Daniela Abraham, borkinja protiv fašizma

Daniela Abraham, 39-ogodišnja romska aktivistica se nerado prisjeća svog djetinjstva. Kao mala nije mogla da shvati zbog čega je djeca izbjegavaju i ne žele da se druže s njom. Koliko god dobro da odradi zadatke u školi, ni nastavnici nisu bili bolji prema njoj. Sate je provodila u kupaonici pokušavajući oprati boju svoje kože.

Jedan od najgorih dana svoga života proživjela je već sa 10 godina. Šetajući ulicom sa svojim bratom, komšija joj je pucao u grudi na kojima i dan danas ima ožiljak koji je podsjeća na taj nemili događaj. Nakon toga mjesecima se plašila da izađe iz kuće. Progon i patnje ove djevojke započele su u Slovačkoj još u vrtiću, bez obzira na to koliko lijepu odjeću ili frizuru imala, koliko bila uredna i dotjerana. Danielina  priča jedna je od hiljada koja se danas ponavlja u Slovačkoj i drugdje u istočnoj Evropi. Razlog svemu bila je činjenica da je Daniela Romkinja. Sve to je ostavilo dubok trag na njeno djetinjstvo i odrasla je sa pitnjem: „Zašto mi to rade?“

Romski aktivizam u Velikoj Britaniji

Progonstva su se nastavila i u odrasloj dobi, samo je Daniela ovaj put bila svjesna toga da nije problem u njoj već u drugima. Vremenom je shvatila da postoji i vrsta ljudi koji se nazivaju rasisti i da im se nikad neće svidjeti bez obzira na sve.

Iako je djetinjstvo i mladost provela u Slovačkoj, nakon niza bezuspješnih pokušaja da se zaposli, odlučila je da svojoj djeci ne želi da priušti život kakav je ona imala. Želeći da ih zaštiti od svega kroz šta je ona prolazila tokom života, preselila se u Veliku Britaniju sa svojom porodicom. Živi u istočnom Londonu, radeći razne poslove, uključujući i projekat u zajednici. Među jezicima kojima govori su mađarski, slovački, češki, njemački, rumunski i engleski.

U Britaniji se odlučila poduzeti korak naprijed, a danas predstavlja jednu od osnivača Memorijalnog centra za nastradale Sinte i Rome u holokaustu. „To je zato što je moja porodica ubijena. Ne znam tačno koliko njih, jer je moja porodica bila velika.”-  istakla je Daniela u razgovoru za morningstaronline.co.uk.

Danas, i dalje koristi djevojačko prezime svoje majke, a ne svoje prezime, jer još uvijek ima rodbinu koja živi u Slovačkoj, gdje uspon desničara dovodi do još goreg progona Roma nego što je postojalo tokom njenog djetinjstva.

Negiranje Holokausta slovačkih rasista koji svoj uticaj pokušavaju proširiti i na Veliku Britaniju

Najmanje 750.000 Roma i Sinta poginulo je u holokaustu. Novija istraživanja kažu da je vjerovatno taj broj dvostruko veći. Veliki dio pokolja dogodio se nakon što su nacisti napali Mađarsku 1944. Među žrtvama su bili i članovi Danijeline porodice. Današnji slovački neonacisti, čija moć uveliko raste – LSNS, Stranka naroda iz Slovačke – negiraju da se holokaust ikada dogodio.

U Londonu je Daniela nedavno organizovala prvi kolektivni protest Roma protiv slovačkih neonacista koji su posjetili glavni grad kako bi pokušali okupiti Slovake koji žive u Britaniji.

„Procijenjeno je da u Velikoj Britaniji ima 300.000 Roma. To nam je izgledalo kao poruka. Mi Romi, napustili smo Slovačku zbog ljutnje, rasizma u zemlji, uznemiravanja, rasističkog govora, rasnog zlostavljanja. Otišli smo zbog rasizma. Nismo mogli da razumijemo zašto ovi ljudi dolaze ovamo. Tako da sam osjetila odgovornost da preduzmem neku akciju. Moram napomenuti da je najveći razlog što sam želila nešto učiniti, to što ovi ljudi negiraju holokaust. Ti ljudi nazivaju naš narod parazitima, da smo prijetnja, da smo kriminalci. Vođe tih ljudi našu djecu nazivaju životinjama. Osjetila sam odgovornost da moram nešto učiniti po tom pitanju.”, rekla je Abraham.

Mobilizacija Roma u Velikoj Britaniji

Povodom skupa koji je organizovala Abrahamova odazvalo se nekoliko desetina Roma. “Romi su se zajedno s drugim antifašističkim grupama prvi put okupili”, rekla je Danijela Abraham. „Bilo je 105 Roma. Sjajno je vidjeti ovo. Ima Roma u Derbyshireu, u Sheffieldu, a neki rade na poljima. Rade cijeli vikend. Te subote su uzeli slobodne dane i došli u London. Ovo je prvi put da smo učinili tako nešto, gde smo se ujedinili i okupili sa drugim antifašističkim grupama. Osjetila sam da je to pobjeda. Bila sam srećna.”

Romi su nosili zastavu koja je dizajnirana na romskom okupljanju u Londonu 1971. godine uz pomoć gostujućeg zvaničnika iz Indije. Nosili su čakru, točak sa 24 šiljka, što je takođe glavno obilježje zastave Indije.

“To je zato što smo izvorno svi iz Indije”, rekla je Danijela. „To simbolizuje da putujemo. Ima mnogo romskih plemena iz različitih dijelova svijeta, ali smo iz Indije. U Evropi su većina Romi, Sinti, Lovare.”

Desetak slovačkih neonacista u Londonu bili su zapanjeni zbog protesta Roma i načina na koji protestvuju prkoseći im.

Kazala je da ključ novog prkosa nije samo prva mobilizacija Roma u Britaniji protiv neonacista – što je samo po sebi revolucionarni događaj – već njihovo jedinstvo s drugim skupinama.

„Želim im zahvaliti jer su nam se pridružili, antifašističke grupe i studenti iz Slovačke, a posebno UAF. U tome su me podržali. Osjećala sam se vrlo srećno jer sam imala podršku tih ljudi.”- rekla je Abraham.