Romski
O demokratiji i onome što ona predstavlja, u posljednjih par decenija intenzivno slušamo i čitamo gotovo svakodnevno. Često je povezujemo sa našim pravima, poistovjećujemo sa slobodom, pa čak i prirodnim pravom, no ono što ona uistinu znači, čini se da ne znamo. U plejadi raznih shvatanja, njen izvorni smisao se izgubio. Tumačimo je na način koji nama odgovara, a često je (ne)namjerno zloupotrbljavamo.
U ovoj situaciji, sasvim je opravdano ako se postavi pitanje, šta je zapravao demokratija i ka čemu to težimo ispunjavajući razne međunarodne i domaće obaveze? Ovdje ne govorimo o onome što stoji u definiciji. Posebno ne govorimo o onome što se nama koji navodno ne znamo ništa o tome, „prodaje“ pod demokratiju, već šta ona izvorno predstavlja.
ŠTA TO BEŠE DEMOKRATIJA?
Jedna stvar ne treba da nas brine. U neznanju nismo usamljeni, jer ljudi širom svijeta ne znaju šta je demokratija.
Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, podsjeća da ono što danas imamo kao demokratiju, zovemo parlamentarnom, ili predstavničkom, ali da svoje korijene vuče od nastanka prvih zajednica.
O uticaju demokratije ne treba puno raspravljati i nesporno je da je ona imala bitnu ulogu u oslobađanju ljudi. Zahvaljujući tome, danas imamo mogućnost da zahtijevamo, mijenjamo, biramo, ili budemo birani, no ako uzmemo u obzir samo Bosnu i Hercegovinu, shvatićemo da je demokratija uglavnom postojanje mogućnosti, ali da je ipak rezervisana samo za određen dio društva!
Upravo zbog toga, profesor Mujkić govori i o „tamnoj“ strani demokratije, koja je razvijala suptilne mehanizme kojima se većina, od strane manjine, držala izvan nekog smislenog načina političkog odlučivanja.
U takvim okolnostima, vremenom smo razvili sopstvena tumačenja koja su se polako udaljavala od one primarne vrijednosti i stvorili naše demokratske okvire. Oslobađali smo se kao individue, razvijali vrijednosti koja su za nas postale domokratske i prihvatili ih kao takve.
Ako izađemo iz akademskih okvira i naučne zajednice, naići ćemo na tumačenja demokratije koja se uglavnom vežu za pravo i slobodu. Za njih ne možemo reći da su pogrešna, jer nas je upravo demokratija oslobodila i dala mogućnost da je tumačimo na različite načine. Za Ajšu Ramić, pravnicu iz Udruženja Vaša prava BiH, demokratija je ravnopravnost.
Koliko god kompleksna bila, demokratija je zapravo jednostavna i prirodna potreba ljudi. Ono što ljudi zaista osjećaju negdje duboko u sebi, trebala bi biti demokratija.
NEKAD I SAD
Od onih koji su živjeli i dobro se sjećaju jednopartijskog sistema bivše Jugoslavije, vrlo često možemo čuti da je „tada bilo više demokratije nego danas“. Ako se uzme u obzir šta danas nedostaje u odnosu na to vrijeme, možda i imaju prava. Međutim, po definiciji, to nije bilo demokratsko društvo, ali je nudilo mnogo više, nego što se nudi danas, barem kada su nacionalne manjine u pitanju, koje su najbolji pokazatelj stepena demokratije u jednom društvu.
Zumra Šelešević, Romkinja iz Brčkog, kaže da je „u Titino vrijeme“ bilo je mnogo više demokratije.
–U to vrijeme svi smo imali ista prava… Oni kažu da je danas demokratija… Nije to demokratija. Tada nije bilo bitno ko si i šta si i svi smo imali ista prava, a danas nemamo ništa. Hoću da imam pravo da se liječim kao u Titino doba. Danas ne mogu, treba mi novac za sve – govori Zumra.
S druge strane, mladi danas demokratiju uglavnom tumače kao temelj svakog naprednog društva. Dio njih ima priliku da putuje, čak i da se obrazuje u zemljama Zapdane Evrope, ili Sjedinjenih Američkih Država, odakle donose bogata iskustva. Tek po povratku u BiH, ili bilo koju drugu zemlju iz našeg okruženja, suočavaju se sa ogromnom razlikom.
Harun Jasika, student treće godine na Pravnom fakultetu u Sarajevu, kaže da demokratija predstavlja mogućnost koja svim građanima, bez obzira na njihove razlike, daje priliku da glasaju na izborima, te im omogućava da imaju pravo na slobodu mišljenja, govora i okupljanja.
