Romski
„Zbog šećera nisam dolazio pet ili šest dana u školu prije mature. Kupio sam i matursko odijelo. Ali kad sam došao na čas, razrednik mi je rekao: Zahiroviću, šta ćeš ti ovdje na času, mi smo tebe davno prekrižili. Ne možeš s nama na maturu jer nisi kao mi.”
Ovo je slikovit primjer jedne od priča naših sagovornika o diskriminaciji i predrasudama prema Romima koje provode predstavnici sistema. Naime, Udar je objavio poziv Romima koji su diskriminisani da prijave svoj slučaj, te da nam daju više informacija o tome.
Polovina onih koji su se odazvali pozivu, odnosno koji su na naš upitnik odgovorili da su imali takvo iskustvo, je navela da nije imala kome prijaviti diskriminaciju, a druga polovina je kazala da je prijavila diskriminaciju ali da nisu poduzete adekvatne mjere.
Inače, njihovi primjeri pokazuju da je diskriminacija prema Romima u Bosni i Hercegovini veoma rasprostranjena i prisutna u svim sferama društva. Ona se manifestuje kao nemogućnost Roma da ostvare svoja prava kroz institucije sistema u oblastima poput obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja, zdravstvene zaštite itd.
Osim toga, diskriminaciji doprinose i rasprostranjene predrasude prema ovoj nacionalnoj manjini. Romi su često žrtve uvreda, pa čak i fizičkog nasilja, naročito u školama, ali nerijetko i na poslu ili na nekom drugom mjestu. Postoje i primjeri poput zeničkog kvarta Banlozi, kada je cijelo romsko naselje ostavljeno bez vode.
Ispitanici smatraju da je za ovakvo stanje najodgovornija lokalna vlast, ali i vlast na višim nivoima, te uposlenici ustanova i firmi, te „obični“ građani. U duboko podijeljenom bh. društvu građani romske nacionalnosti su žrtve predrasuda i diskriminacije više nego ostali narodi, koji imaju jako konstititutivno zaleđe.
Reakcije nadležnih izostaju
Zakonski gledano, Romi se, kao i svi građani, imaju kome obratiti kako bi se ispravili slučajevi nepravde koja im se nanosi. No, u realnosti, odgovor institucija često izostaje, nije adekvatan ili ne dođe na vrijeme.
Informacije i izvještaji zvaničnih institucija od kojih smo dobili odgovore u potpunosti se slažu sa izjavama naših sagovornika, i dokazuju sveprisutnu diskriminaciju i predrasude prema Romima.
Inače, ne postoji pravilo gdje Romi mogu biti diskriminisani, jer se to može desiti bilo gdje.
Rustem Abazi iz Sarajeva kazao nam je da je doživio diskriminaciju u skoro svim oblastima života.
„Doživio sam diskriminaciju u obrazovnom sistemu, prilikom zapošljavanja, u oblasti zdravstvene zaštite, u političkom djelovanju i predstavljanju“, kazao je Abazi, te dodao da nije imao kome da se obrati.
Odgovornim smatra vlasti na svim nivoima, a rješenje, nažalost, vidi u odlasku iz Bosne i Hercegovine.
Džemal Zahirović doživio nasilje u školi
Jedan od ispitnika koji je odgovorio na upitnik Udara, Džemal Zahirović, kazao nam je da je doživio diskriminaciju u osnovnoj i srednjoj školi u Bugojnu. Početkom školovanja svi su ga izbjegavali jer je tamnijeg tena, i udarali su ga. Uvijek je sjedio sam u zadnjoj klupi.
„Krenuo sam u školu, u prvi razred, i odmah su počele provokacije zbog moje tamnije boje. Udarali su me, a u trećem sam razredu dobio šećer. Majka je zvala nadležne institucije i OSCE pa je situacija postala malo bolja. Prešao sam u srednju školu. I tu je bilo izbjegavanja ali na neki način manje nego u osnovnoj. Imao sam super ocjene, nisam ni iz jednog predmeta nikad pao, prolazio sam tricom, četvrticom, bio sam odgovoran“, priča nam Zahirović.
