Romski
David Fernandez je španski režiser koji trenutno snima na nekoliko lokacija u Bosni i Hercegovini. Radi se o filmu „Škola za sve nas“, a sve se dešava u okviru projekta „Searching for Superman“. Do momenta kada smo razgovarali sa Davidom, on je sa svojom ekipom obišao Sarajevo, Travnik, Bugojno, Srebrenicu, Tuzlu i Brčko, a u planu su bili Orašje, Doboj, Mostar i Zenica. U razgovoru sa Davidom, saznali smo više o ideji za snimanje filma, utiscima o Bosni i Hercegovini i njegovim očekivanjima.
Dokumentarni film na kojem radite „Škola za sve nas“, već u naslovu nastoji poslati snažnu poruku. Možete li nam otkriti odakle je potekla ideja o snimanju jednog ovakvog dokumentarca?
-Ideja proizilazi iz jednog većeg projekta, „Searching for Superman“ koji se trenutno realizuje širom Evrope. U suštini cilj ovog dokumentarnog filma jeste da se detaljnije istraže inovativne prakse na različitim lokacijama, kroz posjete školama, nevladinim organizacijama i ostalim institucijama koje se bave radom sa djecom. Vidite, našem dolasku u Bosnu prethodila je godina putovanja Evropom, gdje smo vidjeli mnogobrojne pristupe u obrazovanju, ali ni jedan toliko intrigantan kao „dvije škole pod jednim krovom“. Za ovaj problem smo saznali kroz naše istraživanje o Bosni, kao državi koju treba da posjetimo. Nakon detaljnog istraživanja, otkrili smo priču i detalje iza ovog problema: Dejtonski sporazum koji prepoznaje tri konstitutivna naroda i „ostale“, te uvidjeli da su podjele u BiH jedan od ključnih razloga iza ovog problema. Ono na što se mi fokusiramo jesu škole sa inkluzivnim pristupom, koje uključuju pripadnike različitih etničkih skupina, djecu, roditelje, nastavnike kao i stručno osoblje. Kroz svoje putovanje, nastojimo otkriti privatne škole kao i nevladine organizacije koje pružaju alternativu za učenje i razvoj kapaciteta omladine za razliku od mainstream edukacije.
Spomenuli ste istraživanje o BiH. Recite nam kako Bosna i Hercegovina izgleda u očima Evrope i da li ste na osnovu vašeg istraživanja došli do određenih zaključaka?
-Kada istražujete internetom, veoma je teško pronaći pozitivne stvari o Bosni. Veoma često su tu teme koje imaju fokus na rat, probleme i slično. Nakon što smo prikupili dovoljno podataka, snimanje dokumentarnog filma u Bosni za nas, ali i ljude koji stoje iza nas je predstavljao prioritet. Uvidjeli smo da se za Bosnu veže toliko negativnih stvari, depresivnih tematika i problema koji se vrte u krug i o kojima se stalno razgovara. S obzirom na to da je obrazovanje naša primarna tema, kroz sve sastanke, ali i istraživanja, došli smo do zaključka da je obrazovni sistem generalno u Evropi, a samim tim i u Bosni i Hercegovini, pun ljudi koji realno nemaju motiv niti želju da siju znanje. Oni tu su samo da odrade svoj dio posla, te inicijalno, zbog ovakvog pristupa postaju veoma pasivni. Nisu zainteresirani da unaprijeđuju svoja znanja i vještine. Ovakvi ljudi nažalost ne doprinose stvaranju prosperitetnih budućih naraštaja.
S obzirom da je obrazovanje jedno od vaših prioriteta, smatrate li da je neophodno uložiti veće napore u edukovanje nastavnog osoblja u vezi inovativnih pristupa obrazovnom procesu?
-Svakako, moj primarni posao jeste edukator za profesionalce u školama. Vidite, obrazovni sistem sam po sebi je zastario i veoma teško je uvesti neku inovativnost uzimajući u obzir da ne postoji dovoljno volje. Jedna od činjenica u procesu učenja je da i djeca moraju biti aktivna na nastavi kako bi usvojili znanje. Uče zahvaljujući interesu, zahvaljujući strasti prema određenom predmetu, a ne zbog pritiska kako bi dobili bolje ocjene. Mislim da je ovo jedna od osnovnih miskoncepcija koja nažalost nije prisutna u mnogim obrazovnim sistemima, ne samo u BiH.
Kako bi se ovo promjenilo, neophodno je targetirati nastavnike i njih edukovati kako bi oni bili pokretači ove promjene.
Na koji način će Vaš dokumentarni film biti iskorišten da se obrazovanje u BiH unaprijedi?
Vidite, ono što smo mi saznali jeste da BiH i dalje nema platformu za obuku nastavnika, a ovo svakako doprinosi prethodno pomenutim problemima, odnosno ne nudi rješenje. Naša zamisao jeste snimanje dokumentarnog filma koji će se bazirati na pronalasku rješenja i inovativnih pristupa, prvenstveno u obrazovanju. Ova rješenja koja stalno spominjem su ustvari pozitivne priče i primjeri, ali ne samo to. Rješenja za nas su sami ljudi, učitelji, roditelji, aktivisti koji su kroz svoj rad pronašli načine, a naša misija je da ih objedinimo i distribuiramo većem broju osoba. Dokumentarni film „Škola za sve nas“ će ujedno biti i masivni alat dostupan nastavnicima i profesionalcima širom Bosne i Hercegovine.
Koja su vaša najveća očekivanja od filma?
-Mora postojati plan da se sve ove prakse u različitim gradovima u BiH objedine. Također, mora postojati način da usporedimo ove rezultate, nešto poput platforme. Tokom boravka u Bosni imali smo priliku razgovarati i provesti vrijeme sa zaista inspirativnim individualcima koji unatoč svim problemima nastoje učiniti nešto pozitivno za svoju okolinu, sljedeći korak jeste umrežavanje ovih ljudi, jer iako oni rade super stvari za svoju zajednicu, mi želimo da im pokažemo da nisu sami, da postoji veliki broj ljudi koji također rade super stvari u ovoj državi. Nadam se da ćemo ovim filmom započeti nešto novo u Bosni, neki novi pokret koji će umrežiti sve ove „Super ljude“ i njihove priče.
(portal-udar.net)
