Ekonomska zavisnost osnov nasilja nad ženama

Ekonomsko nasilje je karakteristično u većini patrijalnih odnosa. Romkinje su uglavnom bez zaposlenja i redovnih primanja te zbog navedene situacije uglavnom u nepovoljnom položaju usljed nedostatka materijanih sredstava koja bi im omogućila samostalnost i ekonomsku nezavisnost o muškim članovima porodice

2178

Bosna i Hercegovina, po podacima odjela Ujedinjenih nacija koji se bave pitanjima ženskih prava, spada u 10 evropskih zemalja u kojima je rodna ravnopravnost na niskom nivou. Osnov takve situacije je društvena tradicija gdje je patrijarhat još uvijek dominantni porodični sistem, posebno u manjim društvenim sredinama.

Rodna ravnopravnost je najviše izražena na polju ekonomske nezavisnosti, što je uzrokovano lošijom obrazovanošću, neravnopravnošću pri zapošljavanju, zatim u političkoj participaciji, koja je znatno niža od evropskog prosjeka, ali i susjednih zemalja, kao i u nesamostalnosti žene u donošenju odluka, što je posebno izraženo kod romske populacije.

Žene u BiH trpe nasilje, što je posljedica neravnopravnih odnosa. Najkraća definicija nasilja je da je to napad na fizički integritet i dostojanstvo. Rodno nasilje ne mora da se dešava samo u porodici već u svim drugim društvenim sferama u kojima se nalaze žene. Jedan od faktora ovog nasilja jeste nejednak odnos moći između muškaraca i žena koji se provlači kroz društvene institucije kao što su porodica, pravni sistem, religiozni sistem i uvjerenja.

Marginalizovane zajednice, u BiH, prije svega romska manjina, su u povećanom riziku od nasilja i često se suočavaju sa ekstremnim nedostatkom sredstava, velikim preprekama za nalazak sigurnosti i nalaženju podrške kada je do takvog nasilja došlo.

Hasiba Alibegovic i MUnifra Muminović

Zajednice sa maloljetnicama

Specifičan vid nasilja nad ženama u romskoj zajednici su maloljetničke udaje, od kojih dio čak nema nikakav zakonski osnov, dakle ne predstavljaju brak već život muškarca sa (mlađom) maloljetnicom, što je krivično djelo. Romski nevladin sektor radi na ovim problemima. Udruženje za razvoj mladih „Siguran korak“ iz Bijeljine provodi projekat koji se bavi problematikom rane udaje ili zasnivanja zajednica kod mladih Romkinja. Postoje indicije da je dio ovih povezivanja zasnovan prisilom, ali je teško dobiti priznanje od anketiranih djevojaka. Violeta Mrkaljević, saradnica udruženja navodi da se nastoji ustanoviti razlog zašto se dio Romkinja rano udaje.

Violeta Mrkaljevic

„Držimo i radionice gdje razgovaramo sa njima o negativnim posljedicama rane udaje. Slušali smo njihova iskustva o tome šta su one prošle. Do sada su većinom rekle da su se svojevoljno udale. Međutim, mi još uvijek istražujemo jer smo došli do nekih saznanja da postoji ugovoreni brak. Međutim, sad za sad su one rekle da su se udale svojevoljno, ali da mogu da vrate vrijeme, vjerovatno bi većina drugačije postupila. Neke su zadovoljne svojim životom i odnosom u porodici. Pitali smo ih i da li bi prijavile kada bi došli do saznanja da neku hoće silom da udaju. Većina je rekla da ih je strah da prijave, da ne bi one ispaštale zbog toga.”

Violeta Mrkaljević pojašnjava da je riječ je o maloljetnicama straosti od 13 do 16 godina što potpada i pod krivičnu odgovornost. Pitali smo je da li treba krivično procesuirati takve slučajeve, ili pokušati kroz razgovore riješiti problem.

„Treba miks ta dva načina. Ako možemo uticati na njiihove roditelje i njih, onda je to put. Ako ne, onda moramo procesuirati jer je to ozbiljna stvar. Takođe, mi želimo i na druge da utičemo. I na nerome. Da se podigne svijest. Da se vidi da to nije romska tradicija već jedan opšti problem“, kaže Mrkljević.

