Romski
Prva politička stranka u Bosni i Hercegovini sa prefiksom najbrojnije nacionalne manjine biće osnovana i registrovana do kraja marta, a njen prvi politički cilj je učestvovanje na izborima 2020. godine, potvrdio je ekskluzivno za Portal „Udar“ dugogodišnji član Vijeća nacionalnih manjina BiH i predsjednik Udruženja „Euro Rom“ iz Tuzle Nedžad Jusić. Pored Roma, stranka će biti otvorena i za sve ostale građane, posebno pripadnike drugih nacionalnih manjina, i njen prevashodan politički cilj je poboljšanja pozicije Roma i drugih nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, potvrđuje Jusić.
„Već je u zadnjoj fazi registracija političke partije Roma pod nazivim ‘Stranka Roma i ostalih’. Ona će biti registrovana u Sudu u Tuzli, ali djelovaće na području Bosne i Hercegovine i izaći ćemo na lokalne izbore u oktobru 2020. godine. Ja sam siguran u to da ćemo mi u najmanje 15 općina imati svoje vijećnike ispred političke partije. To je dobar oslonac i dobar početak, mogu slobodno reći, za opće izbore koji bi trebalo da se održe 2022. godine. Ja sam siguran da ćemo mi u više kantona ući kao poslanici u kantonalnim skupštinama, a normalno, ambicija nam je da imamo predstavnike i u višim nivoima vlasti. Ja se nadam da će Stranka Roma imati itekako značajnu ulogu i zbog činjenice da mi ne želimo biti samo stranka Roma, nego i drugih građana, koji nisu veliki Bošnjaci, veliki Srbi i veliki Hrvati. Zajedno ćemo raditi na tome da prvenstveno bude bolje svim građanima, a samim tim i najbrojnijoj i najvećoj nacionalnoj manjini, a to su Romi.“
Jusić smatra da je formiranje stranke neminovnost, kako bi predstavnici Roma bili u poziciji da učestvuju u donošenju odluka.
„To se mora učiniti, moramo biti politički faktor u ovom društvu, jer ako niste politički faktor u društvu, onda vas niko ozbiljno ne prihvata i ne želi o vama ni da raspravlja ozbiljno, a kamoli da uđete u neke programe, prvenstveno u raspodjele određenih aktivnosti, odnosno budžeta koji bi trebalo ravnomjerno da se rasporede za potrebe građana. Mi smo dosad imali izuzetno dobar poligon za formiranje političke partije, a to su nevladine organizacije. Sa nevladinim organizacijama mi molimo, predlažemo, dajemo sugestije i mišljenja političkim partijama, odnosno parlamentima za određene programe koji se tiču Roma. Kada s političkom partijom uđemo u Parlament, tada smo u poziciji da mi odlučujemo!“, kaže Jusić.
Registracijom stranke biće realizovana ideja o kojoj se u romskim udruženima razmišlja već godinama, i to s ozbiljnim argumentima. Iako su najbrojnija manjina u zemlji, Romi nisu imali adekvatno političko predstavljanje, pogotovo na višim nivoima vlasti. Na njihovu političku poziciju gleda se gotovo isključivo kroz prizmu čuvene odluke Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju „Sejdić – Finci“. Ova presuda nije promijenila stvarnu poziciju Roma u bosanskohercegovačkom društvu, ali je ipak imala politički značaj jer je na jednom širokom političkom i medijskom planu pokazala stvarnu poziciju Roma u društvu, kaže u razgovoru za portal Udar dugogodišnji poslanik u Parlamentu Bosne i Hercegovine Šemsudin Mehmedović.
„Presuda Suda u Strazburu je očigledno doprinijela mnogo da i Romi izađu u javnost, da se pokaže da su obespravljeni, da nisu ravnopravni u Bosni i Hercegovini kao i ostali, jer je očigledno da su samo Srbi, Hrvati i Bošnjaci ti koji mogu biti birani na određene pozicije u Bosni i Hercegovini. Ja smatram da formiranjem stranke ne bi bili značajnije politički zastupljeni, ali svakako je potreban viši stepen organizovanja ove populacije u Bosni i Hercegovini, da li kroz formiranje političke partije ili na neki drugačiji način, kroz neki forum, to je sad drugo pitanje.“, kaže Mehmedović.