No, taman kada su stvari postale malo bolje, doživio je novi udarac.
„Zbog šećera nisam dolazio pet ili šest dana u školu prije mature. Kupio sam i matursko odijelo. Ali kad sam došao na čas, razrednik mi je rekao: ‘Zahiroviću, šta ćeš ti ovdje na času, mi smo tebe davno prekrižili. Ne možeš s nama na maturu jer nisi kao mi’. Majka i ja smo sutradan otišli kod direktora škole, htjeli smo opet zvati novinare i OSCE, ali direktor nam je rekao da ne dižemo uzbunu pošto je kraj školske godine i matura, da će druga djeca ispaštati, te obećao da će mi sve nadoknaditi poslije mature, kad druga djeca dođu po svjedočanstvo, da ću moći sve da položim vanredno“, podijelio je s nama svoje gorko iskustvo Zahirović.
Saznao je da je izbačen iz škole iako je imao opravdanje od doktora za svoje odsustvo. Otišao je da polaže vanredno, ali mu je rečeno da ne može, da se promijenio sistem i da mora platiti čitavu godinu 800 KM da bi dobio papire. Nakon toga je otišao na biro da se prijavi da ne bi izgubio pravo na zdravstveno osiguranje.
Osim toga, u školi je doživljavao i druge neprijatnosti.
„S nama je bio jedan dječak u razredu koji je ukrao telefon, sutradan nisam došao u školu jer sam bio bolestan a oni su slagali da sam ga ja ukrao. Dolazila je i policija ispred škole da me uslika jer sam optužen za krađu. Priveli su me, udarali su me. Na kraju su me pustili“, kazao nam je Zahirović.
Kad je riječ o poslu, direktno mu niko nikad nije rekao da neće da ga zaposli zato što je Rom. No, predavao je više puta na više mjesta ali nije pozivan. Jednom prilikom dobio je poziv preko biroa za rad u jednoj bugojanskoj kompaniji. Međutim, tu je uskoro doživio nove uvrede.
„Šefica je jednom mom kolegi rekla “ti povedi onog Cigu sa sobom, otiđite i natovarite kamion i dođite u firmu istovariti”. Ja sam u ponedjeljak došao da prijavim nju što mi je to rekla, rekao sam da želim dati otkaz jer me je bila sramota više raditi tu, javno me je prozvala. Poslovođa mi je tražio dokaz, ja sam sve objasnio, pri tome imam svjedoke, on je rekao da moram uraditi 15 dana otkazni rok. Vratio sam se u firmu na traku, ali bilo me je stid“, dalje priča Zahirović.
Visočani ne žele da se kupaju u bazenu s Romima
Jasmin Pandžić iz Visokog se, kao povjerenik sela Malo Čajno i volonter, pet godina bavi problemima romske zajednice. On kaže da nemaju adekvatnu podršku od službe socijalnog rada. Tvrdi da je diskriminacija definitivno prisutna u obrazovanju, ali i u drugim sferama života. Nekad se ona ogleda jednostavno u većoj neljubaznosti prema Romima na mjestima kao što su općinski šalteri.
Osim toga, kaže da postoji jedan seoski bazen čiji vlasnik mu je rekao da mu se gosti bune te da „neće da se tu kupaju zbog Roma”. Diskriminaciju su, kaže, Romi doživljavali i kod ljekara, jer je bilo slučajeva da ih ostave da čekaju dok druge uvode preko reda.
„Mi u našem selu imamo problem i s policijom jer radimo sa sekundarnim sirovinama. Kada dođe vrijeme da se pali bakar, moramo se kriti, policija zapisuje. A to je posao koji radimo, jer živimo od toga. Moramo naći rješenje za to“, naglašava Pandžić.
Ističe da ima i dobrih ljudi koji im izađu u susret. Ima pozitivnih primjera i u školovanju gdje su djeca nagrađivana kao dobri učenici.
Uvrede na radnom mjestu
Larisa Hadžimuratović i njena porodica također su bili žrtve diskriminacije.
