DOKUMENTI ZA OBRAZOVANJE ROMA: Mnogo ciljeva, ali malo novca

- Apsurdno je da država izdvaja 70 hijada KM godišnje u obrazovanje, to samo govori o tome koja je poenta Akcionog plana. Šalje se loša poruka Romima šta i kako država misli za njihovo obrazovanje. Jer ovako mi nismo konkurentni, nemamo kvalifikacije. Znamo svi onu poslovicu: Ako hoćeš da pomogneš čovjeku, ne kupuj mu ribu, nauči ga da peca. Tako i ovo: važno je odškolovati jednu generaciju Roma, a naredna bi se sama obrazovala – kaže Nedžad Jusić.

1055
Foto: Romamedia foundation ilustracija

Prvi akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma u BiH sačinjen je 2004. godine. Imao je četiri cilja i 47 mjera, od kojih veliki broj danas – nije ispunjen. Potpisali su ga svi nadležni ministri obrazovanja u BiH, čime je omogućena formalna jednakost u pristupu pravu na obrazovanje.

Uslijedili su novi dokumenti – prvo Revidirani akcioni plan 2010. Nastavak ovi akcioni planovi dobijaju 2018. u dokumentu Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma u BiH 2018-2022. Ovaj plan obavezao je entitetska i kantonalna ministarstva, te Distrikt Brčko da donesu svoje lokalne akcione planove.

U skladu s nadležnostima u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Okvirni akcioni plan o obrazovnim potrebama Roma u BiH ima četiri cjeline: pravo nacionalnih manjina na obrazovanje , akcioni planovi entiteta/Distrikta/kantona o obrazovnim potrebama Roma, romski jezik, historija i kultura, te monitoring (nadgledanje) i evaluacija OAP-a o obrazovnim potrebama Roma u BiH.

Prošlo je, dakle, već više od pola predviđenog perioda za realizaciju ovih mjera, ali je na terenu još mnogo neurađenog posla. Sa našim sagovornicima razgovaramo o tome kome i čemu služe akcioni planovi, ispunjavaju li se, i da li se aktivnost državnih institucija iscrpljuje tek na izradi novog dokumenta kada starom “istekne rok”.

Dosadašnja praksa pokazala je da je upravo obrazovanje oblast u kojoj se najmanje zacrtanih ciljeva i ispuni – postoje i akcioni planovi za oblasti zapošljavanja, stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zaštite. Obrazovanje je, zbog svoje kompleksnosti i obima, izdvojeno od ovih kategorija.

Posljedice pandemije

Cijeli svijet pa i BiH u posljednjih godinu dana je u vanrednom stanju uzrokovanom pandemijom Covid-19, što usložnjava ionako tešku situaciju na terenu. Djeca iz romskih porodica često nemaju jednake uslove za školovanje kao njihovi vršnjaci ni u “normalnim” vremenima, a zdravstvena kriza teško je pogodila romsku zajednicu. Pristup internetu djeci iz romskih porodica je otežan, često se dešava da nemaju kvalitetnu konekciju ni opremu potrebnu za rad i ne mogu pristupiti platformi za izvođenje nastave.

To što nastavnici uglavnom imaju razumijevanja za neprisustvovanje času za ovu djecu medvjeđa je usluga – oni propuštaju gradivo i kakav-takav kontakt sa vršnjacima.

Mujo Fafulić (Foto: Udar arhiva)

Mujo Fafulić je član Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH i predsjednik Centra za podršku Romima „Romalen“ Kakanj. Za Udar kaže da se na terenu itekako osjete posljedice pandemije kada je riječ o broju djece koja pohađaju nastavu.

U pet godina, do 2020., broj romske djece koja pohađaju nastavu u Kaknju je porastao sa 53 na 123. Izuzetan uspjeh za koji je na terenu trebalo mnogo truda i zalaganja. Samo u godini pandemije 23 djece ipak napušta obrazovanje:

Da li shvatate koliki je to gubitak za nas? Nešto što smo gradili godinama, što se ne može nadoknaditi, u sedam ili osam mjeseci smo dakle iz škola “izgubili” 23 djece, to je praktično 30 posto djece. Mi radimo na tome da barem dio njih vratimo natrag, naravno, ne odustajemo, ali velika je to šteta – kaže Fafulić za Udar.

Kada je pandemija zahvatila i BiH, romska zajednica nije imala spremne nikakve zalihe i teško se suočila sa zdravstvenom krizom, pojašnjava Fafulić:

Ljudi su preživljavali dan po dan, i naravno da se to odrazilo i na mogućnost školovanja. Fond za obrazovanje Roma (REF) osigurao je nešto opreme, hrane, sredstava za dezinfekciju, sredstva za kupovinu laptopa, ali jasno da nismo mogli doprijeti do svakog djeteta, to nije dovoljno da se pokriju baš sve potrebe.

