Darovanje vremena, a ne novca, za djecu ulice je korak ka njihovoj sreći

Pod pretpostavkom da “rad” na ulici nije izbor djece, već roditelja ili staratelja i da su djeca primorana boraviti na ulici, u pitanje se dovodi njihova osvještenost o takvom provođenju vremena, usljed kog se zanemaruje jedno od osnovih ljudskih prava, ali i zakonskih obaveza – školovanje

1344
Foto: Narko NE/Arhiva

Već osmu godinu, Udruženje za prevenciju ovisnosti “NARKO-NE” iz Sarajeva realizuje projekat “Darujmo im vrijeme umjesto novac”. Realizacija je započeta u saradnji sa tadašnjim Dnevnim centrom za djecu koja obavljaju rad na ulici, koji je od 2013. godine postao dio KJU “Odgojni centar Kantona Srajevo” kao Služba za zbrinjavanje djece u stanju potrebe.

U fokusu projekta su dvije grupe. S jedne strane, radi se o djeci koja su uključena u redovno obrazovanje u osnovnim i srednjim školama i koja kroz ovaj vid podrške usavršavaju svoje životne vještine. Međutim, u projekat su uključena i djeca koja žive i/ili rade na ulici, te su u riziku da postanu ili već jesu dio svijeta nasilja, kriminaliteta i ovisnosti.

Da bi se doprinijelo poboljšanju njihovog obrazovnog, zdravstvenog i socijalnog statusa, zaduženi su volonteri i volonterke, odnosno studenti i studentkinje, pretežno humanističkih nauka, koji predstavljaju drugu fokus grupu projekta. Oni kroz rad sa djecom razvijaju njihove socijalne vještine, informišu ih o ovisničkim ponašanjima i rade na unapređenju motivacije za učenje.

Rad volontera/ki s djecom uključuje različite edukativne i zabavne aktivnosti kao što su radionice o higijeni, ekologiji, komunikaciji, podrška u učenju, tematske zabave za djecu, izleti i obilasci gradskih znamenitosti te posjete kulturnim događanjima. U okviru praktičnog dijela angažmana, svaki volonter/ka provodi u Službi  i/ili u nekoj od škola prosječno 3  sata sedmično kada realizira različite kreativne i edukativne aktivnosti s ciljem razvoja socijalnih vještina kod djece. Volonteri/ke se prate i podržavaju kroz grupne i individualne susrete, te organizirane edukacije prilagođene njihovim potrebama, objasnila je Melvisa Miskić, projektna asistentica u Udruženju “NARKO-NE”.

Pod pretpostavkom da “rad” na ulici nije izbor djece, već roditelja ili staratelja i da su djeca primorana boraviti na ulici, u pitanje se dovodi njihova osvještenost o takvom provođenju vremena, usljed kog se zanemaruje jedno od osnovih ljudskih prava, ali i zakonskih obaveza – školovanje.

Mislim da su djeca itekako svjesna uslova u kojima žive. Bez obzira što su, iz različitih razloga, primorana da provode svoje vrijeme na takav način, oni su ipak samo djeca koja se vole igrati i kojima je, osim sigurnosti, itekako potrebna i zabava. Iz tog razloga, volontere/ke educiramo da se kod djece usmjeravaju na njihove pozitivne potencijale, da izbjegavaju sažaljevanje i da djeci omoguće kvalitetno i korisno vrijeme koje provedu sa njima. Vrijeme koje djeca provedu sa volonterima/kama u Službi je vrijeme koje nisu proveli na ulici. Ukoliko volonteri/ke postignu da se djeca zainteresiraju za njih i njihove radionice, povećava se i broj njihovih dolazaka u Službu, rekla je Miskić za Udar.

Pošto se prosjačenje tretira kao prekršaj protiv javnog reda i mira i smatra jednim od oblika trgovine ljudima, davajući novac, građani nisu svjesni da tako samo otežavaju okolnosti, a ne pomažu, u šta su ubjeđeni.

Prije tri godine, jedna od projektnih aktivnosti je bila Škola fotografije sa profesionalnom fotografkinjom Imranom Kapetanović, kada su djeca i volonteri/ke napravili set fotografija koje smo izložili u holu Parlamentarne skupštine BiH. Godinu poslije toga, iskoristili smo njihove fotografije i napravili putujuću izložbu u onim gradovima koji imaju aktivne dnevne centre za djecu sa ulice. Izložbom smo htjeli ukazati na važnost volonterskog rada kao jednog od efikasnih načina prevencije prosjačenja i  pružanja zaštite djeci u ostvarivanju njihovih prava, ali i povećati nivo informiranosti šire javnosti o posljedicama davanja novca djeci koja žive i obavljaju rad na ulici. Kroz direktan rad sa djecom, i volonteri/ke se puno bolje upoznaju sa njihovom svakodnevnicom, te i sami razgovaraju sa ljudima iz njihove neposredne blizine o posljedicama davanja novca djeci na ulici, pojasnila je naša sagovornica.

Iskustvo i humanost 

Za Anu Močević i Alema Dedovića, volonterski angažman kroz projekat “Darujmo im vrijeme umjesto novac” predstavlja priliku da stiču radno iskustvo, s obzirom da su studenti psihologije, ali i da na jedan koristan i human način pomognu djeci u riziku.

Volontiranje u projektu “Darujmo im vrijeme umjesto novac” je prvo volontersko iskustvo za mene. Nadam se da će mi volontiranje u Udruženju “NARKO-NE” pružiti dovoljno iskustva, praksu i razumijevanje u radu sa djecom. Zahvaljujući projektu, djeca će biti socijalizovanija, usmjerena na rad, aktivno slušanje i vjerujem da će im naše radionice pomoći u daljem napredovanju, rekla je Ana.

Kada bih mogao birati sa kim bih uvijek dijelio, kome bih darovao svoje slobodne vrijeme, moj izbor bi bila djeca. Upravo iz tog razloga sam izrazio želju da svoje vrijeme „darujem“. Osim svog vremena, darujemo im određene informacije, rješenja za određene probleme koje imaju, odgovore na njihove nedoumice, a oni nama svoje misli, želje, strahove, planove, osmijehe i želju za znanjem. Ta uzajamna razmjena lijepe energije koja vlada na radionicama je nešto što i sama djeca osjećaju, pa u skaldu sa tim bivaju sve otvorenija za učenje, poručio je Alem.

O rezultatima projekta, čiji je cilj djeci ukazati na negativnosti na prosjačenje, nije lako govoriti, s obzirom da je fluktuacija djece koja dolaze u Službu za zbrinjavanje djece u stanju potrebe velika i teško je baviti se statističkim podacima.

Foto: Narko Ne/Arhiv

Pretpostavljam da se većina djece, koja se druže sa našim volonterima/kama, poslije radionica vraćaju svojim starateljima, i samim time, radu na ulici. Nažalost, to je dio njihove svakodnevnice. Poznajem malo stariju djecu koja se bave prodajom stvari koje pronađu u kontejnerima. Oni se toga istovremeno i stide, ali gledaju kao na regularan izvor zarade, pa su na sebe ponosni, jer ne kradu. Svjesni su da bi možda trebalo i drugačije, ali ne znaju kojim  tačno koracima mogu doći do tog drugačijeg načina života, rekla je Melvisa Miskić na kraju razgovora, ističući da se djeca u ovakvom stanju potrebe susreću sa diskriminacijom, što utiče na smanjivanje njihove motivacije da se mijenjaju i private neki drugi stil života.

(portal-udar.net)