„Moje dijete je u školi doživjelo diskriminaciju. Govorili su mu da je cigan, nisu se htjeli družiti s njim. Isto je doživio i na treningu za fudbal. U mom slučaju, kolega koji radi sa mnom ima nešto protiv Roma i smatra da im nije mjesto tu gdje radimo. Jednostavno imaju prezir i mržnju prema nama. Dosta nelagodnosti doživljavamo“, navodi naša sagovornica.
Požalila se poslodavcu, rekla mu šta se dogodilo, ali ništa nije poduzeto.
„Voljela bih da se nešto organizuje po tom pitanju, da smo i mi nekako zaštićeni, da postoje kazne za te stvari, jer ja imam troje djece, i sutra će i moja djeca doživjeti isto. A sve je do roditelja, jer moje dijete ne može nešto znati ako ja ne pričam o tome“, navodi Hadžimuratović.
Naglašava da nije informisana o tome kome se može obratiti u Sarajevu, ko je nadležan za te stvari…
„Ima nas svakakvih, ima onih koji prose, ali ljudi smatraju da smo svi mi isti. Nismo svi isti. Ima nas koji loše slike šaljemo, pa nas kroz te loše slike gledaju“, poručuje Hadžimuratović.
Da se diskriminacija dešava i svim sferama društva pokazuju i primjeri ostalih Roma koji su odgovorili na upitnik Udara.
Jedan od njih nam je kazao da mu nije bio dozvoljen ulaz u diskoteku zato što je Rom.
„Htio sam ući u diskoteku, ali Romima nije bio dozvoljen ulaz“, kazao nam je ovaj ispitanik koji nije želio dati ime i prezime, a koji živi u Lukavcu.
On je rekao da nije imao kome da prijavi ovaj slučaj. Na pitanje koga smatra odgovornim za diskriminaciju Roma odgovorio je lokalnu vlast i vlast na višim nivoima. Prema njegovom mišljenju one koji vrše diskriminaciju Roma po bilo kom osnovu trebalo bi novčano kažnjavati.
Ispitanik iz Visokog nam je rekao da osjeća da ga ostali gledaju kao manje vrijednog.
„Gdje god dođem osjetim da me gledaju kao manje ravnog sebi. U samoposluzi kao da ću ukrasti. O opštini su sa svima ljubazni osim sa mnom“, kazao nam je ovaj sagovornik koji također nije ostavio svoje podatke.
Dodao je da se Romi nemaju kome obratiti, te da odgovornima smatra vlast na svim nivoima, ali i javno mnijenje zbog rasprostranjenih predrasuda.
Frapantan slučaj: Cijelo romsko naselje ostavili bez vode
Emir Abduzaimović, aktivista za prava Roma, podsjeća da je najpoznatiji slučaj koji se veže sa diskriminaciju Roma u Bosni i Hercegovini pitanje implementacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci protiv BiH.
Pitanje ravnopravnog položaja svih naroda u Bosni i Hercegovini od ključne je važnosti za evropski put naše države, kaže Abduzaimović, ali dodaje da se stiče utisak da su svi ostali slučajevi diskriminacije Roma u BiH ostali u sjeni ovog slučaja.
„Kao aktivist za prava Roma, koji djeluje na području Zenice, mogu sa ponosom istaknuti činjenicu da je upravo pred Općinskim sudom u Zenici donesena prva presuda u Bosni i Hercegovini kojom je utvrđena diskriminacija Roma. Prije nekoliko dana, od Kantonalnog suda u Zenici zaprimili smo i drugostepenu presudu u ovome predmetu, kojom je u cijelosti potvrđena prvostepena odluka“, navodi Abduzaimović za Udar.
Naime, radi se o slučaju protiv Javnog komunalnog preduzeća vodovod i kanalizacija koje je isključilo vodu svim Romima koji žive na prostoru kampa u Banlozima, zbog nekolicine onih koji nisu uredno izmirivali svoje obaveze. Također, iako su nad svim ostalim Zeničanima – neplatišama, provodili mjere prinudne naplate, nad neplatišama romske nacionalnosti iz kampa u Banlozima te mjere nisu pokušali sprovesti, iako su i oni imali određenu imovinu iz koje se u krajnjem slučaju mogao naplatiti dug.
