Empatije prema žrtvama seksualnog nasilja i dalje izostaje

Žrtve seksualnog nasilja su često usamljena, rijetko kad i prijavljuju onon što im se dogodilo, a razlog tome leži u stigmatizaciji, rekla je danas u Sarajevu direktorica Asocijacije XY Emina Osmanagić, povodom završne faze on line kampanje “Utišaj stigmu”.

Kako je objasnila Osmanagić, cilj kampanje je podizanje svijesti građana o problemu stigme s kojom se suočavaju žrtve seksualnog nasilja u Bosni i Hercegovini i u svijetu. Volonteri i volonterke Asocijacije XY će tokom trajanja akcije dijeliti letke sa porukama koje promovišu pravo žrtava seksualnog nasilja na dostojanstven život bez stigme i diskriminacije nakon pretrpljene traume.

Osmanagić je naglasila kako ne treba zaboraviti i to da žrtve seksualnog nasilja nisu samo žene, već i muškarci, a često i djeca. Jedan od pokazatelja je i taj što su roditelji djece sa poteškoćama u razvoju jedni od zagovornika objavljivanja registra pedofila i seksualnih prestupnika, jer su posebno te kategorije izložene seksualnom nasilju.

Profesorica sa Univerziteta u Birminghamu Janine Natalya Clark u saradnji sa Asocijacijom XY implementira projekat “Promjena stavova prema seksualnom nasilju putem obrazovanja i podizanja svijesti u Bosni i Hercegovini” u okviru kojeg je kreirana javna kampanja simboličnog naziva “Utišaj stigmu!”

Prema istraživanjima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2013. godine, procjenjuje se da je 35 posto žena širom svijeta doživjelo fizičko i/ili seksualno nasilje od strane partnera ili seksualno nasilje od strane nekog drugog (ne uključujući seksualno uznemiravanje) u nekom periodu svog života. Međutim, neke nacionalne studije pokazuju da je do 70 posto žena iskusilo fizičko i/ili seksualno nasilje od intimnog partnera tokom života.

Prema riječima profesorice Janine Natalye Clark, žrtve koje su preživjele seksualno nasilje često doživljavaju stigmu, unutar svojih porodica, zajednica i/ili u institucionalnom kontekstu. Međutim, učinjeno je vrlo malo na adresiranju ovog pitanja ili bavljenju činjenicom da žrtve često sudjeluju u samo-stigmatizaciji.

“Neke osobe koje su preživjele seksualno nasilje nikada ne prijave seksualno nasilje koje su pretrpjele. Teret nose sami, jer se boje reakcija drugih ljudi. Hoće li ih se njihova porodica odreći? Hoće li ih njihova djeca gledati na drugi način? Hoće li ih njihova zajednica ogovarati? Stigma je često jedno od naslijeđa seksualnog nasilja”, objašnjava Clark i naglašava da neke žrtve seksualnog nasilja doživljavaju stvarnu stigmu.

“To može biti u više oblika, od krivice i podsmijeha do pokazivanja prstom i neosjetljivih komentara. Sljedeće su stvarni primjeri: “Nisi bila silovana. To si željela!” “Zašto nisi pobjegla ili rekla ne? “Trebala si držati skupljene noge!”, “To je ona što je bila silovana!”, “Pogledaj ga, zašto je dopustio da ga siluju?” U drugim slučajevima, osobe preživjele seksualno nasilje ne doživljavaju stigmu već se samo-stigmatiziraju. To znači da krive sebe, osjećaju krivnju ili misle da ih drugi ljudi prozivaju i govore o njima” zaključuje Clark.

Podrška žrtvama seksualnog nasilja, naročito osobama koje su preživjele seksualno nasilje u konfliktu, jedan je od prioriteta britanske vlade pa se tokom sanašnje ulične akcije novinarima obratio i britanski ambasador u Bosni i Hercegovini Matt Field.

“Žrtve koje su preživjele seksualno nasilje izložene su stigmatizaciji i isključene su iz svojih zajednica, zato je zadatak društva i svih nas da zaustavimo ovaj vid diskriminacije”, rekao je ambasador Field. Izrazio je nadu da će današnja kampanja biti prilika da bolje zagivaramo prava žrtava. Prema mišljenju ambasadora Fielda potrebno je da stvaramo pozitivne narative i pokrenemo zajednicu u borbi protiv stigme.