Goran Đurđević: Projekt Romska etno-kuća je pokrenut kako se ne bi zaboravila povijest Roma Lovara

920
Goran Đurđević sa suprugom u romskoj etno-kući

U HKR-ovoj emisiji “Novi valovi dobrote” gostovao je Goran Đurđević, predsjednik Udruge izvornih Roma Lovara Bjelovar, Hrvatska. Đurđević se prisjetio kako uvijek bio uključen u djelovanje romske zajednice.

“Od svoje 16. godine bio sam prisutan u formiranju prvog društva Roma u bivšoj Jugoslaviji, a to je bilo Društvo Roma Bjelovar kojem je temelj udario moj otac s malom grupom Roma. On je bio taj koji je bio inicijator jer je imao prijatelje Rome na nacionalnoj razini bivše države te je shvatio da Romi kao zajednica nisu organizirani u Hrvatskoj te je formirao Društvo Roma. Interes im je bio naći se jednom godišnje i tom prigodom razmijeniti iskustva. Kad sam čuo kako Romi žive i s kojim se problemima suočavaju, tu je bio udaren temelj za moje djelovanje.

Bio sam najmlađi osnivač prve stranke Roma Hrvatske koja nije imala političku težinu, a to nije bio ni glavni cilj. Prvenstveno smo se organizirali kako bismo susjedima Roma pokazali kako i mi imamo političku stranku. To je dobro odjeknulo jer prije svega znali su da su Romi tu, da je Hrvatska njihova država. Velik broj Roma bio je uključen i u obrani Republike Hrvatske. Danas djelujem kao predstavnik romske nacionalne manjine za Bjelovarsko-bilogorsku županiju i volonter sam Romske etno-kuće u Maglenči, u blizini Bjelovara. Cilj nam je uspostaviti jedan kulturno-edukacijski centar pod nazivom Romska kuća”, piše Hrvatska katolička mreža.

U razgovoru se Đurđević prisjetio prvog dana osnovne škole te je naglasio važnost obrazovanja.

“Prvog dana škole otišao samo do svoje razrednice i zajedno s njezinom kćeri išao do škole. Moji roditelji bili su jako dobri s mojom razrednicom te sam bio njeno drugo dijete. Moji roditelji nisu imali vremena biti sa mnom toga dana. Bili su zauzeti jer su vršili uslugu prijevoza građevinskih materijala. To je bilo dosta popularno u to vrijeme. Veliki broj Roma imalo je zaprežna kola i konje, a moj otac je među prvima imao kamiončić te je bio cijenjen među Romima, ali i izvan te zajednice.

Moja majka se znala često ljutiti jer je znao gospodi to besplatno voziti, a on je tako sklapao prijateljstva. Jedno od takvih prijateljstva bilo je i prijateljstvo s mojom razrednicom čiji je suprug bio načelnik policije. Ja sam ušao u razred ‘a’ koji je bio razred činovnika. Ondje sam shvatio nedostatak predškolskog obrazovanja kojeg su oni imali te sam tada počeo primjećivati razlike u obrazovanju i kolika je važnost obrazovanja. To je rezultiralo time da sam bio prvi Rom student i prvi Rom koji je završio fakultet. Završio sam za inženjera agronomije na Poljoprivrednom institutu u Križevcima. Nažalost, nisam se tim bavio, više me zanimao dizajn interijera i eksterijera, a prirodna naklonost prema uređenju vidi se iz primjera uređivanja nekoliko imanja. Kad bih se ponovno rodio, izabrao bih dizajn.”

Projekt Romska etno-kuća

Đurđević je istaknuo kako u Hrvatskoj postoji osam skupina Roma koji se međusobno razlikuju po vjerskoj pripadnosti, jeziku i kulturi. Naglasio je kako su Romi Lovari najstarija skupina Roma u Hrvatskoj i katoličke su vjeroispovijesti, a prvi se put spominju još u Dubrovačkoj republici te su većinom bili trgovci. Naš sugovornik je objasnio kako njihovo ime dolazi od riječi lova, tj. novac i označava da su se bavili trgovinom. Prema Đurđevićevim riječima, kako se povijest ne bi zaboravila, pokrenuli su projekt Romsku etno-kuću.

“Radi se o autohtonoj romskoj kući s kraja 18. stoljeća i početka 19. stoljeća. Drugi Romi koji su došli iz Mađarske i koji su se nastanili u Hrvatskoj uz Dravu živjeli su u kućicama sagrađenim od pletenih vrba, miješane ilovače i piljevine. U to vrijeme su Romi Lovari zbog trgovine išli iz Bilogore prema Posavini te bi ondje često noćili pa su prepoznali koliko su te kuće kvalitetne. U svojim su zaprežnim kolima vukli nazad kući neokrečene debele daske od hrasta i kestena koje su otporne. S vanjske strane su vodoravno preklapali dasku preko daske, a u unutarnjem dijelu uređivali su kuću klasično, izgrađenu od pruća i vrba koje je bilo izolirano s ilovačom kako bi dobili izolaciju. Ono što je bilo specifično jest da je uvijek ulaz bio na istoku jer su smatrali da je sunce kao amajlija koja ih prati.”

Uz drvenu konstrukciju Romske etno-kuće ondje se može naći i stalan postav trojezične dokumentacije koja govori o romskim običajima. U budućnosti planiraju otvaranje hostela, a više o kući doznajte OVDJE.