Romski
Radio-televizija Republike Srpske počela je proces reforme ka javnom servisu krajem 1997.godine. Naslijeđene anomalije u razjedinjenom informativnom sistemu Bosne i Hercegovine uslovljene i iskomplikovane antagonizmima tek okončanih ratnih sukoba, predstavljale su ozbiljan izazov za sve urednike i novinare tadasnjeg SRT-a, ali i konkretan ispit za Međunarodnu zajednicu.
Trebalo je brzo iz “državnih”televizija uskočiti u nove etičke i profesionalne standarde javog servisa i izvještavanja u interesu građana, a ne samo naciona! Teško je bilo obezbijediti slobodno kretanje, putovanje bez rizika i neprijatnosti kroz Bosnu i Hercegovinu, a ravnopravnost konstitutivnih naroda bila je najčešće formalno poštovana.
U takvoj atmosferi prava nacionalnih manjina su bila potisnuta u drugi plan, a opravdanje je bilo da ni konstitutivni narodi nemaju adekvatan tretman u odnosu na većinsku zajednicu, ako su živjeli u takvoj sredini. Drugim riječima, a često i glasno izrečeno: ”Šta se bune nacionalne manjine, ovo je Bosna i treba vremena za pomirenje, normalizaciju, tranziciju, uspostavljanje povjerenja i vraćanje dobrosusjedskih odnosa”. Naravno sva ova opravdanja su preča i važnija od prava i pravde.
U takvom ambijentu našao sam se u poziciji glavnog urednika informativnog programa Televizije Republike Srpske sredinom 2000-te godine i obavezom da kao Javni servis Republike Srpske radimo u interesu svih gradjana RS. Prioritet u tom smislu je postala obaveza da strukturu programa prilagodimo potrebama gledalaca.
Odmah smo počeli razmišljati i o programu za nacionalne manjine. U tom smislu nam je od velike pomoći bila inicijativa aktivnih udruženja nacionalnih manjina u Banjaluci koja su predložila osnivanje Saveza nacionalnih manjina. Uz razumijevanje gradonačelnika Banjaluke Dragoljuba Davidovića i na inicijativu nekoliko entizijasta 2003. godine osnovan je Savez nacionalnih manjina Republike Srpske. Savez su činili predstavnici nacionalnih manjina – Čeha, Roma, Slovenaca, Ukrajinaca, Italijana, Jevreja, Mađara, Makedonaca, Nijemaca, Poljaka i Slovaka,
Odmah nakon toga počeo sam pripremati emisiju o nacionalnim manjinama i to uz veliku podršku i razumijevanje vrijednih članova Saveza. Prije svih profesora Vladimira Blahe, ali i drugih predsjednika i članova pomenutih udruženja. Želio sam da se maksimalno uključe u rad, jer je to trebalo da bude njihova emisija tako da su znali sve detalje i probleme u pripremi i realizaciji ovog programa.
Emisiji sam njima u čast dao ime BONA HOMO (dobar čovjek) kao simbol ideala savremenog tolerantnog društva i želje i putokaza kako bi ubuduće trebalo da gradimo našu zjednicu. Emisija je bila afirmativna i sa rubrikama koje su govorile o uspješnim ljudima, poštenim, sposobnim građanima koji pozitivnim stavom, svojim radom i kvalitetom najbolje prezentuju svoj narod, ali i čine i neraskidiv dio Banjaluke, Republike Srpske i Bosne i Hercegovine.
Prva emisija BONA HOMO emitovana je 22. januara 2005.godine, ne slučajno na početku Dekade Roma. Kompletna logistika i sadržaj emisije bio je naslonjen na stvarne aktivnosti više od 35 udruženja nacionalnih manjina u Republici Srpskoj, a kasnije i aktivnostima udruženja manjina širom Bosne i Hercegovine.
U to vrijeme je uspostovljen efikasan sistem izvještavanja o nacionalnim manjinama, postignut je profesionalni standard, selekcija važnosti događaja i plasiranje kroz informativne emisije, specijalne sadržaje i ostale novinarske forme. Gotovo svakodnevno, a u zavisnosti od značaja za zajednicu govorili smo o problemima, potrebama ili interesantnim pojavama i ličnostima iz korpusa nacionalnih manjina.
