Dunja Mijatović je Komesarka za ljudska prava Vijeća Evrope, što je jedna od najvažnijih funkcija za nadgledanje, korigovanje i očuvanja ljudskih prava u njenim članicama, ali i svim drugim zemljama koje inkliniraju evropskoj porodici. Mijatovićevu, državljanku Bosne i Hercegovine, Sarajku, Parlamentarna skupština Vijeća Europe izabrala ju je na tu poziciju u januaru, a dužnost je preuzela početkom aprila. Ona je prva žena koja obavlja ovu dužnost. Naslijedila je Nilsa Muižnieksa, a prije njega komesari za ljudska prava bili su Thomas Hammarberg (2006-2012) i Alvaro Gil-Robles (1999-2006).
Mijatović je ekspertica za ljudska prava i medijske politike. Prije ove funkcije obavljala je i dužnost predstavnice za slobodu medija OSCE-a u Beču, a na tu poziciju je stigla iz Regulatorne agencije za komunikacije BiH gdje je radila kao pomoćnica generalnog direktora vodeći sektor emitovanja.
Prilikom preuzimanja dužnosti, Mijatović je potcrtala značajan problem u Evropi, a posebno u njenim tranzicijskim zemljama, da uglavnom imamo dobre zakonodavne okvire, ali često probleme u provedbi. “Norme, rezolucije i sporazumi su tu da nas vode, ali nam je potrebna politička volja kako bi oni bili realizovani. To nisu pitanja koja se tiču samo vlada pojedinačnih država. Moramo angažirati naša društva u smislu šire zajednice u njihovom sprovođenju i uključiti sve u dijalog o ljudskim pravima”, naglasila je tada Mijatović. Ovaj problem, istakla je u našem intervju, još uvijek je prisutan i prioretetan za rješavanje.
Sa Komesarkom Vijeće Evrope za ljudska prava razgovarali smo o situaciji sa ljudskim pravima BiH sa posebnim fokusom na romsku populaciju kao i generalnim problemima u Evropi koji uslovljavaju ovu društvenu oblast.
Koja su po saznanjima Vijeća Evrope najčešća kršenja ljudskih prava u BiH?
-Bosna i Hercegovina ima solidan zakonodavni okvir za zaštitu ljudskih prava i borbu protiv diskriminacije, ali izostaje efikasno sprovodjenje zakona. Monitoring tijela Vijeća Evrope sistematično preporučuju bosanskohercegovačkim vlastima da štite prava manjina i zaštite ih od diskriminacije, da riješe problem podijela po etničkoj liniji u obrazovanju, kao i da preveniraju i efikasnije se bore protiv govor mržnje i zločina iz mržnje. Od vlasti se također očekuje da ubrzaju proces traženja nestalih osoba, da brže procesuiraju ratne zločine i da osiguraju uživanje njihovih prava svim žrtava rata, naročito ženama koje su žrtve ratnih zločina silovanja i seksualnog nasilja. Lista obaveza je još duža. Izdvojila gore navedena pitanja čije je brzina rješavanja od ključnog značaja za socijanu koheziju i budućnost zemlje.
Imate li neku procjenu kakav je odnos vlasti, ali i drugih sfera društva, prema romskoj populaciji u BiH? Naime, u zemljama Evrope postoji niz pokazatelja da postoje brojne predrasude, ali i efektivno činjenje koje je usmjereno a diskriminaciju romske populacije. Da li je u BiH bolje ili gore nego u drugim zemljama Evrope?
-Ne želim praviti poređenja između država članica Vijeća Evrope. Sistematska diskriminacija Roma i nedostupnost ljudskih prava za Rome, su pitanja koja još uvijek nismo uspijeli adekvatno riješiti u Evropi. Značajan dio romske populacija u Bosni i Hercegovini suočava se sa socijalnom isključenošću i preprekama u pristupu obrazovanju, zaposlenju, adekvatnim uslovima stanovanja i zdravstvenoj zaštiti. Još uvijek je izražen problem nedostatka identifikacionih dokumenata kao i nedovoljna registracije romske djece po rođenju, bez obzira na mjere koje su vlasti preduzeli zadnjih godina da bi ove probleme problem riješili. Također sam zabrinuta zbog disproporcije u pristupu i uspjehu u obrazovanju između romske i djece koja ne pripadaju romskoj populaciji.
Nekada postavljeni uslov za evropsku porodicu – provedba presude Sejdić Finci – nije više na agendi kada je u pitanju pristup BiH evropskim integracijama. Bar je tako mišljenje u BiH. Da li je to baš tako. Hoće li Evropa, ili bar Vijeće Evrope, još uvijek na tome insistirati?
-Kao članica Vijeća Evrope, Bosna i Hercegovina ima obavezu da implementira presude Evropskog suda za ljudska prava, pa samim tim i grupu presuda Sejdić i Finci. Na svom posljenjem regularnom sastanku posvećenom izvršenju presuda Evropskog suda u Septembru ove godine, Komitet ministara Vijeća Evrope, koji je zadužen za nadgledanje ovog procesa, donio je odluku u ovom predmetu u kojoj je strogo kritikovao nedostatak progresa u implementaciji Sejdić i Finci grupe presuda. Vijeće Evrope i ja, kao komesar za ljudska prava, ćemo nastaviti da vršimo pritisak na vlasti Bosne i Hercegovine da implementiraju ove presude, i da Ustav Bosne i Hercegovine i izborno zakone zakone usklade sa Evropskom konvencijom.
Veći dio profesionalne karijere ste bili vezani za medijska zbivanja, kako u BiH tako i Evropi. Mislite li da mediji mogu imati još uvijek važnu ulogu u jačanju demokratskih vrijednosti, pa samim tim i poštivanja ljudskih prava?
-Da, danas više nego ikada. Slobodni, sigurni, nezavisni i pluralistički mediji i štampa su temeljni elemenat svake demokratije jer je njihova uloga ključna u zaštiti brojnih ljudskih prava. Slučajevi torture, diskriminacija, korupcija ili zloupotreba vlasti često su rasvijetljeni zahvaljujući medijima. Prenošenje istine je u pravilu prvi, temeljni korak u riješavanju kršenja ljudskih prava i pomaže da se traži odgovornost vlasti.
I za kraj, možete li nam reći koja su ljudska prava najugroženija u Evropi. Neki ističu da je na tom polju situacija lošija nego proteklih godina zbog jačanja populizma?
-Postoji velika disproporcija između standarda koje vlade usvajaju i situacije u praksi. U nekim zemljama novinari, aktivisti, akademici su u zatvoru zbog izraženog mišljenja; žene su žrtve patrijarhalnih sistema; djeca žive u siromaštvu; migranti koji traže našu zaštitu nailaze na hladan prijem; ljudi su i dalje žrtve zločina iz mržnje zbog svog identiteta, ili zbog onoga koga vole ili u šta vjeruju. Pored toga, mnoge vlade opasno skreću sa puta vladavine zakona i demokratije, dok demagozi potpiruju strah u ljudima koristeći govor koji je u potpunoj suprotnosti sa principima zaštite ljudskih prava. Ovaj trend podriva sistem zaštite ljudskih prava koje su evropske zemlje srčano i temeljito izgrađivale nakon drugog svjetskog rata. Zato moramo od političkih lidera tražiti da poštuju visoke demokratske standarde i da osiguraju da ljudska prava svih ljudi budu zaštićena.
(portal-udar.net)