Prije nego što slučaj dođe do tužilaštva i angažovanja organa gonjenja, druge društvene, državne, insticije takođe pokušavaju preventivno djelovati. Hasiba Alibegović iz Centra za socijalni rad Tuzla navodi da ovakve zajednice itekako ograničavaju ženska, odnosno ljudska prava.

„Porodičnim zakonom Federacije BiH je propisano ko može stupiti u maloljetnički brak. To su osobe koje napune 16 godina uz odobrenje organa starteljstva. Konačno odobrenje daje sud. Međutim, mnogo veći problem je stupanje u vanbračne zajednice maloljetnih osoba koje su mlađe od 16 godina. Dakle, one ne mogu zaključiti brak, ali je česta pojava, i to su naša saznanja sa terena. Takve osobe stupaju u vanbračne zajednice, ostaju u drugom stanju i u konačnici rađaju dijete. Takve osobe ne mogu da ostvare određena prava jer su maljotne, ne mogu da izvade lična dokumenta sami, znači moraju roditelji za njih. Upitno je da li uopšte mogu ostvariti neka prava ako imaju 13 ili 14 godina. Međutim, stupanje u vanbračne zajednice je krivično djelo pogotovo ako punoljetna osoba stupa u vanbračnu zajednicu sa maloljetnom osobom. Naša sasznanja koja imamo smo uvijek prijavljivali. Dakle, podnosili smo krivične prijave protiv takve osobe“, kaže Alibegović.

Navodi da stupanjem u ovakve životne zajednice djevojke, ili djevojčice, prestaju da se školuju, a da neke, nažalost, čak i nisu išle u školu, što je olakšavajuća okolnost za one koje „prisvajaju“ takvu osobu.

„Mi nastojimo da uključimo tu djecu u redovno školovanje, ali je problem čestog mijenjanja prebivališta. Samim tim što su isključene iz sistema obrazovanja, one se ne mogu prijaviti ni na biro. Samim ovim ženska prava su im ugrožena. One se nađu da su ovisne, bilo o roditeljima ili tim bračnim partnerima. Kasnije će možda doći do zaključenja braka, ali do tada su one u potpunosti ovisne o drugim osobama. I vrlo često one se nalaze na ulicama sa djecom gdje prose. I to je i prekršajno i krivično nedopustivo i često znamo da takve žene sa djecom privedemo u prihvatiliše ili podnosimo krivične prijave. To su osobe sa kojima punoljetne osobe manipulišu. Oni za njh rade, prose, a često se mogu prijaviti i kao žrtve trgovine ljudima“, navodi Alibegović.

Bijeljina je jedinici grad u BiH koji ima Kancelaraiju za nacionalne manjine i službenika koji se bavi pitanjima nacionalnih manjina. Ljubica Mlađenović, šef Odsjeka u odjeljenju za društvene djelatnosti kaže da gradska uprava intenzivno radi i sa nevladinim sektorom i Centrom za socijalni rad na rješavanju romskih problema.

„U Bijeljjni su Romi najzastupljenija manjina i ovdje živi preko sto porodica. Naša uloga je veoma vezana za obrazovanje. Problem je što djeca ne pohađaju nastavu. Tu su pokazuje niz problema koji se tiču ekonomskog stanja te porodice. Većina romskih porodica se nalazi u stanju socijalne nužde. Takođe, postoji problemi, koji su u zadnje vrijeme ipak manje prisutni, a to je prilagođavanje druge djece romskoj populaciji. Danas je to mnogo manje izraženo, a postavlja se, nažalost, i kod nas jedna pozitivna diskriminacija koja ide u korist romskoh djeci, a šteti neromskoj. Npr. mi na nivou grada imamo predviđenu užinu za romsku djecu, a ne za svu djecu, pa čak ni one koji su u većoj socijalnoj nuždi“, kaže Mlađenović.

Ljubica Mlađenović

Poseban problem, navodi Ljubica Mlađenović, je pitanje prosjačenja, ali i pozicije žena i djece, koja su tu najviše zloupotrebljenja. U tom smislu Gradska uprava ima i mobilne timove koje obilaze romske porodice kako bi se ovi problemi riješili.

