Romski
Kad je prije gotovo dvije godine, u decembru 2017. na dnevnom redu Parlamenta Bosne i Hercegovine bio set zakona o akcizama, vodio se pravi politički i medijski rat između zagovornika povećanja akciza i protivnika tog zakonskog paketa. Zakonski set usvojen je tek iz šestog puta, i to uz žestok pritisak međunarodnih zvaničnika, a žučne polemike su većem dijelu javnosti prvi put otvorile oči i vrlo direktno – brojkama – pokazale koliko se novca zapravo prikuplja na ime akciza na gorivo, putarina i naknada pri registraciji automobila.
Povećanje putarina u iznosu od 15 feninga, koje je građanima donio usvojeni set zakona, predsjedavajući Vijeća ministara Denis Zvizdić obrazlagao je neophodnom mjerom kako bi zemlja mogla nastaviti izgradnju autoputeva, a ministar finansija Vjekoslav Bevanda, pojašnjavao je kako će taj novac imati samo jednu namjenu, bez ikakvih mogućnosti za nenamjensku upotrebu.
-Ova sredstva, koja će biti prikupljena na ovaj način, da ne bude nikakve manipulacije, ne idu za krpljenje proračunskih rupa na bilo kojoj razini. Idu namjenski na račune cesta i autocesta u oba entiteta. Taj novac neće biti korišten za gradnju, nego će biti kolateral za kredite, koji su već ugovoreni i koji će omogućiti gradnju – rekao je tada Bevanda.
Prikupljeno 2.110.452.000 maraka – dio sredstava blokiran, a dio otišao na svakodnevnu potrošnju
Set zakona o akcizama usvojen je tijesnom većinom, uz srdačne čestitke međunarodnih zvaničnika, iako su projekcije njegove primjene ostale prilično maglovite, na šta su ukazivali protivnici tog zakonskog paketa. Za zakonsko rješenje koje će, kako su tada tvrdili protivnici zakona, građane koštati milone maraka, nedopustivo je da ne odgovori na vrlo važne dileme, upozoravao je tada poslanik Jasmin Emrić.
„Nigdje nije navedena, niti objašnjena dobit od povećanja akciza i cestarine, kolika je dobit, koliko je povećanje u ukupnom iznosu na godišnjem nivou. Gdje je ta realna procjena o iznosu finansijskih sredstava koja će biti prikupljena za predloženo povećanje? Nema ništa u ovom prijedlogu, a obaveza je koju propisuju jedinstvena pravila.“
Usvajanje zakona donijelo je lančana poskupljenja brojnih proizvoda. Vlasti su ispunile uslove međunarodnih monetarnih institucija za nove kredite, a građanima je ukazana čast da svojim parama učestvuju u „infrastrukturnom procvatu zemlje“. Ipak, proces usvajanja izmjena seta zakona o akcizama ostavio je brojne dileme na koje vlasti nikad nisu ponudile adekvatne odgovore.
Iako se u vrijeme donošenja zakona isticalo kako će prihodi i rashodi biti potpuno transparentni, veliki dio javnosti, pa i stručnjaka, danas nema odgovor koliko je sredstava prikupljeno od akciza na gorivo i gdje su utrošene. Taj odgovor, ili bar njegov dio, leži u Upravi za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, pa smo tamo i potražili podatke. Međutim, umjesto sagovornika, dobili smo podatke na papiru iz kojih se mogu izvući sljedeći zaključci.
„U 2018. i prvih deset mjeseci 2019. godine od akciza na gorivo prikupljeno je oko 944 miliona i 452 hiljade maraka, dok je od putarina prihodovano milijardu i 166 miliona maraka“. To znači da je u tom periodu ukupno prikupljeno oko 2 milijarde 110 miliona i 452 hiljade maraka.
Kad je riječ o utrošku sredstava, Uprava za indirektno oporezivanje BiH nudi podatke za prvih 10 mjeseci 2019. godine.
„U tom periodu je na ime akciza na gorivo prikupljeno 444 miliona i 635 hiljada maraka, dok je od putarina ukupno prikupljeno 545 miliona 281 hiljada maraka. Ukupno to iznosi 989 miliona i 916 hiljada maraka. Kako postoje različiti vidovi raspoređivanja ove dvije vrste sredstava, 444,6 miliona maraka od akciza raspoređeno je korisnicima sa svim ostalim prihodima od indirektnih poreza prema koeficijentima koje na kvartalnom nivou usvaja Upravni odbor Uprave za indirektno oporezivanje.“
Dalje se navodi da su prihodi od putarina u iznosu od 545,3 miliona maraka dijeljeni na dva načina.