Ovo preduzeće jednostavno je prerezalo glavnu cijev za dovod pitke vode u ovo naselje, te je tako bez pitke vode ostavilo sve Rome iz ovog kampa. U isto vrijeme, na području grada Zenice nije zabilježen ni jedan drugi slučaj ovakvog postupanja, da je zbog samo jednog ili dvoje neplatiša isključena cijela zgrada ili naselje.
„Mogu slobodno reći da je ovaj slučaj od velikog značaja, kako za sudsku praksu u Bosni i Hercegovini, zbog specifičnosti samog slučaja i primjene instituta kolektivne tužbe za zaštitu od diskriminacije, tako i za sve Rome u Bosni i Hercegovini, jer prvi put imamo u rukama presudu kojom je i konkretno potvrđena diskriminacija Roma. Ovo otvara put i za pojedinačne tužbe za naknadu štete, a koju su nesumnjivo pretrpjeli stanovnici romskog kampa u Banlozima, usljed ovakvog neodgovornog ponašanja zeničkog Vodovoda“, ističe Abduzaimović.
U ovome konkretnom slučaju, najodgovorniji za diskriminaciju Roma je zenički vodovod. Međutim, i u zeničkom Gradskom vijeću, počev od 2015. godine, niko od vijećnika predstavnicima ovog preduzeća nikada nije postavio bilo kakvo pitanje u vezi uskraćivanja pitke vode Romima iz Banloza, iako su to mogli učiniti.
Kada je u pitanju grad Zenica, ako se izuzme slučaj zeničkog vodovoda i Roma iz Banloza, nema nekih većih slučajeva diskriminacije Roma, barem prema saznanjima Abduzaimovića.
Najviše problema dolazi od sugrađana
„Zaprimao sam određen broj pritužbi na ponašanje predstavnika lokalnih institucija i ustanova, međutim ovdje treba biti oprezan, jer nekada neuljudno ponašanje nekog uposlenika može biti usmjereno na sve građane, a ne samo na one romske nacionalnosti. Ipak, iz svakodnevnih razgovora sa pripadnicima ove zajednice, zaprimam vrlo pozitivna iskustva zeničkih Roma, kada je u pitanju njihov tretman u lokalnom Domu zdravlja Zenica, nadležnim Gradskim službama (Služba za socijalnu zaštitu), lokalnom centru za socijalni rad. U svim naprijed navedenim institucijama i ustanovama, zenički Romi imaju jednak tretman kao i svi ostali građani Zenice, i mislim da je ovo jedan veliki uspjeh i njihovih rukovoditelja, ali i Grada Zenice kao njihovog osnivača“, ističe ovaj aktivista.
Većina slučajeva diskriminacije, prema njegovim riječima, ne dolazi od lokalnih institucija, nego od samih sugrađana. To se najbolje moglo primjetiti kada su na društvenim mrežama dijeljene različite vijesti u vezi s problematikom romskog kampa u Banlozima. Korisnici društvenih mreža tada su pisali komentare uvredljivog sadržaja za pripadnike romske zajednice, nazivajući ih „prljavim ciganima”, prozivani da „smrde u autobusima“ i sl.
„Nikada nijedan korisnik društvene mreže sa područja grada Zenice nije procesuiran za ovakvo ponašanje. Mnogo me pogađa činjenica da je naše društvo u velikoj mjeri još uvijek opterećeno ustaljenim negativnim stereotipima o romskom narodu, u smislu da su neradnici, da se ne žele školovati i sl. Pa čak su i mene lično neki poznanici krenuli izbjegavati, jer im je smetalo što pijem kafe sa Romima ili što radim u organizaciji za zaštitu prava Roma. To je samo primjer koliko su još u našem narodu prisutne predrasude, čak i kod visoko obrazovanih ljudi, koji bi trebali biti pokretači društvenih promjena, te da je potreban još dug period da se isti stereotipi izbrišu u našoj kolektivnoj svijesti“, navodi Abduzaimović.
Na kraju zaključuje da se svi zajedno moramo uključiti u borbu protiv diskriminacije Roma, i organi vlasti, odnosno institucije od lokalnog, pa do viših nivoa, ali i svi građani.