U velikom procentu ostvaren je ideal u informativnoj sferi praćenja aktivnosti pripadnika nacionalnih manjina. Bilo je dovoljno poslati poziv redakciji za praćenje nekog događaja i biti siguran da će ta informacija u prikladnoj formi biti plasirana! Sa pozicije Glavnog urednika informativnog programa u velikoj mjeri sam to mogao obezbijediti i kontrolisati realizaciju.
Posebno mjesto u okviru programa nacionalnih manjina, pripalo je Romima. U svakoj emisiji imali smo priče o problemima, preokupacijama i uspjesima Roma iz Banjaluke, Bijeljine, Prijedora, Trebinja, Prnjavora, Gradiške, Sarajeva, Tuzle i drugih gradova Bosne i Hercegovine. Romima smo u BONA HOMU, ali i ostalom programu posvećivali značajnu pažnju. Izvanrednu saradnju smo imali sa Šahom Ahmetović, Sašom Mašićem, Dervom Sejdićem, Sanelom Bešic, Snježanom Mirković, Ramom Saleševićem, Nedžadom Jusićem i drugima.
Moj prijedlog menadžmentu je bio da primimo jednog volontera – honorarca, Roma u, istina malobrojnu, redakciju BONA HOMO i da u zavisnosti od njegovog kvaliteta i potrebe taj angažman vremenom preraste u bolji status, eventualno i zaposlenje. Za specijalnu emisiju posvećenu Romima nismo nikada imali dovoljno kapaciteta. Trebalo je obezbijediti prevode, kvalitetnih saradnika na tržištu jednostavno tada nije bilo, a teško je išlo i sa budžetima. U suštini nesavladiv problem je bio kadrovski potencijal, ali, istine radi, i programski interes.
Razgovarao sam s nekoliko lidera romskih organizacija i zamolio da se angažuju u tom smislu. Profil osobe koja ima solidno obrazovanje, po mogućnosti upisan fakultet, smisao za komunikaciju i želju za novinarskim radom, učenjem i napredovanjem. Pozitivan odgovor je stigao od Derve Sejdića i kontakt s djevojkom koja je studirala u Banjaluci.
Poslije nekoliko neuspješnih pokušaja da se konačno realizuje ova ideja saznao sam da je mlada studentkinja odustala. Prevelik je bio izazov za nju, a odustala je iz ličnih razloga! Sve se to dešavalo 2007. godine, kada je u usponu bilo izvještavanje o problemima Roma i kada je bila realna mogućnost da osnažimo redakciju saradnicima iz populacije nacionalnih manjina.
Još jednom prilikom, nešto kasnije bio sam oduševljen energijom i voljom Snježane Mirković. Predložio sam da bi bilo korisno angažovati u redakciji pripadnike nacionalnih manjina, ovaj put kao novinarku iz Prnjavora (grada koji je prije rata bio poznat kao Mala Evropa), ali opet je materijalni aspekt odlučio. Do danas nemamo dopisnike iz Prnjavora, što je samo po sebi kuriozitet.
Da podsjetim da je Banjaluka 2007. godine dobila i prestižno priznanje – Nagradu Savjeta Evrope za promociju prava nacionalnih manjina (koja je Banjaluci uručena, između ostalog, i za posebnu brigu prema Romima). Banjaluci je tu nagradu dodjelio Kongres lokalnih i regionalnih vlasti Savjeta Evrope u Strazburu!
U tom uspjehu bilo je zasluge i programa o nacionalnim manjinama RTRS-a, ali i izvanredne saradnje gradskih institucija i čelnika sa Savezom nacionalnih manjina RS.
Ubrzo smo se svi suočili sa globalnom krizom, došlo je do redukovanja budžeta i programi su svedeni na osnovni nivo.Tako je ideja i realna mogućnost o proširenju redakcije nacionalnih manjina nepovratno iščezla. Pojavio se i višak stalno zaposlenih. To je bio težak period, čak je Vlada odlučila da subvencioniše medije kako ne bi došlo do neminovih otpuštanja.
