Unatoč tomu što su „oduvijek“ tu Irskim nomadima pravni status etničke manjine priznat je tek 2017. godine. Time su postali skupina koja ima svoje tradicije, običaje i način života te im je na iste priznato i pravo.
Ovaj nomadski narod kojeg se smatra Romima po nekim genetskim istraživanjima zapravo nema nikakve veze s Romskim narodom kontinentalne Europe. Ali način života, tradicije i običaji neobično su slični. To ukazuje na činjenicu da tradicije i običaje određuje način života.
Irski nomadi svoja su naselja isprva selili diljem otoka u potrazi za sezonskim poslovima od kojih su preživljavali. U nekim periodima Britansko carstvo ih je pokušalo raseliti u kolonije ne bi li „očistili“ otok od ljudi koje su još par stotina godina unatrag smatrali nedoličnima za civilizaciju kakvu je zamišljala kolonijalna Britanija. U tome, dakako, nisu uspjeli. Takvi naumi, naime, nikada ne uspijevaju. Tko zna po kojemu nebeskom ili fizičkom zakonu tek mračne zamisli nikada ne urode plodom u potpunosti.
U 20. stoljeću Irske i Engleske nomade pokušalo se disciplinirati zabranom skitnje, preciznije zabranom stoljetnog načina života. Takvih ideja je bilo i ranije te je nomadski način života u suštini kroz jedan dugi period bio kriminaliziran. Zajednica Irskih pa i Engleskih nomada zapravo je živjela u bijegu sklanjajući se od vlasti stalnim selidbama svojih naselja. S obzirom na to da im je zakon onemogućavao bavljenje sezonskim poslovima sve češće je ova zajednica bivala upetljana u djelatnosti koje su s onu stranu zakona. Otuda ih se u engleskoj popularnoj kulturi najčešće može susresti u pričama koje opisuju britansko i irsko podzemlje.
Unatoč represiji te činjenicama poput one da nomadska zajednica u Irskoj ima lošije prosječno zdravstveno stanje, slabu naobrazbu te iznimno visoku stopu suicida mnogi su pripadnici ove zajednice obilježili svjetsku popularnu kulturu.
Vjerojatno najznačajniji pripadnik ove etničke zajednice je najveći komičar svih vremena Charlie Chaplin. Još jedan svjetski poznati glumac podrijetlo vuče od Irskih nomada, riječ je o prvom Jamesu Bondu, Sir Seanu Conerryiju.
U popularnoj kulturi, posebno filmovima, Irski nomadi se često pojavljuju kao vrhunski borci u, danas ilegalnom, boksu golim pesnicama. Tako je i Brad Pitt u filmu „Snatch“ Guya Ritchieija igrao nepobjedivog ilegalnog boksača. Takvo viđenje Irske nomadske zajednice, koju se kolokvijalno naziva „ciganima“, vuče korijene iz činjenice da su neki od najpoznatijih boksača u povijesti bili pripadnici ove etničke skupine. Danas je najčuveniji Tyson Fury, a najlegendarniji borac golim pesnicama u povijesti vjerojatno je samozvani „Kralj Cigana“, Bartley Gorman.
No, baš kako to jeste u stvarnom životu, i u popularnoj kulturi ova je zajednica sporedna, sad je vidiš, sad je ne vidiš. To je bio slučaj sve do prije nekoliko godina kada se pojavila jedna od onih serija koje su utjecale čak i na svjetske modne trendove. Moram priznati da se radi o mojoj omiljenoj seriji, a jedina je kojoj je u fokusu obitelj Irskih nomada.
Radi se vjerojatno o jednom od najboljih prikaza nastanka suvremenog kapitalizma. Radnja je smještena u industrijski Birmingham između dva svjetska rata i neke su njezine postavke parapovijesne.
Serija se zove „Peaky Blinders“ po skupini stvarnih, povijesnih brimingemskih sitnih kriminalaca poznatih po tome što su stil radničke klase, kojoj su pripadali, pretvorili u kicoški. Naprosto, drugačije su nosili odijela radničke klase onog vremena, a drugačije su se i ponašali htijući pod svaku cijenu što bezbolnije preživjeti krizna vremena s konca 19. stoljeća. Autor serije se poigrao pa je naziv za ove neorganizirane ulične bandite svezao za Irsku romsku obitelj koja se organizira poput talijanske mafije i kroz kriminal započinje svoj uspon na društvenoj ljestvici.
Mnoštvo je povijesnih likova koji se pojavljuju u seriji, između ostalih i rečeni Charlie Chaplin pa i kasniji britanski premijer Winston Churchill. Billy Kimber i Darby Sabini također su stvarni povijesni likovi, jedan birmingemski a drugi londonski gangster. U seriji se pojavljuje i notorni Oswald Mosley, lider britanskih fašista.
Mnogi povijesni likovi u seriji su imali potpuno drugačije sudbine od onih prikazanih u seriji. No, ono što je je ovdje bitno je to da po prvi put možemo u fokusu vidjeti obitelj Irskih nomada koja se, doduše, kroz kriminal emancipira i od nomadskog načina života, ali svejedno se upoznajemo s tradicijom i običajima ove ne tako davno priznate etničke skupine. Eksperti tvrde da autori serije nisu baš pogodili s autentičnim „romskim“ jezikom ovog naroda, ali to je nešto što običan gledatelj ne može uloviti prateći seriju.
U kolopletu raznih etničkih kriminalnih skupina serija je u nečemu vjerodostojna. Naime, iako se svi bave istim „poslom“, Romi su i tu najprezreniji među prezrenima. Da je tome tako u stvarnom životu potvrđuje nam i činjenica da su tek duboko u 21. stoljeću Irski nomadi zakonom prepoznati kao autohtona etnička manjina u Irskoj.
(Portal Udar)