Gypsy Sisters: Serijal koji nikome ne možete preporučiti

Serijal o sestrama Romkinjama debitovao je u februaru 2013. godine, dok je druga sezona premijerno izvedena 5. decembra iste godine. Serijal prati svakodnevnicu žena Romchai iz Martinsburga u zapadnoj Virginiji

1066

Televizijski programi veoma su oskudni kada je riječ o pokrivanju tema koje se direktno tiču Roma, romske tradicije, života, ali i sadržaja u kojima su Romi nosioci i prezenteri TV programa.

Uglavnom je riječ o ustaljenim formatima poput priloga u vijestima ili rijetkim tematskim emisijama, gdje se u većini slučajeva govori o nezavidnom položaju romske populacije ili o obilježavanju zanačajnijih datuma.

Upravo iz tih razloga, ugledati na TV programu emisiju čiji naziv Gypsy Sisters (Sestre Romkinje) direktno upućuje gledaoce na romsku populaciju, izaziva velika očekivanja, da ne kažemo nadu. Konačno, cjelokupni program posvećen Romima i mnogi će moći naučiti više.

Nažalost, u ovom slučaju postoji jedno veliko “ali”.  Serijal je nedavno prikazivan na TLC kanalu, a većina emisija se može pogledati i na Youtube platformi.

O čemu je tačno riječ. Google pretraga nas upućuje kako je serijal Gypsy Sister američka reality serija, čija je preteča šou My Big Fat American Gypsy Wedding.

Serijal o sestrama Romkinjama debitovao je u februaru 2013. godine, dok je druga sezona premijerno izvedena 5. decembra iste godine. Serijal prati svakodnevnicu žena Romchai iz Martinsburga u zapadnoj Virginiji.

Najave za ovaj TV program, između ostalog, navode kako su ovo vjerovatno najglasnije i najponosnije Romkinje u cijelim SAD-a, brinu o porodici, kuhaju, čiste i prave su romske žene. Mnoge će epiteti najglasnije i najponosnije privući u nadi da će naići na bogat sadržaj o romskoj kulturi, tradiciji, djelovanju i životu u državi u kojoj se nalaze.

Međutim, ne možemo a da se ne zapitamo šta podrazumjeva sintagma prava romska žena. Nosi li neku stereotipnu konotaciju ili zaista ima neko istinsko značenje. Nadalje, kaže se kako je riječ o ženama koje su daleko od putujućih kravana i proricanja sudbine iz kristalne kugle,  što je također obećavajuće ako uzmemo u obzir da su romske žene uglavnom u ovim okolnostima prikazivane u TV i filmskim sadržajima.

Ono zabrinjavajuće “ali” u najavi počinje u trenutku kada se navodi: kada nisu zauzete kućanskim poslovima i ne dodaju bještavilo na odjeću zabavljaju se razmjenom omiljene robe: tračeva, te opis jedne od sestara, divlja Mellie Stanley najpoznatija je kao striptizeta i zločesta djevojka iz emisije Moje veliko američko romsko vjenčanje.

To “ali”, koje upućuje da je ipak samo riječ o najnižoj vrsti reality emisije, koje upućuje na niz stereotipnih obilježja i ponašanja eskalirat će u trenutku kada se odlučite pogledati samo jednu ili nekoliko emisija navedenog serijala.

Ukratko, riječ je o zadiranju u potpunu intimu i najniže porive ljudske ličnosti, što je ujedno i jedna od općepoznatih „uslova“ ostvarenja reality serija.  Navedeni format ima mnogobrojnu publiku, iako su različiti oblici reality emisija uveliko naizlazili na niz kritika, osuda pa i zabrana. Ipak, u slučaju navedenog serijala problematika je dodatno zabrinjavajuća ako uzmemo u obzir da je riječ o marginaliziranoj skupiini kojoj se u većini slučajeva pristupa sa stereotipnim stavoma, idejama i razmišljanjima koja su upravo plod neetičkog, siromašnog, površnog i prije svega stereotipnog izvještavanja.

Obilje psovki, prostih izraza, kiča, trača, intriga, kao i konstatna napetost u iščekivanju sukoba karakterišu većinu epizoda. Da, riječ je o porodici, družini koja i ne mora nužno biti romskog porijekla da bi „njegovala“ stil života koji obiluje navedenim manirima i ponašanjima. Međutim, da li će prosječan gledalac niza „problematičnih“ scena to zaista zaključiti ili će uploviti u stereotipno procesuiranje sadržaja?

(Portal Udar)