U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se temeljnim pravnim aktom, državnim Ustavom, krše elementarna ljudska prava, u kojoj institucije godinama ne ispunjavaju odluke i presude najviših sudskih instanci, pa ni evropskog Suda za ljudska prava u Strazburu, u kojoj su i konstitutivni narodi, tamo gdje su manjina, dramatično obespravljeni, samo puka naivčina ili čovjek prljavih namjera može govoriti o adekvatnom političkom zastupanju Roma. Četvrt vijeka od završetka rata i više od decenije od presude Sejdić – Finci, politički status Roma (iako za sobom nosi sve druge elemente ekononskog, socijalnog i društvenog statusa romske populacije) nikad se nije našao ni na kakvom ozbiljnijem dnevnom redu u državnim institucijama. Ko uopšte zastupa Rome i bori se za njihova prava u institucijama Bosne i Hercegovine, pitanje je na koje niko nema pouzdan odgovor. Legitimnih predstavnika, bar tako kažu u brojnim romskim udruženjima, a i brojni analitičari tako misle, praktično i nema na državnom i entitetskom nivou. Aktivista u romskom nevladinom sektoru, dugogodišnji predstavnik Roma u Vijeću za nacionalne manjine i jedan od apelanata u slučaju „Sejdić – Finci“ Dervo Sejdić je polovinom prošle godine, u izjavi za Javni servis Bosne i Hercegovine, pokušao odgovoriti na to famozno pitanje – ko predstavlja Rome u politici i institucijama Bosne i Hercegovine.
„U posljednjih deset godina romska populacija participira u općinskim vijećima, odnosno skupštinama opština u ime kategorije nacionalnih manjina, odnosno ostalih na način da predstavljaju sve one kojih se tiču ta pitanja. S druge strane, naš izborni zakon o lokalnom nivou je predvidio onu famoznu kvotu od 3 posto, koja je velikom broju općina nedostupna pripadnicima nacionalnih manjina, pa time svakako i Romima“, kaže Sejdić. No, iznosi i precizne podatke:
„Uprkos svim preprekama, danas imamo 14 vijećnika Roma u općinskim i gradskim vijećima. Naravno, tu je i oko 20 općinskih i gradskih vijećnika propadnika drugih nacionalnih manjina. Na višim razinama, nažalost, nemamo legitimnih političkih predstavnika. S druge strane, Romi u vijećima i parlamentima na raznim razinama, obično su bili kandidati stranaka koje su ih kandidovale, pa su tako bili u obavezi da više zastupaju političke stavove tih stranaka, nego interese samih Roma i pripadnika drugih nacionalnih manjina“, navodi Dervo Sejdić.
Ako se vratimo petnaestak godina unazad, prisjetićemo se da je bilo romskih imena, koja su kao kandidati pojedinih stranaka ulazila u politiku i s kojima se, kako će se kasnije ispostaviti – potpuno neopravdano – na sva zvona najavljivalo kako će Romi konačno biti adekvatno predstavljeni u institucijama. Najzvučnije od tih imena svakako je bio Muharem Serbezovski, istaknuti romski umjetnik, koji je svojevremeno bio zastupnik u Parlamentu Kantona Sarajevo i delegat u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH. Međutim, očekivanja nisu ni simbolično ispunjena. Takvo stanje je, kaže Mehmedović, ogledalo stvarnih političkih namjera stranaka koje su ih angažovale.
„Uglavnom pred izbore, političke stranke pokušavaju da pridobiju romsku populaciju za svoje neke političke interese, odnosno da ih podrže na izborima i da na taj način imaju veću političku snagu… Ali nažalost, nakon izbora ti novoizabrani zaborave ne samo Rome, nego sve one koji su ih podržali na izborima. Zaboravljaju zbog čega su uopće imali komunikaciju sa tom grupacijom, šta su im obećali i šta su bile nade i očekivanja romske populacije. Prema tome, ja mislim da jedan čovjek, jedan zastupnik ili vrlo mali broj zastupnika ne mogu značajnije uticati na političke tokove unutar Bosne i Hercegovine, već da Romi moraju biti mnogo, mnogo organizovaniji u tom pogledu.“, smatra Šemsudin Mehmedović.
