Romski
Generacije gitarista i ljubitelja džeza, i danas baštine melodije čuvenog Djanga Reinhardta, jednog od najvećih muzičara 20. vijeka. Rođen je pod vedrim nebom, u romskoj porodici, koja se tada privremeno zadržala u Belgiji. Sa osam godina, porodica se naselila u predgrađu Pariza. Nikada nije nosio odijelo niti živio u pravoj kući, sve dok nije napunio 20 godina.
Django je odrastao u dva suprotstavljena svijeta. Jedan je činio nomadski život njegovog naroda, svijet nepovjerljiv prema modernom i s druge strane, svijet mogućnosti i prilika u blistavom Parizu.
Od rane mladosti, Django se zanimao za muziku. Sa 12 godina dobio je svoj prvi instrument, gitaru, koju mu je dao komšija koji je primijetio njegov žarki interes za muziku. Brzo je naučio svirati, oponašajući prste muzičara koje je posmatrao. Već prije 13. godine, započeo je svoju muzičku karijeru svirajući sa popularnim harmonikašem Guerinom u plesnoj dvorani na Rue Mongeu.
Događaj koji će zauvijek promijeniti Djangov život desio se 2. novembra 1928. Nakon što se vratio sa koncerta, u svojoj kući slučajno je oborio svijeću koja je pala na lako zapaljive materijale i ubrzo je cijela kuća izgorjela. On i njegova supruga su uspjeli istrčati vani preko plamteće sobe, ali su njegova lijeva ruka, noga i struk bili teško spaljeni.
U početku su ljekari željeli amputirati nogu, ali je on odbio. Premješten je u starački dom u kojem mu je noga spašena. Ljekari su vjerovali da više nikada neće moći svirati gitaru zbog toga što su mu dva prsta bila spaljena. Koristeći novu gitaru koju mu je kupio brat Joseph, Django je povratio svoj muzički talenat, koristeći dva ozlijeđena prsta samo za akorde, ali potpuno širenje tih prstiju bilo je nemoguće.
Na Djangovu muziku uticali su izvrsni džez majstori kao što su Eddie Lang, Joe Venuti, Louis Armstrong i Duke Ellington. Bio je svestran, volio je i plesati, ali mu je problem predstavljalo što nikada nije uspio naučiti da čita i piše, čime je često bio uskraćen da svoje misli prenese na papir i ostavi ih budućim generacijama.
Godine 1934. nastao je Kvintet Hot Klub Francuske slučajnim susretom Djanga i violiniste Stefana Grapelija. Kvintet je postao prava senzacija i zabilježio je stotine nastupa na svim stranam svijeta.
Nacistički progon Roma i zabrana džeza
Početak Drugog svjetskog rata, uticao je na njegovu karijeru. Te 1939. Django se zatekao u Engleskoj, ali je odlučio vratiti se u Pariz. To što je bio Rom i džez umjetnik, nije se sviđalo nacistima.
U Njemačkoj je već 1933. Romima bilo zabranjeno da žive u gradovima, a kasnije su prisilno odvođeni u logore i rutinski sterilizovani. U Francuskoj, Romi su korišteni kao robovi na farmama i u fabrikama. Njemački stav prema džezu bio je neprijateljski nastrojen tokom 20. vijeka. Od 1916. do 1920. svi džez orkestri, umjetnici i klubovi bili su zabranjeni. Hitler je smatrao da je džez dio međunarodne zavjere kojom se želi ugnjetavati njemački narod.
Kao romski džez muzičar, Django je bio dvostruko ranjiv kada su Nijemci okupirali Francusku. Kada je prvi put pokušao da pobjegne iz okupirane Francuske, uhvaćen je i zarobljen. Međutim, jedan njemački službenik koji je bio ljubitelj džeza, naredio je njegovo oslobađanje. U drugom nastojanju da pobjegne iz Francuske, švajcarski graničari su ga prisilili da se vrati u Pariz.
U Parizu je nastavio komponovati i napisao je “Nuages”, neslužbenu himnu koja je ukazivala nadu za oslobođenjem od nacista. Budući da su nacisti službeno odbijali džez, Reinhardt je pokušao razviti druge muzičke pravce. Napisao je Misu za Cigane i simfoniju.
Sweet Sue, Minor Swing, I’ll see you in my dreams, Nagasaki, Brazil, Place de Brouckere, samo su neke od njegovih najpoznatijih pjesama koje i danas žive.
Usljed krvarenja u mozgu, 16. maja 1953. Django je umro. Njegova muzika je i danas uzbudljiva kao i ranije, ostavljena kao naslijeđe radosti svim budućim generacijama u sjećanje na ovog velikog džez muzičara.
(portal-udar.net)
