”.

Smatra da, ako ne uspijemo u tome da sutra budu stručnjaci u nečemu, makar toliko da znaju jesti, okupati se, otići u prodavnicu i sve te “obične” stvari koje drugi uzimaju zdravo za gotovo.

“Da, uvijek će biti onih koji će cijeli život ovisiti o drugima, no to je naša obaveza kao društva da im život učinimo boljim i ugodnijim. Niko na ovome svijetu nema pravo oduzeti im to! Zdravstvo, obrazovanje i socijalna skrb moraju se više potruditi, “sistem” što bi rekli, ali i sve ono što nije sistem. Mi obični ljudi, mi sugrađani, mi komšije i prijatelji, mi smo ti koji čine razliku. Budimo svi zajedno bolji ljudi”, zaključuje Hrnjić.

Nasljednost autizma je velika, genetika poremećaja je složena i zasada se još ne zna koji geni su općenito odgovorni. U rijetkim slučajevima, autizam se povezuje s činiocima koji uzrokuju defekte pri rođenju. Postoje i drugi predloženi uzroci prema kojima autizam uzrokuju cjepiva korištena u dječjoj dobi, takve su pak hipoteze kontroverzne i nemaju podršku kod uvjerljivih znanstvenih dokaza.

Broj registriranih ljudi s autizmom drastično se povećao od 1980-ih, to je i dijelom zbog unaprijeđenog postupka dijagnoze autizma, zbog toga se još tek nagađa je li postotak autista zaista narastao

Autizam utječe na mnoge dijelove mozga, ali kako dolazi do toga nije sasvim razjašnjeno. Roditelji su obično ti koji uoče prve znakove i to u prvoj ili drugoj (do treća) godini djetetova života.

Djeca s autizmom obično imaju poteškoće u tri ključna područja razvoja: socijalnoj interakciji, komunikaciji i ponašanju.

Stručnjaci smatraju kako rano otkrivanje autizma može pomoći djetetu da stekne određene socijalne vještine i samostalnost. Iako je nekoliko terapija zasnovano na znanstvenim istraživanjima, zasada nema lijeka za autizam. Kod težih oblika autizma, samostalan život je malo vjerojatan, ali kod blažih oblika moguće je živjeti samostalno. Danas je razvijena i tzv. autistična kultura, gdje neki od njih traže lijek, dok drugi vjeruju kako je autizam samo stanje (drugi način postojanja u smislu življenja), a ne poremećaj.

(portal-udar.net)