Romski
Đurđevdan, praznik koji obilježava kraj zime i početak proljeća, Romi obilježavaju na tradicionalan način već dugi niz godina. Romi u Vitezu rade na očuvanju tradicije i običaja proslavljanja ovog jako bitnog dana u romskom narodu i svake godine ga rado dočekuju.
“Dan prije Đurđevdana, ide se u omahu u poslijepodnevnim satima, prije zalaska Sunca na obližnji mlin – izvor gdje se toči voda i bere jorgovan, vrba i kopriva. Na taj način, obilježavamo početak proljeća. Grančice vrbe, jorgovana i koprivu koju uberemo, stavimo u vodu koju smo uzeli sa mlina. Za mene je Đurđevdan najveći romski praznik, jer je to vrijeme kad je cijela familija na okupu”, govori za naš portal Mirsada Musić iz Viteza.
Pri povratku iz “omahe”, dodaje ona, pripremaju se drva, loži se vatra na kojoj se kuhaju jaja, okupljaju se rodbina i komšije pije se kafa, druže se i zajedno dočekuju Đurđevdan.
“Ujutro se rano ustaje, umijemo se sa vodom koju smo donijeli sa mlina, žarom se žare ukućani za zdravlje, sreću i bolju nafaku. Ponovo se loži vatra, kuha se kafa i sprema se roštilj i jagnje se stavlja na ražanj”, nastavlja Mirsada.
Cjelodnevno slavlje traje uz muziku i igru, vesele se stari i mladi i svako proslavlja na prigodan način. Dok smo razgovarali sa gospođom Mirsadom, iskoristili smo priliku i upitali smo njenu kćerku Enveru, kako ona gleda na Đurđevdan?
“Kao mlađi član obitelji, ne doživljam toliko Đurđevdan, koliko ga doživljavaju moji stariji ukućani. Ja bih to sve svela na neki ručak, gdje bi se svi okupili. Poslije ručka, neka radi šta tko ima, dok s roditeljima nije tako. Oni žele da sve ide po običaju i da smo svi čitav dan skupa’’, pojasnila je ona.
U prošlosti je Đurđevdan označavao kraj hladnih dana, vrijeme za Rome da sa svojim čergama ponovno krenu na dalek put. Danas je to praznik radosti prepun simbolike, cvijeće za plodnost i rađanje, voda za brisanje grijeha i novi početak, te vatra za bolje dane, a za neke nove generacije, neka sasvim druga priča.
(portal-udar.net)