„Jedan dio je putarina za izgradnju puteva i taj dio je iznosio 204,2 miliona maraka. Ova sredstva raspoređena su sa svim ostalim prihodima od indirektnih poreza, prema istim koeficijentima koji važe i za akcize. Drugi dio je putarina za izgradnju autoputeva i izgradnju i rekonstrukciju ostalih puteva, i rapoređena je po posebnim koeficijentima: Federaciji BiH pripalo je 59 posto, odnosno 177,3 miliona, Republici Srpskoj 39 posto ili 117,2 miliona, a Brčko distriktu 2 posto, odnosno 6 miliona maraka. Ostatak predstavlja rezervu na posebnom podračunu Jedinstvenog računa za poravnanje kada Upravni odbor usvoji konačan akt i raspodijeli ovih sredstava“, odgovaraju na upit UDAR-a iz Uprave za indirektno oporezivanje.
Jednostavnije sročeno, od ukupno prikupljene 2 milijarde i 110 i po miliona maraka, 944 i po miliona od akciza otišlo je u budžete entiteta i Brčko Distrikta, i to za namjenu kao i druga budžetska sredstva. Tamo je završio i dio putarina, onaj koji se ne odnosi na izgradnju auto-puteva.
Ovi podaci iz Uprave za indirektno oporezivanje te sama činjenica da ni danas nema jasnih, brojčano preciznih izvještaja gdje se ta sredstva troše, a pogotovo da je u vladama, institucijama i javnim preduzećima gotovo nemoguće naći sagovornike o toj temi, daje za pravo brojnim stručnjacima, pa i poslanicima koji su bili protiv novog zakona o akcizama i koji su to argumentovali, da je ovo još jedna prevara građana.
Teško se običan građanin snalazi u ovoj složenoj akciznoj matematici, ali sigurno je da dobro vidi da gradnja autoputeva stoji, a i kada se nešto „pomakne“, zasnovano je na novim zaduženjima kod međunarodnih finansijskih institucija.
Od 2011. do 2017. prikupljeno 8 milijardi maraka
Malo ko je znao da je od 2011. do 2017. godine za akcize, putarine i naknade pri registraciji vozila prikupljeno više od osam milijardi maraka, sasvim dovoljno da se od toga napravi čitav koridor 5C kroz Bosnu i Hercegovinu, svih njegovih 335 kilometara. I stručnjaci se pitaju gdje su otišla sva ta sredstva. Međutim, nekadašnji ministar prometa i komunikacija Federacije Enver Bijedić pojašnjava da je veoma bitna razlika između akciza i putarina i da je upravo to odgovor na pitanje gdje su utrošena ta sredstva.
„Tih osam milijardi, koje su prikupljene po osnovu akciznih proizvoda, duhan, nafta, alkohol i tako dalje, ne idu sve namjenski za izgradnju puteva. Sredstva koja se prikupe akcizama idu u državni budžet, na zajednički račun kojim se puni budžet države Bosne i Hercegovine, i raspodjeljuju se po svim osnovama. Iz tog budžeta se onda prvo namiruju vanjski dugovi države i oni dugovi koje je država preuzela supsidijarno u odnosu na oba entiteta, na plate državnih službenika itd. A sredstva od putarine su nešto drugo, ona su namjenski usmjerena za izgradnju puteva. I ako mi sad znamo, recimo, da se u Bosnu i Hercegovinu godišnje uveze otprilike milijardu litara goriva, sa povećanjem ove putarine od 15 feninga ta sredstva su oko 150 miliona maraka godišnje. O toj cifri se može razgovarati.“
Autoputevi se gotovo isključivo grade kreditima
U ovoj složenoj matematici, kako god je ko shvatao, negdje je izgubljen odgovor na pitanje koje građani i stručnjaci svakodnevno postavljaju. Uprkos ovim sredstvima, posebno nakon usvajanja zakona o povećanju akciza, izgradnja autoputeva ne napreduje željenim tempom. U brojkama to izgleda ovako: od dosad izgrađenih dionica autoputa, samo je prva dionica Jošanica – Podlugovi –Kakanj izgrađena sredstvima iz federalnog budžeta, dok je sarajevsku zaobilaznicu finansirale Auto-ceste Federacije. Sve ostalo finansirano je iz kredita Evropske investicijske banke i Evropske banke za obnovu i razvoj. Brojni ekonomski stručnjaci ukazivali su na to da je povećanje akciza, odnosno putarina od prije dvije godine, bilo isljučivo usmjereno na to da međunarodne monetarne institucije omoguće plasman novih kredita u Bosnu i Hercegovinu i da osiguraju njihovo vraćanje. Sve to je išlo preko leđa građana, kaže u razgovoru za naš portal ekonomista iz Banjaluke Zoran Pavlović.
