Romski
Elvis Mujkić iza Bosanske Gradiške, sa prosjekom 9,88 najbolji je student generacije Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Banjaluci. Elvis služi za primjer ovog fakulteta, kao i cijele romske zajednice, kojoj pripada.
Elvis je za portal Udar govorio o svom uspjehu, ali i položaju Roma u BiH, mladima, obrazovanju….
Šta za Vas znači činjenica da se najbolji student ekonomskog fakultata u Banjaluci?
-Činjenica da sam najbolji student Ekonomskog fakuteta Univerziteta u Banjoj Luci za mene znači da su se trud, rad, i brojna odricanja isplatila. Znači da ako nešto želite, i pri tome vjerujete da to možete postići, da ćete i uspjeti u tome. Bitno je da budete ustrajni u onome što radite…
Koliko je teško bilo doći do ovakvog uspjeha? Svi znamo da je uspjeh još teže postići kada dolazite iz malih sredina, a naročito kada ste iz marginaliziranih grupa.
-Svaki put do uspjeha je težak… Međutim, bitno je da na tom putu istrajete, da prepreke na koje nailazite na tom putu, a koje su neminovne, ne doživljavate kao poraz, nego kao još veći podstrek. Iza uspjeha koji sam trenutno postigao stoje trud, rad i brojna odricanja…
Smatram da ukoliko je neko spreman da radi, ukoliko se neko trudi i pokazuje da želi da „napreduje“ može da ostvari željeni rezultat bez obzira dolazi li on iz većih ili manjih sredina, marginaliziranih ili nazovimo ih „većinskih“ grupa. Naravno taj trud i rad moraju biti znatno veći ukoliko dolazite iz marginaliziranih grupa i manjih sredina. Možda ne u nekim drugim razvijenijim zemljama, ali u našoj svakako da.
-Šta Vaš uspjeh znači za romsku zajednicu u BiH u cjelini, smatrate li da svojim primjerom možete ohrabriti i druge mlade rome da se obrazuju?
-Prema teoriji društveno blagostanje, ukoliko se položaj pojedinca poboljša, to rezultuje poboljšanjem položaja društva kao cijeline. Međutim složićete se da to nije tako u svakom slučaju. Shodno tome, smatram da za bilo koju zajednicu, pa tako i za romsku, uspjeh pojedinca kao jedinke u tom društvu ne znači mnogo.
Smatram da bih trebao da svojim primjerom ohrabrim druge malde Rome da se obrazuju. Pored mene, fakultetsko obrazovanje imaju još tri pripadnika romske nacionalne manjine sa područja grada Gradiška, koliko sam ja upućen. Smatram da je potrebno da mi svojim primjerom ukažemo na važnost obrazovanja mladih Roma u BiH.
Ono što bih želio da naglasim jeste to da u mom okruženju, na području grada Gradiške, većina romske djece pohađa osnovnu i srednju školu, što je, smatram, veliki napredak u odnosu na ranije godine.
Kakvo je generalno Vaše mišljenje o položaju Roma u Gradiški i Banjaluci, koji su ključni problemi i da li im se posvećuje dovoljno pažnje?
-Smatram da je položaj Roma u Gradišci i Banjaluci u posljednih nekoliko godina bolji u odnosu na prethodne godine. Međutim, ima još dosta stvari koje je potrebno uraditi kako bi se položaj Roma zaista poboljšao.
Smatram da su ključni problem, u pogledu položaja Roma kako u navedenim gradovima tako i u cijeloj BiH, predrasude koje konstitutivni narodi imaju kada je riječ o Romima. Na području grada Gradiške mogu reći da je u većini slučajeva došlo do djelimične kulturne asimilacije, što je s jedne strane pozitivno, a s druge negativno jer dolazi do potpunog gubljenja Romske kulture i obilježja. Na te predrasude najviše utiču Romi koji „traže društvenu milostinju“.
Ono na čemu svakako treba raditi jeste da se ukaže i da se utvrdi da li zaista oni dolaze sa područja na kojem „traže tu milostinju“, i da li im je ona zaista potrebna ili je riječ o špekulacijama i prevarama. Ključni problem je dakle velika nezaposlenost Roma, koja je u određenim slučajevima i uzročnik prethodno navedene konstaticije.
Smatram da se Romima, kao najbrojnijoj nacionalnoj manjini u BiH ne pridaje dovoljno pažnje, a tome smo svakodnevno svjedoci. O Romima i njihovim problemima priča se i diskutuje jedino na Svjestki dan Roma i eventualno kada je Đurđevdan, što je poražavajuća činjenica…
Kako gledate na sve masovnije iseljavanje mladih iz BiH, da li je moguće zaustaviti taj trend?
-Smatram da su mladi, generalno, u BiH postali pasivni. Prihvataju stvari onakve kakve jesu, odnosno kakve im se „serviraju“, ne pokazuju nikakav otpor niti kritičko razmišljanje, što upravo rezultira time da napuštaju BiH.
Generalno okruženje u BiH i stanje je postalo nekako pesimisticno, svi vide samo tamnu stranu, koja naravno postoji i uvijek će postojati, međutim niko ne pruža tome stanju otpor, niko ne pokušava da promjeni stvari… S druge strane i kada neko pokuša da ih promjeni teško da uspije… Tako da s jedne strane opravdavam njihove postupke, a s druge strane ih osporavam. Osporavam one koji odlaze, a pri tome nisu pokušali ovdje da pronađu posao odnosno zaposlenje…
Ono što je tužna činjenica jeste to što odlaze i obrazovani ljudi, koji tamo negdje u nekoj zemlji ne rade posao za koji su se ovdje obrazvali, za koji su se ovdje, hadje da kažemo mučili da steknu tu diplomu i „trošili vrijeme“, a pri tome su zanemarili činjenicu da je vrijeme novac.
Da li se povećuje dovoljno pažnje obrazovanju u BiH, i koliko su mladi svjesni važnosti obrazovanja?
-Smatram da se obrazovanju u BiH ne pridaje dovoljno pažnje. Činjenica da postoje brojne obrazovne insitutcije, u privatnom vlasništvu, svakodnevno svjedoče tome… Smatram da je osnovni problem u našem obrazovnom procesu taj što ne dolazi do povezivanja između teorijskog aspekta određenog predmeta i praktičnog.
Što se tiče svjenosti mladih o važnosti obrazovanja, smatram da postoji još uvijek veliki procenat onih koji smatraju da im obrazovanje nije značajno za uspjeh u budućem životu. Jedna od razloga, takvom razmišljanju, doprinosi i činjenica da se diploma može „kupiti na svakom ćošku“, ali se iskreno nadam da će tome uskoro doći kraj…
(portal-udar.net)
