Romski
Eso Ahmetović se prije sedam godina vratio u Modrički lug, romsko naselje u blizini Vukosavlja. Prije toga, boravio je sa porodicom u Francuskoj i Njemačkoj.
U Bosni i Hercegovini, nikada nije završio osnovnu školu, jer mu kod nas nisu priznali školovanje iz ovih zemalja.
Kaže da mu je tamo bilo dobro, da je išao u školu i da se družio sa vršnjacima. Dolaskom u Modrički lug, sve se promjenilo.
Zaboravljeni talenat
Dok je boravio u Njemačkoj, Eso je bio u dramskoj školi i glumio u pozorištu. Tamo su prepoznali njegov talenat, bio je istrajan, a za glumu je dobio pohvale i nagrade.
„U Njemačkoj su pisale novine o meni i mojoj grupi gdje sam glumio. Rekli su da smo azilanti, da smo jako talentovani, uspješni i da želimo da radimo velike projekt“, prisjeća se Eso.
Eso i njegova porodica su nakon nekog vremena boravka u Njemačkoj, dobili negativan odgovor i morali su napustiti Njemačku. Vratili su se u Vukosavlje gdje i danas žive.
Njegov život je tada krenuo nekim sasvim drugim tokom, koji nije birao, već mu je nametnut.
Kaže da mu nimalo nije lako, jer svaki dan provodi kući u naselju, gdje ne vidi izlaz, niti perspektivu za bolji život. Zna da se bez obrazovanja ne može zaposliti. Ima 20 godina i svestan je da ima puno godina za školu, a za vandredno školovanje mu je potreban novac.
„Volio bih da imam priliku da se školujem. Znam pisati i čitati, ali me je sramota kada kažem da nemam završenu ni osnovnu školu“, sa tugom govori ovaj mladić iz Modričkog luga.
Njegov brat, Osmana, kaže da Eso zna pet jezika i da je jako talentovan. Pored glume, Eso zna plesati i praviti odlične frizure i modernu šminku.
„Sve djevojke iz naselja i moje rodice dođu da ih našminkam i napravim frizure za izlazak. Dođu i da ih učim plesu“, kaže nam Eso.
On je samo jedan od mnogobrojnih mladih Roma i Romkinja iz ovog naselja koji nisu završili ni osnovnu školu. Priče njihovih porodica su gotovo identične. Idu u potrazi za boljim životom, vrate se i ostanu u nekom životnom vakuumu.
Bježanje i potraga za boljim životom
Odbornika iz reda Nacionalnih manjina u opštini Vukosavlje, Mustafa Osmanović, kaže da u ovoj opštini živi 60 do 65 romskih porodica, a da je uvjek nekih 6 porodica u potrazi za boljim životom u nekim od zemalja zapadne Evrope i da samo sedmoro djece pohađa osnovnu školu.
„Djeca napuštaju školu, jer im je udaljena od naselja, a njihovi roditelji nemaju novca da plate mjesečnu kartu. Nigdje ne rade. Većina njih se bavi sakupljanjem sekundarnih sirovina, a to nije dovoljno ni da preživljavanje“, rekao je Mustafa Osmanović.
Načelnik opštine Vukosavlje, Borislav Rakić rekao je na nedavno održanom sastanku romskih aktivista i predstavnika CARE Internationala, da je u planu nabavka kombija, čime bi se riješio problem prevoza sve djece koja dolaze iz socijalno ugroženih porodica.
Kupovina kombija se planira za početak 2018. godine, a do tada će mjesečne karte za učenike iz romskog naselja platiti opština.
„Najveći problem nam je kupovina mjesečni karti za djecu, kupovina udzbenika i školoskog pribora. I kako da dijete pošaljem gladno u školu“, govori jedna majka iz naselja Modrički lug.
Od 60 porodica, koliko živi u Modričkom lugu, samo je jedan Rom zaposlen. Ostale porodice sakupljaju sekundarne sirovine i par porodica prodaje polovnu robu, ali kako smo saznali od ljudi iz naselja koji se bave tom prodajom, i to će uskoro prestati, jer se navodno od njih traži da se registruju i da imaju fiskalnu kasu.
Nadolazeća generacija
Pored otežanog školovanja, siromaštva i nezaposlenosti, Romi i Romkinje (prije svega njihova djeca) u Vukosavlju se susreću sa još jednim problemom, od koga sve počinje. U Vukosavlju nema vrtića za djecu.
„Vrtić za djecu je jako bitan dio obrazovanja. Važan je zbog prelaska djece iz kuće u predškolski, a kasnije i školski sistem obrazovanja. Djeca tamo stiču naviku rednovnog dolaska u vrtić, obrazuju se kroz igre, osamostale, druže sa drugom djecom. Sve to kasnije utiče na život i školovanje djece kada krenu u osnovnu školu“, kaže odbornik Mustafa Osmanović
„U naselju Modrički lug živi 40 dječaka i djevojčica uzrasta od 6 do 15 godina, a samo sedam ide u školu. Jedan od najvećih problema u ovoj zajednici koji ja vidim je neobrazovana genaracija koja nam dolazi“, rekao je romski medijator Mišo Mirković.
Na kraju, da se vratimo na početak naše priče i našeg sagovornika Esu. Često se pita gdje bi danas bio da je imao iste mogućnosti da se obrazuje kao njegovi vršnjaci? Treba se zapitati i koliko mladih Roma i Romkinja dijeli istu sudbinu širom BiH. Mnogo je onih kojima nije pružena šansa da se obrazuju, rade i razvijaju svoj talenat. Negdje treba stati i promjeniti ovu praksu, jer i romska djeca zaslužuju šansu.
(portal-udar.net)