„Kada ste ambiciozni i želite da plasirate sredstva, a nemate izvore vraćanja, onda se ti izvori vraćanja nalaze u onome što je neophodno za život i što se mora platiti. Radi se, naime o tome da su kreditori postali svesni da bi mogućnost naplate kredita datih za izgradnju brzih saobraćajnica doživela istu sudbinu kao i u Hrvatskoj – da su krediti dati, a da se ne mogu naplatiti. Da se to ne bi desilo, najjednostavnije je sve to staviti ili prelomiti preko leđa građana, pogotovo kod proizvoda kao što je gorivo, koji su u biti neophodni. I onda je međunarodna zajednica, u ovom slučaju govorimo o Evropskoj komisiji, OHR- u i ambasadama, izvršila pritisak da se obezbedi finansiranje i vraćanje kredita koje je primarno dala Evropska banka za obnovu i razvoj. Tako je to završilo i sa akcizama na gorivo, iz toga su vraćani raniji krediti, ali uprkos tome, na primer, Autoputevi Republike Srpske su jedna od najzaduženijih kompanija, pola milijarde maraka su dužni. Dakle ništa se posebno nije desilo niti se popravilo ekonomsko stanje privrede i građana, osim da sad sve to košta više. Izazvalo je lanac malih poskupljenja i to je, naravno, dovelo potrošačku korpu na nivo od 2 hiljade maraka, što ranije nije bilo. Bila je oko 1600“, kaže Pavlović.
Od 2014. godine nema otvaranja novih kilometara autoputa u Federaciji BiH
Šta je Bosna i Hercegovina dobila povećanjem putarina prije dvije godine, pitanje je koje se ovih dana postavlja u bosanskohercegovačkim medijima na drugu godišnjicu usvajanja seta zakona. Vladajuće strukture odavno su ta pitanja skinula s dnevnog reda, a da od 2014. godine, računajući i dvije godine primjene novog seta zakona, nije otvoren nijedan jedini metar autoputa u Federaciji BiH. U Republici Srpskoj je otvoren autoput Doboj-Banja Luka (naziva 9. januar), ali i on je napravljen i završen na osnovu međunarodnih kredita. Enver Bijedić podsjeća da politički ambijent ne pogoduje bilo kakvom napretku na tom planu.
„S obzirom da nema implementirane državne vlasti, da nema načina kako se ta sredstva mogu raspodijeliti, danas to još stoji neraspoređeno, stoji praktično na jednom računu i ta sredstva se akumuliraju. Kad će ona biti implementirana i kad će oni doći u stuaciju da se popravi to stanje na koridoru 5c, to ne znamo.“
Iako su zakonski predviđeni modeli za raspodjelu sredstava od akciza i putarine, ne postoje mehanizmi za kontrolu utroška tog novca. Činjenica da vlast nije iznijela nikakve podatke o količini tih sredstava, što je potvrdilo i naše neuspješno insistiranje, u javnosti stvara utisak da je čitav proces netransparentan i da su moguće pronevjere. Brojčani podaci koje smo naveli ranije u tekstu su dobiveni iz Uprave za indirektno oporezivanje, što je prilično unikatno i mediji nisu do sada na ovaj način sa time baratali. Takođe i njihova tvrdnja da su sredstva od akciza prebaćena na zajedničke (nenamjenske) račune entiteta i distrikta prebacuje odgovornost na vlasti što implicira da obećanja o namjenskom trošenju sredstava za puteve nisu izvršena. Zoran Pavlović podsjeća da ponašanje određenih vladajućih struktura podgrijava takve sumnje.
„Mi imamo jednu čudnu koncepciju demokratije gde oni koji su na vlasti ne odgovaraju nikome. Ako odluku o trošenju sredstava bilo koja entitetska vlada može da donosi samostalno, bez pravilne ili adekvatene kontrole opozicije i drugih institucija koje prate potrošnju budžeta, onda se vrlo lako ti prilivi novaca kroz PDV i akcize, koji se sliju u budžete, mogu trošiti za kupovinu skupih audija svake dve-tri godine, taj novac se daje na različite infrastrukturne projekte koji su profitno vrlo nisko akumulativni i ne donose novu vrednost, već praktično samo određene firme, koje se bave tim poslom, dobivaju poslove i to što zarade podjele sa onima koji su im taj posao dodelili. Mi smo u poziciji da nam izabrani funkcioneri budžete doživljavaju kao vlastiti ili još češće tuđi džep i troše nemilice. To je u ovako siromašnoj zemlji situacija u kojoj smo potpuno odvojili politička rukovodstva i rukovodstva javnog sektora od života građana i time se obezbedio samo dobar život u javnom sektoru, a putevi – to nikoga ne zanima. Na kraju krajeva, uzećemo kredit jer će nam to dati Evropska banka za obnovu i razvoj“, veli Pavlović.
Od argumenata koje su u vrijeme lobiranja za set zakona o akcizama prije dvije godine svakodnevno ponavljali ljudi iz vladajućih struktura nije ostalo gotovo ništa. Novih kilometara autoputa još nema, uzimaju se novi krediti, a plaćaju „penali“ za neke ranije, socijalni programi za najugroženije kategorije stanovništva nikad nisu jasno definisani, a privreda nije doživjela značajnije efekte od izgradnje brzih saobraćajnica. Izvjesna je samo jedna pojedinost – sve iz svojih džepova, ali nažalost nenamjenski, plaćaju ionako osiromašeni građani, čija se platežna moć stalnim puzajućim poskupljenjima, koje statistika ne primjećuje, iz dana u dan smanjuje.
(portal-udar.net)