Tačnu statistiku nemaju u Tuzlanskom kantonu, gdje godinama na obrazovanju djece aktivno radi Udruženje Euro Rom Tuzla, ali kažu da je pandemija uticala na smanjen broj djece u školama. Nedžad Jusić iz ovog udruženja siguran je da je određeni broj djece napustio obrazovanje zbog nemogućnosti praćenja nastave:

Osim opreme i sredstava REF-a državne institucije i institucije koje se bave obrazovanjem nisu ništa ili su jako malo učinile da olakšaju romskoj djeci pohađanje nastave putem naprednih tehnologija. Nedovoljna je i podrška u školama, romska djeca moraju imati dodatnu pažnju i privilegiju dok ne budu dovedena u ravnopravan status sa ostalom djecom. Hajdemo im dati tu priliku i mogućnost.

Nedžad Jusić, Foto: Udar arhiva

Upravo je obrazovanje, smatra Jusić, najzapostavljeniji a najvažniji segment. Osvrćući se na dokumente i akcione planove koji se donose ističe da je najveći problem finansiranje njihovog provođenja:

– Sredstva koja se planiraju su preniska. Podržavam da imamo osnovu kao što su akcioni planovi ali većina zakonskih i podzakonskih akata, između ostalog i akcioni planovi, pokazali su se u većini slučajeva kao mrtvo slovo na papiru. Služe da državne institucije i međunarodne organizacije koje se “bore” za romska prava imaju materijal za izvještaje, da mogu napisati da su uradili strategije, planove, a realizacija manje-više – kaže za Udar Nedžad Jusić.

Foto: Udar arhiva

Smatra da najveći doprinos ipak mogu dati lokalne zajednice u kojima se uvažava mišljenje samih Roma, koje se onda ugrađuje u politike prema njima. Iako je i sam bio uključen u izradu akcionih planova, kaže:

– U većini slučajeva romski predstavnici uključeni su kao ikebane.

Da je (ne)realizacija akcionih planova ozbiljan problem koji dugo traje slaže se i Mujo Fafulić. Smatra da je najveća odgovornost na Ministarstvu civilnih poslova BiH, koje bi trebalo zauzeti aktivniju ulogu u procesu. Ovo ministarstvo ima koordinirajuću ulogu:

Ali ne vidim dobru volju i aktivno uključivanje u ispunjavanje ciljeva. Preporučite, predložite… načine rješavanja, aktivnosti, pomozite da Vijeće ministara izdvoji sredstva koja će se kasnije rasporediti – kaže, i navodi primjere Ministarstva za ljudska prava BiH koje, iako nije nadležno za oblasti stambenog zbrinjavanja, zdravstvene zaštite i zapošljavanja, ipak izdvaja sredstva iz budžeta za te namjene:

– Iako nam iz MCP odgovaraju kako je njihova uloga da koordiniraju, mi ne vidimo da oni to čine ili ispunjavaju svoje obaveze. Takva situacija nije samo od početka ovog plana, već od samog početka, to traje više od 15 godina.

 Očuvanje romskog jezika, kulture i istorije

Okvirnim akcionim planom jasno je precizirana uloga Ministarstva civilnih poslova BiH: nadležno je za obavljanje poslova i izvršavanje zadataka koji su u nadležnosti BiH i koji se odnose na utvrđivanje osnovnih principa koordinacije aktivnosti, usklađivanja planova entitetskih organa vlasti i definisanje strategije na međunarodnom planu.

Odlukom ministra za ljudska prava iz 2011. na nivou Bosne i Hercegovine uspostavljen je Stručni tim, koji je bio u obavezi da jednom godišnje prikuplja informacije o provedbi Revidiranog akcionog plana (RAP) iz 2010. i dostavlja ih Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH, koje sačinjava Izvještaj i podnosi ga Vijeću ministara Bosne i Hercegovine.

Iz podnesenih izvještaja može se zaključiti da su nadležne obrazovne vlasti poduzimale određene aktivnosti na provedbi mjera koje se odnose na nabavku udžbenika, školskog pribora, prevoz, užinu, stipendiranje određenog broja učenika te poduzimanje različitih stimulativnih mjera kojim bi se pospješilo redovno pohađanje nastave za romsku djecu, odnosno spriječilo da napuste školovanje. Ali nijedan od tih izvještaja ne precizira koliki je stvarni procenat (ne)uključenosti romske djece u obavezno osnovno obrazovanje.

Filozofski fakultet u Sarajevu

Jedan od ciljeva akcionih planova je i Očuvanje i promovisanje romskog jezika, kulture i istorije. U 2013, nakon inicijative koordinatorice za Rome, Ministarstvo za ljudska prava BiH uputilo je pismo podrške za uvođenje izbornog predmeta o romskom jeziku na Univerzitetu u Sarajevu. Iako su na Filozofskom fakultetu u Sarajevu uložili napore i razradili plan, predmet Književnost, jezik i kultura Roma nije uveden, o čemu je Udar ranije pisao.