I nekadašnji član Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, pravni ekspert Vehid Šehić smatra da Romi, koji su u parlamente ulazili kao članovi pojedinih stranaka, nisu ispunili očekivanja romske zajednice. Odgovornost za to djelimično leži i na njima i na strankama, smatra Šehić.
„Koliko je meni poznato, bio je jedan Rom u Domu naroda Parlamenta Federacije, ali pošto sam dugo radio sa udruženjima Roma u Bosni i Hercegovini znam da su oni bili veoma nezadovoljni predstavljanjem Roma kroz tog izabranog poslanika u kantonalnoj skupštini, a kasnije i u federalnom Domu naroda. Kad govorimo o građanskim strankama, ako se pripadnik romske nacionalnosti nalazi na listi te političke stranke, on mora prevashodno zahtijevati da u programu te stranke poseban osvrt bude na zaštiti nacionalnih manjina, ali i poseban akcenat na romsku populaciju. Nažalost , mi nemamo takvih artikulisanih stavova.“, rekao je Šehić za Udar.
Politička praksa u Bosni i Hercegovini je takva da su poslanici, delegati i drugi stranački funkcioneri u najvećoj mjeri odgovorni svojim stranačkim rukovodstvima, podsjeća Nedžad Jusić. Upravo u tome, kako kaže, treba tražiti uzroke izostanka rezultata Roma, koji su putem stranaka ušli u zakonodavne institucije i među kojima je svakako najpoznatiji bio upravo Muharem Serbezovski.
„Ako konkretno govorimo o gospodinu Serbezovskom, koji je bio i u kantonalnoj skupštini i u Domu naroda, ne zaboravimo da je on bio ispred političke partije – Stranke za Bosnu i Hercegovinu – i da je on prvenstveno imao svoj klub, imao svog šefa i imao svoje naredbe kako i na koji način da se ponaša u skupštini, odnosno Domu naroda. S druge strane, gospodin Muharem Serbezovski je izuzetno dobar pjevač, on je stvarno estradni umjetnik. Međutim, za politiku je ipak potrebno nešto dodatno i ja se nadam da je osnivanje stranke nekakav naš novi početak političkog djelovanja, iako i nije početak jer mi imamo pripadnike romske nacionalne manjine, koji su politički angažovani.“, kaže Jusić.
Formiranje stranke će, međutim, pred romske aktiviste koji će učestvovati u tom projektu postaviti nove, drugačije izazove. Jedan od njih su i odredbe Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, koji stavlja znatne limite za ulazak u institucije na višim nivoima vlasti, podjeća Vehid Šehić.
„Treba voditi računa da prema sadašnjim odredbama Izbornog zakona, kad su u pitanju kantoni, entiteti i država, moraju preći prag od tri posto. Da li je to moguće u ovakvoj situaciji, s obzirom da nemate neku posebnu koncentraciju romske populacije na jednoj teritoriji, gdje bi oni predstavljali značajan dio stanovništva? Bilo bi dobro da se na takav način organizuju, ali će sigurno morati voditi računa u kojim političkim strankama će imati istinske saveznike, koji će im pomoći da ostvare svoja prava. Oni imaju pravo na političko organizovanje kroz političke stranke, a vrijeme će pokazati da li je to uspješan eksperiment ili ne.“, upozorava Šehić.
Formiranje stranke Roma, kako god ko shvatao takav politički potez, predstavlja veliku novost na političkoj sceni Bosne i Hercegovine. Na predstavicima Roma, koji je budu vodili, stoji velika odgovornost – hoće li biti dovoljno snažni da takav politički projekt artikulišu kao istinski instrument za zastupanje interesa Roma i drugih građana koji podrže tu stranku, ili će se jednostavno utopiti u žabokrečinu aktuelne bosanskohercegovačke političke scene i dozvoliti da taj novi politički projekt, od kojeg se mnogo očekuje, postane sitan kusur u političkom pazaru gospodara političkih tokova u Bosni i Hercegovini – stranaka koje danas tvore vlast na državnom nivou.
