Romski
Mundijal 2018, vjerovatno jedan od najboljih i najinteresantnijih događaja svoje vrste, ove godine je održan u Rusiji, no postavlja se pitanje, šta se desilo sa svim Romima koji Moskvu, prijestolnicu Rusije, smatraju svojom domovinom?
O pripremnim aktivnostima koje su prethodile Svjetskom kupu FIFA 2018. godine, nije se mnogo govorilo, ali istraživanje koje je sproveo Jonathan Lee, ispred Europskog centra za prava Roma ukazuju kako se pod „pripremnim aktivnostima“ podrazumeijevalo da one osobe koje se smatraju nepoželjnim od strane vlasti, uklone sa ulica Moskve, prisilnim iseljavanjima i selidbama van granica grada.
Riječ je nažalost o beskućnicima i pripadnicima Romske nacionalne manjine.
Tortura i noćni autobusi
Romi pronađeni od strane policije bez ličnih dokumenata bili su istjerani iz grada zajedno sa beskućnicima, te deportovani autobusom, ponekad i preko 100 km daleko od grada, do posebno označenih logora, gdje su trebali boraviti do kraja Mundijala. Oni koji su odbijali, poslani su silom.
„Policija nas je čitavo vrijeme tjerala, to je za njih normalno. Mnogi su odvezeni busevima“, rekla je dvadesetdvogodišnja Luciya, Romkinja koja je prosila u centru grada u blizini katedrale Krista Spasitelja u Moskvi.
“Mnogi autobusi krcati ljudima u pratnji policije noću su odvoženi iz svojih domova. Ukoliko niste surađivali i mirno slušali njihove naredbe, bili bi pretučeni, bačeni u zatvor, čak su nam i djecu oduzimali, nismo ništa mogli učiniti“, govori ona.
Luciya zna sve o teroru koji gradska policija sprovodi nad ugroženim stanovništvom:
„Većina Roma bilo je uklonjena iz središta grada, a policija nam je prijetila da ukoliko se vratimo, suočićemo se sa mnogo ozbiljnijim posljedicama.“
“Tokom prvenstva, grad je vrvio od policije, često bi nas vodili u postaju na par sati, a onda su nas pustili. To je normalno, iako nismo učinili ništa krivo”, kaže Luciya.
Složena birokracija i gubitak identiteta
Njezina prijateljica Maria dodaje: “Znam ljude kojima su djeca oduzimana jer nisu imali lična dokumenta uz sebe.”
Luciya se slaže i kaže da neki od zaista nemaju lična dokumenta, a policija zbog toga može učiniti sve što želi. Zato sa sobom vodim i dijete da ih ne mogu razvojiti.
Neposjedovanje dokumenata je čest razlog za hapšenje, uznemiravaju, ili čak deportaciju Rome u Moskvi. Prema riječima Luciye, problemi sa kojima se ona suočava, sada gotovo u cijelosti proizlaze zbog neposjedovanja identifikacijskih dokumenata.
Rođena u Moldaviji, došla je u Rusiju kad je bila vrlo mlada, kad je njen otac porijeklom iz Rusije došao tražiti posao. Kako su plaće stagnirale, a nezaposlenost počela rasti, njezina se obitelj našla bez redovnog izvora primanja i njihova je situacija postala sve nesigurnija dok su bili prisiljeni napustiti svoj dom i živjeti u privremenim skloništima…
Unutarnja putovnica SSSR-a njezinih roditelja postala je nevažeća 1997. godine, ali zbog gubitka stalne adrese i složene birokracije koja je otežavala zahtjevne postupke, nikada nisu primili rusku unutarnju putovnicu prije roka za 2004. godinu. Luciyin naslijeđeni problem neposjedovanja dokumentacije, značilo je i da nije mogla registrirati svog jednogodišnjeg sina Dimitrija i sada živi u strahu od vlasti da ga oduzmu od nje.
Gore nego ranije
Prema istraživačkom projektu koji provodi Europski centar za prava Roma, neposjedovanje identifikacijskih dokumenata, oblik je strukturne diskriminacije koja utječe na Rome diljem istočne Europe. Nedostatak dokumenata omogućava daljnju diskriminaciju u pristupu zdravstvenoj zaštiti, školstvu, zapošljavanju i socijalnoj pomoći.
U Rusiji su policijski službenici mogli koristiti neposjedovanje dokumenata kao razlog da Rome istjeraju iz Moskve tijekom Svjetskog kupa. Međutim, čak su i Romi sa ličnom dokumentacijom upozoreni, a nerijetko su bili iseljeni u logore izvan Moskve.
Luciyan dvadesetpetogodišnji muž Aleksander, ruski je državljanin s važećim osobnim iskaznicama. On obično zarađuje za život prikupljanjem otpadnih materijala i kupnjom i prodajom prodanih predmeta trgovcima na Moskovskim tržnicama na ulici. Sada, prema riječima Luciye, „ne može se kretati na područjima grada gdje bi inače pokušao pronaći posao.“
Situacija za Rome u Rusiji je gora nego što je bila u mnogo godina. ADC „Memorial“ u svojim izvještajima navodi kršenja prava koja se provode nad Romima u Rusiji od strane državnih vlasti, uključujući „lišavanje“ pristupa resursima (voda, plin, struja), rušenje kuća i prisilne deložacije Roma, uključujući djecu, segregaciju romske djece u takozvanim „ciganskim razredima“, pa čak iu „ciganskim školama”, vrlo loše obrazovanje koje ne dopušta djeci da uđu u srednju školu, nedostatak državnih programa koji bi suzbili strukturne diskriminacije Roma, te represivne antiromske prakse širom Rusije.
Policija bez odgovora
U toku istraživanja kontaktirano je i Ministarstvo unutarnjih poslova da prokomentariše uklanjanje Roma i beskućnika iz Moskve, kao i nasilje, prijetnje i uznemiravanja od strane policajaca prema Romkinjama. Do trenutka pisanja ovog članka, nisu odgovorili.
Imena ljudi, a ponekad i mjesta spomenuta u ovom članku promijenjena su kako bi zaštitili identitet Roma koji su pristali na intervju.
(Tekst smo preuzeli sa stranice www.travellerstimes.org.uk, naslov i oprema redakcijski. Preveo, Asmir Husić)
