Romski
Na današnji dan, 26. maja 1942. godine potpisana je Zenička rezolucija, a upravo je potpisom tog dokumenta i aktivnostima koje su uslijedile nakon toga, romska etnička skupina u Bosni i Hercegovini, djelimično spašena od progona fašista u Nezavisnoj Državi Hrvatske. Tim povodom razgovarali smo sa hafizom Mevludinom Dizdarevićem koji je u novijoj bh. historiji oživio sjećanje na ovaj važan dokument u svom radu “Tretman Roma kao etničke manjine kroz prizmu Rezolucije zeničkih intelektualaca 1942”.
Šta je sve “Zenička rezolucija” podrazumijevala u pogledu bh. Roma i u kojim okolnostima je usuglašena?
-Tadašnja Nezavisna Država Hrvatska (NDH) je slijedila fašističku doktrinu koja je stavila izvan zakona etničke, rasne i neke druge skupine, a među njima Srbe, Jevreje i Rome. Poznato je da je 10. aprila 1941. godine Slavko Kvaternik ušao u Sarajevo i nekako preuzeo vlast, a da je već 15. aprila iste godine zapaljena zenička sinagoga i kao takva opljačkana. Taj događaj je označio početak progona zeničkih i bh. jevreja. Odmah nakon toga je došao red i na Rome koji su stavljeni van zakona i gotovo 90 posto hrvatskih Roma je završilo u Jasenovcu i drugim logorima gdje su najbrutalnije ubijeni. Zenička ulema u Sultan Ahmedovoj medresi koja je bila žarište okupljanja zeničkih intelektualaca, odlučila je napraviti rezoluciju koja je jedan od najznačajnijih historijskih dokumenata Zenice.
Koji je značaj Rezolucije bio u tom period i da li je i u kojoj mjeri doprinijela spašavanju života?
-Zenička rezolucija je štitila etničke skupine, kako Rome tako Srbe i Jevreje. Međutim, za razliku od drugih rezolucija, koje su donesene nakon događaja, Zenička rezolucija je donesena prije događaja. U zvaničnom glasniku Islamske zajednice (IZ) objavljena je naredba tadašnje NDH o odustajanju od progona i ubijanja nad bh. Romima. Islamske zajednica je dala proglas svim imamima i strukturama da budno prate svaki progon, zločin i zatvaranje Roma na svom terenu i da o tome odmah obavijeste više organe. U tom periodu 70 posto Roma Srbije je stradalo, dok je zahvaljujući i ovoj rezoluciji romska populacija u BiH u većoj mjeri bila zaštićenija što je dovelo da je i njihovo stradanja bilo manjeg obima.
Da li su navedenom rezolucijom bili zaštićeni samo Romi islamske vjeroispovijesti?
-Samo na teritoriji Zenice bilo je nekoliko hiljada spašenih Roma. Međutim, ne samo u Zenici već i na cijeloj teritorij BiH spašeni su brojni životi Roma, jer je upravo nakon Rezolucije NDH odustala od nasrtaja na ovu populaciju u okvirima BiH. Romi u BiH su dominantno živjeli među muslimanima pa su i sami bili u većem broju muslimani. Ipak, u tom pogledu njihov vjerski identitet nije bio presudan za njihovo spašavanje. Iako jeste, činjenica da je to bio pravni osnov. Upravo je 1942. godine NDH počela popis Roma u BiH, a onda su se učesnici jednog skupa u Sarajevu pobunili te je na osnovu toga napravljena studija koja je dokazivala da su Romi dio muslimanske zajednice i da ih se, između ostalog, i zbog toga ne smije napadati. Ustvari, tražio se osnov kako da se Romi isključe iz rasne politike. Namjera NDH bila je da ima istu pravnu legislativu u BiH i Hrvatskoj, dok je cilj tadašnjih bh. intelektualaca upravo bio suprotan, odnosno da se bh. Romi isključe iz tih zakona i upravo je u tome da pripadaju muslimansko zajednici i nađen pravni osnov.
Kakva je danas sradnja romske populacije sa IZ, odnosno mektebima, vjerskim školama, džematima?
-Rekli bismo da je situacija zadovoljavajuća, ali moglal bi biti mnogo bolja. Imamo određen broj romske djece koja pohađaju mektebe, ali iz različkitih okolnosti dešava se i da djeca ne pohađaju tu nastavu. U mnogim mjestima u Zenici, Zavidovićima Romi žive, egzistiraju. Postoji jedan, uvjetno rečeno, otpor prema određenom broju romske populacije koja je sklona prosjačenju, ali postoje i brojni Romi koji su se inkomponirali u društvenu sliku. (moja rodica se udala za jednog Roma, a našoj porodici to nije predstavljalo ni na koji način to problem, jer je riječ o mladom i vrijednom mladiću). Da, postoje određeni problem koji su naslijeđeni i koji ne proizilaze iz etničkog već iz socijalnog statusa.
Osim što je spasila brojne živote, kako vidite značaj Rezolucije u savremenom bh. društvu?
-Jedno drruštvo svoju vrijednost ne manifestira samo kroz civilizacijske tekovine, već i kroz moralne kodekse i vrijednosti koje afirmira i praktikuje. Zenička rezolucija je izraz poštivanja najviših univerzalnih vrijednosi, izraz ambicija da se zaštiti drugi i drugačiji, u tom pogledu Rezolucija možebiti putokaz i građanske hrabrosti i antifašističkog ubjeđenja. Tadašnji muslimani BiH dali sun am putokaz i ukazai da u svim vremenima postoje oni koji su diskriminisani i koje treba štititi. Slijedeći tu Zeničku rezoluciju i vrijednosti koje promovira naša je moralna, vjerska i ljudska obaveza stati u zaštitu onih kojima je to istinski potrebno.
(Portal Udar)