Emisija je rađena do 2010.godine i zbog nedostatka novca, obustavljena uprkos našim velikim naporima da pronađemo sredstva za nastavak projekta. Bez obzira na sve ove činjenice, teško je racionalno objasniti zašto Roma nema u novinarskim redakcijama, zašto nema specijalizovanih emisija i programa posvećenih najmnogoljudnijoj populaciji nacionalnih manjina u BiH!?
O Romima i ostalim nacionalnim manjinama, RTRS izvještava u skladu sa interesom za zajednicu.
Ne propuštaju se praznici, Dan Roma 8.aprila, Smotre nacionalnih manjina, obrazovne emisije, kampanje o značaju školstva i obrazovanja za poboljšanje kvaliteta života, uručivanje besplatnih udžbenika, emisije o tradiciji, kulturi i slično.
Generalno posmatrajući program svih javnih servisa, preovladava utisak da je ovaj sadržaj prepušten improvizaciji i pojedinačnoj inicijativi uz ravnopravnu odgovornost novinara i predstavnika nacionalnih manjina. Jednostavno rečeno, nedovoljno je ozbiljnih angažovanih priča koje bi sistemski uticale na promjenu svijesti i garantovale bolje rezultate u ukidanju stereotipa i predrasuda prema Romima i drugim nacionalnim manjinama.
Stanice, posebno komercijalne, imaju pritisak da im programi budu gledani sa dobrim rejtinzima, po mogućnosti sa što više reklama, intrigantnim sadržajem, često na ivici “žutila”, senzacionalistički plasirani… Zato je važna uloga javnih servisa u BiH. RTRS nikada nije plasirao senzacionalizam u izvještavanju o nacionalnim manjinama, bez obzira na sve pomenute teškoće. Naša uređivačka politika se u tom smislu nije povela ka trendovima nego je ostala dosljedna.
Plasiranje informacija o nacionalnim manjinama danas je prisutna u emisijama koje imaju obavezu da poštuju strukturu javnog servisa. Najčešće o Romima govorimo u emisijama “U fokusu”, “Jutarnji program” i “Srpska danas”.
Odavno na RTRS-u postoji ideja o revitalizaciji i ponovnom pokretanju programa o Romima i ostalim nacionalnim manjinama u skladu sa obavezom javnog servisa i ostalim pozitivnim zakonskim normama.
Nužno je i da uredništva javnih servisa i udruženja nacionalnih manjina zajedno nađu zadovoljavajuća rješenja na programima javnih servisa koja bi poboljšala i prisutnost manjina, posebno Roma kao najbrojnije manjine, i prmociju njihovih pozitivnih dostignuća i jačanje svijesti u društvu o njihovim problemima.
Udruženja Roma, asocijacije i aktivisti da redovno i posvećeno traže da se prate aktivnosti od značaja za Rome i rješavanje egzistencijalnih i kulturoloških problema. Da šalju redovno pozive i informacije o svom radu, a javni servisi da odgovorno i maksimalno angažovano ispunjavaju svoju zakonom predviđenu ulogu! Digitalno doba nudi i perspektivniju budućnost u tom smislu.
Zato se ne treba odreći jedinog normalnog, etičkog i profesionalnog principa da informacija koja je od značaja za zajednicu mora naći svoje mjesto u izvještajima redakcija javnog servisa. Kad to postignemo, svi ostali projekti će biti samo logična nadgradnja. Nipošto se ne smije tolerisati nedopustiva praksa da se selekcija događaja koji se prate radi po principu predrasuda i lakonskog bacanja poziva u koš, jer je riječ o problematici tzv. niskog intenziteta.
Istovremeno, na organizatorima dogadjaja posvećenih Romima i drugim nacionalnim manjinama je da kvalitetno artikulišu značaj svojih aktivnosti i direkto i transparentno traže podršku medija. Samo u tom smislu može doći do poštenijeg i profesionalnijeg odnosa između medija i nacionalnih manjina!
Kao što Romi često koriste opravdanu maksimu: ”Ništa o nama bez nas”, siguran sam da razumiju bolje od ostalih pravo i novinara na isti princip. Zajedničkim trudom i angažovanjem može se i mora postići zasluženi napredak u komunikaciji i dobrobiti za sve!
(portal-udar.net)
