Slučaj dogovorenog braka u kojem je učestvovala maloljetna romska djevojčica izazvao je brojne osude i mnogo polemike u bh. društvu. Dok jedni tvrde da je riječ o romskoj tradiciji i u tome ne vide ništa sporno, drugi ističu da je riječ o klasičnoj trgovini ljudima za koju se mora krivično odgovarati.
Podsjetimo, optuženi u slučaju prodaje romske djevojčice A. A. (13) iz Doboja, koja je, prema optužnici, bila žrtva seksualnog nasilja, u banjalučkom Okružnom sudu negirali su krivicu početkom ovog mjeseca.
U ovom slučaju optuženi su otac djevojčice Alija Aljić (51) i Muhamed Bosak (47) koje terete za trgovinu djetetom, te Ismet Bosak (19) koga terete za obljubu.
Optuženi tvrde da je riječ o dogovorenom braku između porodica Aljić i Bosak, a optužnicu protiv njih podiglo je Republičko tužilaštvo Republike Srpske.
Prvooptuženog Aljića Tužilaštvo tereti da je 10. januara u Doboju sa Muhamedom Bosakom (47) dogovorio i obavio prodaju kćerke (13), po cijeni od 1.000 KM. Djevojčica je, navodi se u optužnici, prodata da bi zasnovala prinudni brak s Ismetom Bosakom koga terete da je odveo u Visoko, gdje je obljubio.
Advokat: Sa 18 stare za brak
Vladimir Kovačević, advokat optuženih, kaže za Udar da ovdje nema elemenata krivičnog djela “jer se tu radi o romskoj populaciji koja ima jasna pravila koja se baziraju na običajnom pravu koje je staro nekoliko hiljada godina”.
-Dakle prema stavu svih Roma, odnosno njihovih vjerskih poglavara, djevojka za udaju tj. osoba koja može da skolopi brak je ženska osoba koja je napunila 13 godina. Kod njih je djevojka od 18 godina stara za brak. Ono što je tu bitno je da se tu radi o neotklonivoj pravnoj zabludi, to što su oni učinili je nešto što su njihovi preci radili hiljade godina unazad – tvrdi Kovačević.
Prema njegovim riječima, “tako su sklapali brakove i to je dio njihove tradicije, što nikako ne može biti kvalifikacija djela da se radi o trgovini ljudima”.
–Mislim da je tu najveća greška tužilaštva zato što je jednu ljubav između jedne Romkinje i jednog Roma pretvorila u tragediju, jer se njoj ne dozvoljava da njega vidi, niti se njemu dozvoljava da dođe do nje. Ona jedva priželjkuje da se vidi sa njim, on isto tako – ističe advokat.
Ukazao je na sličan predmet iz Srbije, gdje je Apelacioni sud u Beogradu poništio presudu Višeg suda u Pančevu i optuženog oslobodio krivice za obljubu djeteta.
Kako nam je kazao, tokom postupka u Banjoj Luci odbrana će dokazati da se ovdje ne radi o krivičnom djelu, da nema osnovnog elementa krivičnog djela a to je da se radi o društvenoj opasnosti.
–Ovdje nema društvene opasnosti, niko od njih nije ništa uradio što nije radio ranije, što ranije nije bilo dozvoljeno i što Romi rade širom cijelog svijeta. Niko od njih nije uradio nešto što nije bilo dozvoljen do tada – zaključuje Kovačević.
Kazniti roditelje koji prodaju djecu
S druge strane, mnogi se ne slažu s njegovim tumačenjem ovog slučaja. Jedna od njih je Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja Bolja Budućnost, koja u razgovoru za Udar kaže da ovo nije tradicija.
–To je očit primjer traffickinga, i mi to stalno govorimo. Problem je da postoje i da se dešavaju takve stvari, to su djeca. Kod nas u BiH djecu smatraju do 18 godina starosti, a za takvu djecu, maloljetnike, odgovaraju njihovi roditelji. Ja bih osudila i advokata i sudiju i sve njih koji su rekli da je to naš običaj, kultura i tradicija. To je samo da ne rade ništa po tom pitanju i da to prođe tako olako – naglašava Bajramović.
Prema njenim riječima, da je u pitanju neko drugo dijete, da nije romsko, vjerovatno ne bi tako govorili.
–Takvih slučajeva još ima, samo što zataškavaju, mi znamo i za slučajeve gdje djevojčice budu i po više puta udate, po dva ili tri puta im roditelji znaju ugovoriti brakove. Grozno je to šta se dešava na očigled svih nas, pogotovo institucija koje bi trebale da rade na zaštiti prava djece, i posebno naravno tužilaštavo – ističe naša sagovornica.
Dodaje da “mi imamo jako bogatu istoriju, kulturu i tradiciju, a ovo je trafficking, to treba osuditi i takve roditelje treba kazniti”.
Bajramović smatra da svakako da treba raditi edukaciju sa tim roditeljima, da oni mogu biti kažnjeni i da mogu odgovarati za to jer su oni odgovorni za svoju djecu.
–Ne bi bilo loše i u školama da se potencira to pitanje, jer kod nas za sve treba edukovati, počev od same zajednice pa i do institucija koje bi trebale da rade na tom pitanju – zaključuje ova aktivistica.
(portal-udar.net)