Romski
Tuga i jad kod Nurifa, poslije bolesti i smrti supruge. I on je završio u bolnici zbog loših uslova u kojima živi u 21. vijeku, bez struje i vode, u kući koja je skoro bez prozora, i koja prokišnjava.
Početkom decembra smo razgovarali sa Nurifom i Hajrom iz Bijeljine koji su živjeli u neuslovnoj kući bez krova, bez penzije, pod kirijom. Oni su molili za pomoć da dostojanstveno prožive malo što im je ostalo života,ali nije niko pomogao. Nurifova supruga Hajra je umrla prije dvije sedmice u 72. godini života od drugog moždanog udara, a sve zbog lošeg života kojim je živjela.
„Ostao sam sam, bez podrške i razumijevanja, u kući u kojoj ni pas ne bi živio. Jako sam bio loše, pozlilo mi je i komšije su me spasile. Ostao sam par dana u bolnici pa sam izašao. Dobio sam terapiju koju nisam mogao kupiti. Skupi su lijekovi, a ja se ne smijem usuditi da idem da radim. Noge su mi natekle, guši me voda i srce“, kazao nam je Nurif.
Nurifova supruga je imala ranije već jedan moždani udar, i nije se mogla kretati bez njegove pomoći. Kaže da mu je teško bilo da sve postigne, da je sve to uticalo i na njegovo zdravlje.
Ali ima još dobrih ljudi koji misle na ugrožene, pogotovo nacionalne manjine, stare, prepuštene na milost i nemilost ljudi.
Udruženje Radost iz Bijeljine dalo je hranu i higijenske potrepštine Urem Siguran korak da uruče Nurifu, kako bi imao bar da nešto jede.
„Centar za socijalni rad je rekao da nađem smještaj i da će oni platiti, što mi je mnogo lakše“, rekao je Nurif.
Ovaj čovjek moli sve dobre ljude koji mogu i žele da mu pomognu da uplate novac na njegov račun 571-030-01042430-44 KOMERCIJALNA BANKA, ili doniraju hranu, posteljinu ili odjeću na adresi Petra Kočića 50, Bijeljina, 76300.