Institucije skupljaju podatke, ali nemaju odgovor na probleme
Iz Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH za Udar su kazali da se žalbe romske populacije najčešće odnose na ostvarivanje prava na stanovanje i adekvatne uslove života, izostanak institucionalne podrške radu udruženja, ograničen pristup mjestima na kojima se pružaju javne usluge, nedostatak zdravstvene zaštite i generalno na stereotipe i predrasude koji se mogu manifestovati i kroz govor mržnje.
U proteklih nekoliko godina, kako tvrde, napravljen je značajan pomak u institucionalnom i zakonodavnom smislu u svim oblastima kada su u pitanju problemi romske populacije.
„Generalno, i dalje su brojni problemi sa kojima se i danas Romi suočavaju: nedostatak ličnih dokumenata, nizak stepen obrazovanja, siromaštvo i loši ekonomsko-socijalni uslovi življenja. Tu su i problem nezaposlenosti, nekonkurentnost na tržištu rada zbog nedostataka strukovnog obrazovanja, nedovoljna angažovanost Roma itd“, navode iz Institucije ombudsmena.
Također su nam kazali da je Bosna i Hercegovina, prihvatanjem međunarodnih standarda ljudskih prava koji utvrđuju obavezu države da osigura zaštitu prava Romima uz puno uvažavanje principa nediskriminacije i usklađivanjem vlastitog zakonodavstva, u značajnoj mjeri uspostavila okvir unutar kojeg se trebaju razvijati institucionalni mehanizmi i procedure koje će osigurati stvarni pristup prihvaćenim pravima.
Ombudsmeni Bosne i Hercegovine su u 2013. godini uz podršku Misije OSCE u BiH proveli istraživanje o stvarnom stanju pripadnika romske nacionalne manjine na prostoru BiH, kom prilikom se nastojalo putem upitnika upućenih romskim udruženjima registrovanim u Bosni i Hercegovini ispitati njihovo stajalište vezano za položaj Roma u BiH i stvarne probleme sa kojima se susreću.
Zaprimljeno je 47 popunjenih upitnika u kojima su kao uzročnici ključnih problema za Rome u Bosni i Hercegovani (zdravstvena zaštita, obrazovanje, stambeno zbrinjavanje, nezaposlenost) navedene i predrasude sa kojima se suočavaju u ostvarivanju svojih prava.
„Kao osnovne probleme pri zapošljavanju udruženja su istakla: nepovjerenje poslodavaca, predrasude i stereotipe. Isto tako, istaknut ćemo posebno i primjere kada, kao posljedica predrasuda, dođe do poteškoća u realizaciji projekata izgradnje stambenih objekata za Rome zbog otpora lokalnog stanovništva“, kazali su za naš portal.
Nadalje, prema zakonodavstvu koje uređuje oblast zdravstvene zaštite građani Romske nacionalnosti uživaju prava na zdravstvenu zaštitu pod jednakim uslovima kao i drugi građani. Međutim, ono što se mora uzeti u obzir je činjenica da se zdravstvena zaštita veže za status zdravstvenog osiguranja koji se najčešće dobija po uslovu zaposlenja ili obrazovanja, gdje su Romi tradicionalno isključeni. I dalje nadležne institucije moraju poduzimati radnje u cilju osiguranja identifikacionih dokumenata svim osobama romske nacionalne manjine što im je preduslov za ostvarivanje bilo kojeg drugog prava.
„Stoga je nužno aktivno i sistemski djelovati u cilju poboljšanja položaja Roma u oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite, obrazovanja i svih oblika uključenosti u društvene, socijalne, kulturne i političke tokove života. Potrebno je u svim sferama javnog mijenja promovirati temeljne vrijednosti prihvatanja različitosti, tolerancije ali i empatije u odnosu na one koji nisu istih pripadnosti, statusa, porijekla. Također je potrebno dodatno pojačati napore kako bi se ispoštovale preporuke UN Komiteta, UN Vijeća za ljudska prava i Evropske komisije upućene Bosni i Hercegovini kao i preporuke Ombudsmena Bosne i Hercegovine iz Specijalnog izvještaja o položaju Roma u Bosni i Hercegovini“, zaključuju iz Institucije ombudsmena.