Provedba mjera ovog cilja počela je standardizacijom romskog jezika u Bosni i Hercegovini, koja je realizovana 2013. godine:

No, daljnja analiza ukazala je da nadležna ministarstva obrazovanja nisu poduzela nikakve aktivnosti na provedbi mjera ovog cilja, koji zahtijeva očuvanje i promociju romskog jezika, kulture i istorije. Ovo je dalo razloga za zabrinutost i nametnulo pitanja vezana za postojanje mogućih skrivenih oblika diskriminacije u obrazovnim sistemima BiH – navodi se u Okvirnom akcionom planu 2018-2022.

Foto: diskriminacija.ba

Kao razlog neprovođenja cilja Očuvanje i promovisanje romskog jezika, kulture i historije, u Informaciji koju je pripremilo Ministarstvo za ljudska prava BiH, navodi se da su razlozi finansijske prirode, odnosno iznimno teška socijalna, kulturna i ekonomska situacija u državi. S druge strane, uočeno je i „nedovoljno razumijevanje“ potrebe za očuvanjem i promocijom romskog jezika, kulture i istorije na entitetskom/kantonalnom nivou, što bi moglo ukazivati na nedovoljnu senzibilizaciju u vezi s navedenim pitanjima.

Analiza podataka provedbe mjera pokazala je da budžetska sredstva na nivou BiH nisu izdvajana za provedbu RAP-a jer se smatralo da je obrazovna politika u nadležnosti entiteta, odnosno kantona . Izdvajanja budžetskih sredstava na entitetskom/kantonalnom (županijskom) nivou nisu bila dostatna da ispune potrebe provedbe svih mjera koje je predvidio RAP.

Nadalje, ministarstva obrazovanja nisu postigla napredak u osiguranju finansijskih i pravnih mogućnosti radi angažovanja asistenata i medijatora romske nacionalnosti u školama, što bi znatno poboljšalo inkluziju romske djece u obrazovne sisteme.

Plan kao okvir djelovanja

Da nije pojedinačnih međunarodnih organizacija, smatra Mujo Fafulić, ništa iz Okvirnog akcionog plana koji je već na polovini, ne bi bilo realizovano:

– U svoje izvještaje BiH ništa ne bi mogla napisati da nije naših i napora međunarodnih partnera. Važno je imati dokument kao okvir djelovanja, to je jasno. Ako nemamo sredstava i budžeta svaki taj dokument služi samo da se njime pohvalimo, ali nema rezultata.

Mujo Fafulić
(Foto: Udarf arhiva)

Sam dokument, smatra Nedžad Jusić, ne sadrži dovoljno stavki kako bi se poboljšao standard učenika. U tom smislu značajno zaostaje za planom iz 2004. Ovaj dokument, obrazlaže naš sagovornik, definiše ono što je važno – očuvanje kulture i identiteta, ali ne i neke praktične korake:

– Moramo stimulisati romsku djecu da se obrazuju, a jedan od načina je i stipendiranje, kojeg u ovom dokumentu nema. U Tuzlanskom kantonu 85 učenika dobijaju stipendije od Udruženja Euro Rom, i uz to imamo osipanje iz sistema obrazovanja do pet posto. Prije te intervencije osipanje je bilo i do 85 posto. U OAP-u nema nigdje baš te određene mjere. Također, nigdje nema konkretnih aktivnosti o ojačavanju romskih porodica i podizanja svijesti o važnosti obrazovanja. Važno je to na šta se dokument praktično svodi – očuvanje jezika i kulture – ali nije jedino.

Najveći problem je finansiranje aktivnosti:

– Apsurdno je da država izdvaja 70 hiljada KM godišnje u obrazovanje, to samo govori o tome koja je poenta Akcionog plana. Šalje se loša poruka Romima šta i kako država misli za njihovo obrazovanje. Jer ovako mi nismo konkurentni, nemamo kvalifikacije. Znamo svi onu poslovicu: Ako hoćeš da pomogneš čovjeku, ne kupuj mu ribu, nauči ga da peca. Tako i ovo: važno je odškolovati jednu generaciju Roma, a naredna bi se sama obrazovala.

Nedžad Jusić (Foto: Udar arhiva)

Tako bi se, smatra Jusić, stvorila kritična masa Roma intelektualaca koji bi mogli da sudjeluju u pitanjima važnim za njih. Bio bi to najbolji način realizacije ciljeva iz dosad nastalih dokumenata ali i istinskog poboljšanja života i uslova Roma u BiH.

(portal-udar.net)