–Smatram da je demokratija sredstvo kojim se možemo boriti protiv diskriminacije, nacionalizma, fašizma i svih problema koje imamo u našem društvu – rekao je Jasika, dodajući da su demokratija i ljudska prava osnove svakog društva.
Čest je slučaj gdje mladi demokratiju tumače i na jedan filozofski način, govoreći zapravo šta ona nije, a ne šta ona jeste. Edina Čović, studentica četvrte godine FPN-a, na odsjeku za komunikologiju, smatra da demokratija ne mora podrazumijevati slobodu, postavljajući pitanje da li uopšte demokratija znači slobodu? Kaže i da je demokratija danas upakovana u razne ideologije i da služi kao ukrasni papir kojim se samo „maskiraju“ lični interesi koji se predstavlju kao slobodni i demokratski.
–Htjela bih poručiti ljudima da razvijaju svoju kritičku svijest, da što više uče, čitaju kako bi izgradili svoje individualne stavove koji neće biti „obojeni“ ovom, ili onom demokratijom, jer kada je imamo kao takvu, onda nije nužno riječ o demkratiji – rekla je Edina.
Već smo na jednom mjestu u ovom tekstu naveli da ono što danas u svijetu postoji kao demokratija, jeste predstavnička, ili parlamentarna demokratija. Vidjeli smo i da se tumači na razne načine, što sigurno ukazuje na potrebu propitivanja njenog današnjeg shvatanja. Demokratije koju imamo danas, datire iz vremena od prije samo par vijekova, međutim, ona izvorna, koja se tada sigurno nije tako zvala, potiče iz vremena prvih zajednica.
ZLOUPOTREBA DEMOKRATIJE
Svjedoci smo raznih zloupotreba, jednostranih tumačenja, pa čak i diskriminacije koja proizilazi iz takvog tumačenja demokratije. Ne možemo se složiti da je Bosna i Hercegovina demokratska država, kada jednoj skupini zabranjuje učešće na izborima! Ovo nije slučaj samo sa našom zemljom, već sa zemljama širom svijeta.
Jedan od paradoksa predstavničke demokratije jeste i predstavljanje različitih grupa. Uzmemo li samo naš primjer i to na nivou tri konstitutivna naroda, shvatićemo sav apsurd ovog sistema. U temelju naše zajednice, postavljen je sistem pojedinačnog političkog predstavljanja naroda, koji je u osnovi pogrešan, jer isključuje mogućnost za sve one koji nisu dio jednog od tri konstitutivna naroda. S druge strane, predstavnicima konstitutivnih naroda, ovakav način političkog predstavljanja, omogućio je stvaranje elita, koje su se u posljednjih 20 godina u potpunosti udaljile od naroda koji im daje legitimitet. Opravdano se sumnja da bi sistem pojedinačnog političkog predstavljanja na isti način uticao i na stvaranje elita kod Roma, ali i svih ostalih nacionalnih manjina.
Naizgled komplikovano, čak i za ovakav problem postoji rješenje. Svi zajedno, trebamo se vratiti izvornoj demokratiji.
Sve ovo zajedno, predstavlja veliki izazov za pluralistička društva, ne samo kod nas, već u čitavoj Evropi gdje se i rodila demokratija. Širom našeg kontinenta očit je problem, posebno u zemljama Zapadne Evrope sa (ne)prihvatanjem migranata. U posljednih desetak godina, imali smo velike izlive nezadovoljstva u Francuskoj, ili Švedskoj, gdje su uglavnom protestovali stanovnici sa Bliskog Istoka, ili sjevera Afričkog kontinenta, upravo zbog toga što ih ove zemlje nisu prihvatile na pravi način.
OBAVEZA
Nećemo pogriješiti ako kažemo da se takva vrsta getoizacije dešava i u našoj zemlji, jer BiH treba da prizna, bez obzira kako se predstavlja u svijetu, da je nacionalne, ali i sve druge manjine stavila na sam rub, daleko od pristupa vrijednostima koje demokratija izvorno garantuje.
Moramo tragati dalje i pronaći način za priznavanje različitosti, gdje će svako od nas doći do izražaja i razvijati svoje vrijednosti. U suprotnom, i dalje će se razvijati čitave subkulture i ogromna geta koja postoje širom Evrope. Traganje je zadatak svih koji vjeruju u demokratiju i njeno izvorno značenje. Treba svaki dan govoriti, propitivati, tražiti, jer to je naša obaveza koja nam je davno ostavljena u nasljeđe.
(portal-udar.net)