Predrasude raširene u društvu
S druge strane, posljednji izvještaj „Balkan Barometar“, Vijeća za regionalnu saradnju (RCC), pokazao je široko rasprostranjene predrasude prema Romima širom našeg regiona, tako i u BiH, rečeno je za Udar iz RCC-a. To govori da samo rješavanje institucionalnih nedostataka nije dovoljno, već se mora raditi i na promjeni percepcije Roma među generalnim stanovništvom.
„Postoji jasan i prisutan obrazac predrasuda u načinu na koji se romska zajednica doživljava širom Zapadnog Balkana, a to i dalje ima ogroman štetan utjecaj na njihovu mogućnost da dobiju pristup kritičnim javnim uslugama i uživaju ekonomske i socijalne prilike“, jedan je od zaključaka izvještaja.
Oko 69 posto građana bilo bi prijatelj s nekim ko je iz romske zajednice; samo polovica stanovništva bi razmislila o iznajmljivanju stanova Romima (52 posto), a 70 posto bi radilo s kolegom iz romske zajednice. No, jedna trećina ne bi radila za romskog poslodavca (30 posto), a isto toliko ne bi se osjećalo ugodno kupujući proizvode koje prave Romi.
Gledajući socijalni kontekst, nevjerovatnih 68 posto ispitane populacije radije se ne bi vjenčalo ili ne bi htjelo da im se djeca vjenčaju sa Romom ili Romkinjom, dok nešto više od četvrtine (26 posto) ne želi da im djeca dijele učionicu sa djetetom iz romske zajednice. Više od jedne trećine (33 posto) ne bi pozvalo Roma u svoj dom, rezultati su ovog regionalnog izvještaja za Zapadni Balkan.
Ključne oblasti diskriminacije
Inače, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, u skladu s Zakonom o zabrani diskriminacije, ima obavezu da sačinjava izvještaj o pojavama diskriminacije u BiH. Međutim, zbog „neuspostavljanja evidencija u nadležnim institucijama“, Ministarstvo nije u mogućnosti da izrađuje posebne izvještaje kakav bi bio npr. izvještaj o diskriminaciji Roma u BiH, kazali su nam iz ove institucije.
„Koristeći se vlastitim saznanjima do kojih se dolazi obradom predstavki građana zbog kršenja ljudskih prava kao i preporuka međunarodnih tijela, evidentno je da je diskriminacija Roma najizraženija u oblasti obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite“, kazali su iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH za Udar.
U narednom periodu nakon usvajanja novog Akcionog plana za period 2021-2025, predviđena je izrada posebnog izvještaja o pojavnim oblicima diskriminacije kojoj su izloženi Romi a koji će se sačinjavati u saradnji sa jedinicama lokalne uprave i romskim nevladinim organizacijama u BIH.
Pokrenut postupak zbog ubistva Roma u Zenici
Mustafa Asanovski, iz Evropskog centra za prava Roma (ERRC), kaže da je njihov najveći slučaj bio onaj u Banlozima u Zenici gdje živi oko 45 porodica, koji smo ranije spomenuli. Naime, upravo je ERRC započeo sudski postupak pred Općinskim sudom u Zenici.
„Sud je naložio Općini i vodovodu da u roku od mjesec dana puste vodu. Također planiramo da podnesemo sudski postupak za nadoknadu štete. To će biti osnovana nematerijalna šteta i diskriminacija zato što mislim da ljudi tamo u proteklih 10 ili 15 godina nisu imali vodu, i zaslužuju da dobiju odštetu. Kada nemaš pristup vodi to obuhvata mnogo problema, ljudi su se žalili da su imali i bolesti, infekcije. Imaju javnu česmu, ali voda nije čista. Ljudi kažu da su djeca bila često bolesna, pa smatraju da voda nije za piće“, ističe Asanovski.
Uslovi tamo su, kako kaže, katastrofalni – nema infrastrukture, i daleko su od grada, nemaju pristup zdravstvu. Pored naselja je deponija.