„Mi smo u novembru, kada je Međunarodni dan borbe protiv prosjačenja, napravili ulične akcije gdje smo tražili da se građani ne pridružuju prosjačenju u smislu da ne daju novac. Taj novac ne ide djeci već njihovim roditeljima, tačnije očevima, koji to zloupotrebljavaju. Onda smo osmislili jedan tim koji se zove MIT posjeta. To je mobilni interventni tim koji se sastoji od predstavnika gradske uprave, predstavnika škola, centra za socijalni rad koji idu u posjetu 10 do 15 romskih porodica jednom mjesečno i pratimo stanje tih porodica. Da li su socijalno ugroženi, da li djeca idu u školu, koji su razlozi itd. Trudimo se da kroz te radne grupe saznamo šta je to što je problematično i da im pomognemo. Najčešći problem je što cijele porodice odlaze u inostrastvo i na taj način prekidaju svojoj djeci obrazovanje. I onda je vrlo teško da se uklope u obrazovni sistem. Većina te djece gubi pravo na obrazovanje jer već nakon 10-te godine, ukoliko se nisu upisali sa 6 ili 7 godina kako je zakonom predviđeno“, kaže Mlađenović iz Gradske uprave Bijeljina.

Vanja Krešić iz organizacije „Vaša prava“ u Tuzli kaže da je veliki problem nedovoljna informisanost romske populacije.

„Još uvijek imamo poblem što dio građana ne upisuje djecu kada se rode. Praktično, time oni ne postoje. Jednostavno, kao da nisu ni rođeni. Oni su onda hendikepirani za ostvarivanje bilo kakve pozicije u društvu. Ako niste upisani, ne možete ići u školu. Ako ne idete u školu, ne možete ostvariti zaposlenje. Potrebno je što više informisati romsko stanovništvo o ovim pitanjima. Naša organizacija se bavi pružanjem besplatne pravne pomoći  na cijeloj teritoriji BiH. Pružamo pomoć oko naknadnog upisa odnosno sprječavanja apatridije. Pružamo i usluge zastupanja. Pisanja podnesaka. Takođe, refindiramo izradu prve lične karte“, kaže Krešić.

Vanja Krešić

Više od polovine žena iskusilo neki vid nasilja

Prema rezultatima istraživanja koje je 2013. godine obavila Agencija za ravnopravnost spolova BiH, više od polovine žena koje su bile uključene u istraživanje iskusilo je neki oblik nasilja nakon 15. godine života. Siromaštvo, alkoholizam i bolest značajno uvećavaju rizik od nasilja. Kao najčešći nasilnici javljaju se sadašnji i bivši partneri i očevi. Najčešći oblik nasilja koji žene trpe je psihičko, kao i kombinovano fizičko i psihičko nasilje. Posebno zabrinjavajući podatak je da 58.4% žena koje su bile izložene fizičkom nasilju smatra da nisu žrtve fizičkog nasilja.

Udruženje Bolja budućnost iz Tuzle je 2016. godine radilo istraživanje o rodno zasnovanom nasilju and Romkinjama u BiH. Istraživanje je potvrdilo da je značajan broj ispitanih u brak stupilo prije svog punoljetstva, 64,9 posto. No zanimljivo je da je čak i 62,8 posto muškaraca u maloljetničkom statusu ušlo u životnu zajednicu. No, najveći broj ispitanih nema nikakvih primanja ili je primatelj/ka socijalne pomoći što potvrđuje činjenicu da je ekonomska osnova temelj društvenog položaja odnosno podloga za nasilje i neostvarivanje raznih ljudskih prava. To nam potvrđuje i Munira Muminović, članica Udruženja Romkinja Bolja budućnost, i žena koja je odrasla u hraniteljskoj porodici. Munira ima sina, živi u izbgeličkom  naselju Mihatovići, nema nikakva priminja. Imala je veliko nasilje u porodici, koje ne želi da opisuje. Bila je smještena u Sigurnu kuću.

Munira Muminović

„Dijete sam bez oba roditelja. Moje braća i sestre su živjeli u Domu za nezbrinutu djecu, a ja sam odrasla u hraniteljskoj porodici. Tu sam se i školovala, međutim posla nema. Nemam socijalne pomoći, bavim se time da mi neko da garderobu da prodajem. Moja braća i sestre su mi kupili mašinu za šivanje kako bi opstala. Mi Romi nismo bezvrijedni, volimo raditi i znamo raditi štošta“, kaže Muminović.