„Imali smo još jedan veliki slučaj prije nekoliko godina, također u Zenici, a radilo se o Romu koji je ubijen, a ubio ga je čuvar jednog objekta. Da bi prikrio tragove, htio je da ga zapali benzinom, ali postojao je svjedok koji je sve vidio i uspio pobjeći. Bio je sudski proces, čovjek je u zatvoru, trebao je plati i odštetu ali ne može jer nema sredstva. Mi smo pokrenuli postupak pred Evropskim sudom jer rasni element nije bio uzet u predmet, jer je bio Rom. Postupak je u toku“, navodi Asanovski.
Naglašava da je u BiH sistem komplikovan i kompleksan, i ne postoje pravi mehanizmi. Pravni sistem ne funkcioniše.
Može li Rom biti učenik generacije
Jedan od najsvježijih primjera diskriminacije Roma koji je zainteresirao širu javnost u BiH je onaj učenice Osnovne škole „Miladije“ u Tuzli Adele Petrović, koja je sa prosjekom ocjena 5 konkurisala za učenika generacije za ovu školsku godinu.
Međutim, nije ponijela tu titulu iako je imala dovoljan broj bodova, jer ju je škola diskriminisala te bodovala u suprotnosti sa pravilnikom. Kasnije je ustanovljeno da je to zaista tako.
Naime, nakon žalbe roditelja i pisanja portala Udar, kao i zalaganja predsjednika Udruženja „Euro-Rom“ Nedžada Jusića, izvršeno je novo bodovanje. U međuvremenu je imenovana i nova direktorica koja je ispravila nepravdu.
„Nova direktorica je vidjela da je došlo do neregularnosti pa je poništila odluku, ponovo se išlo na bodovanje i na kraju je Adela imala 3 boda više“, kazao nam je Jusić.
Ovaj slučaj je pokazao ne samo da Romi mogu postizati najveće rezultate već i da je zajedničkim naporom medija i aktivista moguće ispraviti nepravdu.
Selektivno rušenje objekata
Poznat je slučaj i Ramize Fejzagić-Durmišov, Romkinje koja je živjela u sarajevskom naselju Gorica. Njena kuća je 2019. srušena po nalogu inspekcije sarajevske Općine Centar. Kako nam je tada kazala, to je zemlja njenog oca, a ona je bila u procesu dobijanja urbanističke saglasnosti.
Iako je priznala da nije imala sve neophodne dozvole, pitanje na koje nikada nije odgovoreno jeste zbog čega je srušena samo njena kuća, od toliko nelegalnih objekata na području ovog naselja i cijele Općine.
Na rušenje njene kuće tada su reagirala brojna udruženja. Ramiza nije bila dobrog zdravstvenog stanja zbog karcinoma dojke, a nije uzeto u obzir ni pitanje da li ona ima alternativni smještaj.
Udar je tada pokušao dobiti više informacija o ovom slučaju iz Općine Centar, ali nisu odogovorili na naš upit. Tadašnji načelnik Općine Centar, Nedžad Ajnadžić, kratko nam je kazao da će rušiti sve nelegalno izgrađene objekte. No, to se nikada nije desilo. Sa Ramizom sada nismo uspjeli stupiti u kontakt.
Dakle, kroz naše istraživanje se pokazalo da su Romi u Bosni i Hercegovini marginalizirana grupa, a da se diskriminacija nad njima provodi u svim sferama života. Najčešći slučajevi su u školstvu, prilikom zapošljavanja, ili kada je riječ o uslovima stanovanja.
Otprilike polovina Roma ne prijavljuje slučajeve diskriminacije, dok druga polovina tvrdi da ih je prijavila ali da nije bilo rezultata. Institucije koje vode evidenciju o ovom problemu potvrdile su rezultate koje smo dobili kroz upitnik od samih žrtava diskriminacije.
Diskriminacija prema Romima u BiH je institucionalna, što znači da je često provode organi sistema. Osim toga, u društvu su rasprostranjene predrasude prema ovoj nacionalnoj manjini, što dodatno otežava položaj Roma.
(Portal Udar)