Navodi da žene donose bolje zaključke nego muškarci, i time opstaje, kako kaže, naš ženski kvalitet da idemo prema boljoj budućnosti.

„A Romi često imaju nasilje u porodici. Zbog čega. Ljudi obični koji nemamju od čega da žive, od čega da hrane sebe i svoju porodicu, normalno je da imaju nasilje u porodici. Ne samo Romi već i ostali građani. I ostale nacionalnosti doživljavaju nasilje. Baš iz tog razloga što nemaju tog ekonomskog materijala“, kaže Munira Muminović koja i pored teškog života, prenosi svoja iskustva u udruženju i nastoji doprinijeti promjenama.

Indira Bajramović, predsjednica Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ kaže da ove probleme treba sistemski rješavati.

„To treba država da rješava jer mi kao nevladine organizacije možemo to rješavati samo ad hok. Ono šro smo mi radili jeste jedan projekat ekonomskog osnaživanja žena gdje smo imali 55 direktnih korisnica, a ukupno je bilo obuhvaćeno 800 osoba uključujući i njihove porodice. Davali smo socijalne zajmove ženama prvo da im vratimo samopouzdanje, drugo da im ojačamo oskudni kućnu budžet kako bi mogli lakše školovati djecu i nabaviti ono što im je potrebno i da pokažemo da Romkinje hoće da rade i žive od svog rada. Međutim, nismo očekivali nešto što se desilo kroz taj projekat, a što je jako pozitivno, da smo tim projektom smanjili nasilje u porodici. Takođe, te žene koje su dobile poticaj, trebale su da vrate 20 posto u zajednicu. Da nađu neku siromašnu porodicu i da bilo daju u novcu ili drugim sredstvima“, rekla je Bajramović.

Indira Bajramović

Predsjednica „Bolja budućnost“ navodi da sve ove probleme žena, bila Romkinja ili ne, može prevazići ako je žena nezavisna o muškarcu.
„Ako žena ekonomski zavisi od muškarca, onda može da trpi i nasilje u porodici. Nekada čak žene ne shvataju da možda i ako nisu zaposlene više doprinose porodici samim tim što se brinu o djeci, o mužu, o kući“, kaže Bajramović.

Begzada Jovanović iz Udruženje za razvoj mladih „Siguran korak“, koje ima Kancelariju za romska pitanja, navodi da su se susretali sa problemima neravnopravnosti žena. Ističe da je obrazovanje jako bitno.

„Obrazovanje je ključ svega. Prvenstveno kada je u pitanju žena. Žena kada ima obrazovanje, može da radi, nije ekonomski zavisna. Međutim, smatram da treba raditi dosta sa muškarcima. Naša Kancelarija radi sa ženama i radimo na tome da njima podignemo svijest koliko je bitno da one same sebe poštuju. Da se bore da budu ravnopravne. I one to pokušvaju da primjenjuju, ali nažalost, pošto su ekonomski ovisne od tih muškaraca, one se ne mogu sa tim izboriti. Zato smatram da se treba puno raditi sa muškarcima, tj. sa muževima tih žena kao i sa vlastima i institucijama i poslodavcima, zato što nije samo da su muževi ti koji ne poštuju žene već, mogu da kažem otvoreno, i poslodavci”, rekla je Begzada.

Ekonomsko nasilje je karakteristično u većini patrijalnih odnosa. Romkinje su uglavnom bez zaposlenja i redovnih primanja te zbog navedene situacije uglavnom u nepovoljnom položaju usljed nedostatka materijanih sredstava koja bi im omogućila samostalnost i ekonomsku nezavisnost o muškim članovima porodice.

U Republici Srpskoj u narednom periodu će biti kažnjavane i osobe koje ne prijave nasilje u porodici. Novim zakonom propisane su kazne i do 5.000 KM za zaposlene u organima zaštite, koji dođu do saznanja da je učinjeno, ili da postoji i najmanja sumnja da je učinjeno nasilje u porodici, kao i građane i članove porodice koji ne prijave nasilje u porodici. Ovo je svakako i preventivna i represivna mjera, koja može olakšati položaj ugnjetaportal-udar.net)vanih žena. Ali ekonomsko nasilje i labavljenje zavisnosti žena od muškaraca može se prije svega, kao što su rekle naše sagovornice, riješiti obrazovanjem, što je osnova za zaposlenje.

(portal-udar.net)